Dok sam jos bila u fazi opustanja naglo me je trznulo lagano kucanje o vrata hotelske sobe znala sam dijeli nas jos samo mojih par koraka do vrata i jedan okretaj kljuca vrijeme je da krenem ka njima, pocinjem koracati ne pustajuci glasa ne dajuci ti do znanja da znas da prilazim spustam ruku na bravu, okrecem lagano i tu si bas onakav kakvim te moja prljava masta napravila prva misao koja mi je prosla kroz glavu je bila da te divlje zaskocim i strgam sve sa tebe vec na samim vratima ali ne, suzdrzat cu se jer plan je drukciji;) verbalna komunikacija izostaje u potpunosti jos su jedino pokreti tijela i pogledi ti koji nas odaju okrecem kljuc i po prvi put si tu pomislih u sebi, KONACNO