A rezultati te, valjda Tuđmanove politike,« ostvareni (su) u paradržavi Herceg-Bosni ».

" Treba podsjetiti da je u Hrvatskoj svaki miris na desni ekstremizam iskorjenjivan gotovo do trećega koljena od preuzimanja vlasti Komunističke partije, tamo 1944. i 1945. godine pa sve do formalnog silaska s vlasti 1990. godine ", navodi se u komentaru te primjećuje kako u samostalnoj Republici Hrvatskoj - u kojoj komunisti nikada nisu sišli posve s vlasti i nikome prepustili stvarni nadzor nad hrvatskim društvom - samo zbog Tuđmanove ideje nacionalnog pomirenja postojao je tolerantniji stav prema desnom i lijevom ekstremizmu.

- Ima nešto što je još strašnije od same reakcije dijela javnosti, a javnost se huška već mjesecima prije svega emisijama na Hrvatskoj televiziji, gdje su glavni akteri oni koji su bili nositelji i promotori Tuđmanove ideologije, osobito u drugoj polovici devedesetih.

Uostalom, Đapiću politički odgovara da HDSSB u nekom obliku egzistira barem do parlamentarnih izbora: tijekom izborne kampanje Glavaševi će ljudi vjerojatno svim snagama napadati HDZ, pa to neće morati Đapić, a istovremeno će na tome upravo on profitirati: Kad je tijekom Tuđmanove vladavine HSP kritizirao HDZ, kopnio je postotak HDZ-ovog biračkog tijela, ali oni koji su se slagali s HSP-om glasali bi za umjereniji SDP ili HSLS.

Poglavnik je kazao, da nije bilo Starčevića, ne bi bilo niti one Hrvatske Države 1941. A hrvatski, ustaški junak Dinko Šakić parafrazira: Da nije bilo Nezavisne Države Hrvatske, ne bi bilo niti Tuđmanove.

Premda nikada nisam rekao da je tzv. ustanak u Lici s kraja srpnja 41. bio ekskluzivno četnički, pa bih se na Goldsteinovu prijekom sudu možda nekako i provukao, već dugo znam, a otkad se može i pišem, da su taj ustanak potakli i poveli oficiri raspadnute jugoslavenske vojske, pripadnici naoružanih (tajnih) četničkih odreda, emisari zapovjednika kraljevske vojske u otadžbini i četničkog vojvode Draže Mihailovića te srpski politički ekstremisti koji nisu mogli podnijeti ni jednu hrvatsku državu (od one Mačekove 39. do one Tuđmanove 91.).

Da, to stoji, jer su na Zapadu već ocijenili da je Josipovićeva politika prema BiH samo nastavak one Tuđmanove, a da se ne ograđuje od ustaštva, pokazuje i njegovo hodočašće na Bleiburško polje i polaganje vijenaca nevinim žrtvama.

Kad je pod vodstvom SDP-a neprirodna koalicija sedam stranaka, poslije Tuđmanove smrti, konačno uspjela pobijediti na izborima, osvojivši većinu i na lokalnim izborima u Zagrebu, podarila je, Zagrebu na čast i diku, Milana Bandića za gradonačelnika, što sam popratio jednim epigramom:

Četvrto, uloga Tuđmanove politike u podjeli BiH, Josipović se konačno ispričao susjednoj državi za sva zla koja je radi svoje uloge u pokušaju podjele BiH prouzročila Tuđmanova politika, odnosno tada službena politika RH.

Taj recidiv komunizma je potpuna negacija Tuđmanove vizije o demokratskom, tolerantnom i pluralističkom hrvatskom društvu jer su fašizam, nacizam i komunizam tri totalitarne pošasti čovječanstva, od kojih je komunizam više ubio ljudi na svijetu nego fašizam i nacizam zajedno.

A drek zapravo je samo na sva zvona demonstrirao maksimalnu osobnu lojalnost svome poslodavcu, s kojim se, kao jedan od protagonista, upleo u još jednu od tako tipičnih i tako banalnih hrvatskih privatizacijsko-denacionalizacijskih priča iz Tuđmanove ere, kad se nekome vraćalo a nekome nije, kad se nekima poklanjalo a drugima kralo.

Tu je pticu iz pepele oživio dr. Franjo Tuđman, rekao je dodavši kako je hrvatska država nastala iz Tuđmanove vizije.

Neshvatljivo im je, ističu, da je predsjednik Ivo Josipović, u povodu obljetnice, pozivao mnoge u svoj ured, uručivao im zahvalnice i odličja, ali je poput svog predhodnika, koji je izbjegavao na Tuđmanovu grobu zapaliti svijeću, zaboravio na Tuđmanove zasluge te u povodu 20. obljetnice stvaranja hrvatske države nije pozvao njegovu obitelj da joj zahvali za sve ono što je prvi hrvatski predsjednik učinio za dobrobit hrvatske države.

" U propovijedi biskup Mrzljak je podsjetio na riječi kardinala Franje Kuharića na misi zadušnici na prvu godišnjicu Tuđmanove smrti na Mirogoju 2000. godine.

Prvi dio tržnice rezerviran je za one koji prodaju uistinu sve i svašta te se tako mogu pronaći Titove i Tuđmanove slike i biste, neki od prvih modela mobitela pa do najnovijih Iphone uređaja, roba iz bakinih ormara te dizajnerska odjeća, doduše upitne autentičnosti.

Za vrijeme Tuđmanove vlasti Hrvatska se otrgnula jugoslavenskom, bratskom zagrljaju, Hrvatska je stekla međunarodno priznanje, najprije se obranila u agresiji, a onda i oslobodila svaki centimetar okupiranog teritorija, ako ne računamo teritorij koji je za neke i danas sporan, a za Hrvate nikad neće biti (vukovarske ade, Piranski zaljev, dio teritorija na jugu zemlje), nakon oslobođenja Hrvatska je vlastitim sredstvima izgradila i obnovila zemlju, spomenimo i primanje u sve važnije međunarodne asocijacije, od UN-a do Vijeća Europe.

Bez obzira koliko su se Kukurikaši i petokolonaši okomili na Tuđmana mnogi se jagme za pozicije u Bruxellesu da se dobro uhljebe, u ovom slučaju ne smetaju ih Tuđmanove ' aveti ', jer bez najoklevetanijeg čovjeka većina njih ne bi imali ni zvanja ni imanja.

Podsjetio je taj članak i na danas praktički zaboravljenog ali zato svojedobno vrlo živopisnog Carla Gustava Ströhma, koji kao da je svoje televizijske komentare čitao pravo iz Tuđmanove glave.

Zoran Milanović iz nekog razloga nije dozvolio Ivi Josipoviću da dočeka generale na Plesu, pa je Josipović onako iz osvete pozvao na doček Ante Gotovine na Pantovčaku i one Tuđmanove generale koje je Stipe Mesić umirovio.

Baš me zanima dragi Darko, da li su opisani i istraženi zločini Tuđmanove brigade u ratu i poraću?

Koje ste vi to argumente ponudili, gospodine Krsnik, pokušavajući nas uvjeravati da je onaj koji je u Norvalu preuzeo obavezu " lustrirati Srbe a ne komuniste " (pretpostavljam radi ostvarivanja Luburićeve ideje o " pomirenju sinova ustaša i partizana ") izjavljujući da će " nastaviti tamo gdje su ustaše stali 1945, i istjerati Srbe iz Hrvatske ", kako je to u svojim intervjuima " Novom listu " i " Blicu " svjedočio pokojni Edo Murtić, navodeći da je poslije te Tuđmanove izjave prekinuo svaki kontakt s njim, iako su dotad prijateljevali.

Naime, zahvaljujući sveprisutnoj recesiji, a ne možemo se oteti dojmu kako je upravo recesija opravdanje za sve i svašta, pa tako i za neispunjena predizborna obećanja, ni u ovogodišnji proračun Grada Zadra nije uvrštena najavljivana i toliko željena rekonstrukcija Tuđmanove ulice.

Koliko puta je dosad Josipovićum upućen prijekor d je njegova " bosanska " politika nastavak one Tuđmanove.

Na hrvatskim sam ratištama, jednako kao i vlastitoj redakciji, dobro upoznala svu pogubnost Tuđmanove politike, temeljene na fašističkom zadatku etničkog čišćenja srpskih građana iz Hrvatske i kasnije agresiji na Bosnu, s glupim, neostvarivim ciljem pripajanja djelova BiH Hrvatskoj.

Prvi put, prije 15 godina, spašavali smo je od knockouta Tuđmanove vlasti, a od bezočne pljačke koja joj se dogodila u godinama koje su uslijedile neće je spašavati nitko.

Budući da je Mesić javno govorio da dijeli Tuđmanove transkripte, moguće je da se naknadno utvrdi njegova krivnja, što znači da bi i on, poput Sanadera, mogao uskoro završiti u zatvoru.

Kao i zbog Tuđmanove diskutabilne fraze s brijunskog sastanka Srbi moraju nestati.

Dugotrajnim ispiranjem mozga hrvatskom narodu Tuđmanove podvale i floskule postale su neupitnim istinama, a sustavnim diskreditiranjem pojedinaca koji su se usudili propitkivati te proglašene istine, hrvatska javnost je jednostavno sterilizirana tako da se i danas izuzetno rijetki pojedinci od imena usude progovoriti te jezikom činjenica opovrći te " istine ".

Nekadašnje Tuđmanove izjave da je sretniji što mu je supruga Hrvatica nego, primjerice, Srpkinja ili Židovka, te njegove igre brojkama žrtava Jasenovca (doduše, Tuđman se još za života ogradio od nekih antisemitističkih stavova u svojim djelima), Sanader je definitivno prekrio jasnom i nedvosmislenom porukom da se tragedije poput likvidacije šest milijuna Židova u Drugom svjetskom ratu nikada ne smiju zaboraviti, niti relativizirati.

Na Vama novinarima je golemi zadatak, kao i 1998. godine kad ste se digli u zaštitu Ankice Lepej koja je otkrila bankovne Tuđmanove račune.