A mi hodamo zatvorenih očiju, spotičemo se i padamo, na trenutke se radujemo ili beznadno tugujemo, vjerni i nevjerni... samo ljudi.
A mi hodamo zatvorenih očiju, spotičemo se i padamo, na trenutke se radujemo ili beznadno tugujemo, vjerni i nevjerni... samo ljudi.
Upoznajemo ih, pratimo ih, radujemo se i tugujemo zajedno s njima, pa i kasnije, nakon što napuste školu i krenu u život.
Kada je riječ o Srebrenici, naravno da i mi tugujemo nad Srebrenicom, priznajući da je riječ o genocidu, što predsjednik Nikolić ne čini. ", istaknuo je Josipović.
Zašto živimo u prošlosti i tugujemo za nečim što više nikada neće biti naše?
Solo, Raul, Claudio i Blas postaju naši prijatelji, vezujemo se za njih iako se oni ne žele vezivati, putujemo s njima, nadamo se, tugujemo i odrastamo s njima.
Znam da svi mi tugujemo za nekim, zbog nekoga i da većina svoju tugu drži u sebi bojeći se da će ih proglasiti ludima, ali isto tako znam da tugu kao i radost treba podijeliti sa drugima jer ima onih koji razumije zašto netko tugu svoju iznosi javno.
Tugujemo svi u Savezu i suosjećamo s njegovim roditeljima ', kazala je izvršna direktorica, Marina Mihelić za Index.hr.
Mi, bugarski Židovi, tugujemo za ubijenim nedužnim žrtvama i odajemo počast sjećanju na njih " rekao je " Shalom " u svojoj izjavi.
Tugujemo za dobrim čovjekom, kolegom i dragim prijateljem koji nas je prerano napustio.
Prisjetimo se stoga svojih najdražih, za kojima tugujemo, u stvarnosti ne pouzdajući se u njihovo uskrsnuće, iako nas je Isus poučio drukčije.
I to je poanta i našeg života: Prihvatili smo da smo stigli u Nizozemsku da imamo dijete s posebnim potrebama, i umjesto da tugujemo nad tim što je bilo ili da mislimo što će biti za deset, dvadeset godina, radujemo se svakom novom danu.
Koliko li se nesuvisle sumnje rađa u nama?... tragamo za smislom uranjajući u bezdane... plovimo zamišljenom Arkom potopljenim svijetom neostvarenih želja... koračamo koridorima nedohvatljivih žudnji... ne primjećujemo zlato sunca... ni srebro mjeseca... i tako prolazi vrijeme... ističe koritom rijeke nevraćanke, a mi tugujemo za nečim čega nije ni bilo... čeznemo za nedohvatnim beskrajem onozemaljskog... sanjamo beskonačnost u kojoj ne postoje znakovi kraj puta... vrludamo opijeni pijanstvom taštine... gluhi na glazbu nutrine... slijepi na njenu ljepotu darovanu nam u trenu rođenja...
Istini za volju, više tugujemo za Courierom nego što ćemo ikada tugovati za Kinom.
tonka 06. Listopad 2007. 23:09:02 aj bas mi je drago da san te nasmijala al sta je je, nemogu se tako ponasati, iako je proslo misec i sedan dana, mi jos tugujemo za nasin HEROJIMA I JUNACIM a on ce meni rec sa se oni migoljili. ma da mi ga je za vrat uvatiti mamu mu.....
Zašto tugujemo za istrošenim bojama kad toliko toga još dotaknuli nismo, kad umočiti kist u beskonačan niz najnježnijih nijansi samo jednim odmahom treba?
Za Tošom još svi tugujemo, bio je anđeo na Zemlji, a sada je anđeo na nebu i prati nas.Barem se nadam da čuje što mu imamo za reći, zahvaliti... Ako želite zapaliti svijeću za Tošu idite ovdje: http://www.gratefulness.org/candles/can... ng gi = tose Kad otvorite ovaj sajt da zapalite svijecu pojaviti će vam se monogo zapaljenih i ne zapaljenih svijeća.
No i nama bi sv. Pavao mogao napisati kako ne želi da tugujemo kao oni koji nemaju nade.
Znam, svi tugujemo, ali ja, bar se meni čini, teže i bolnije sve ovo podnosim, jer je najljepši dan u mom životu onaj kada sam bio Titov gost.
G ospodine, podari mom bratu B. vječni mir i ljubav, a nama koji tugujemo za njim da prihvatimo Tvoju volju
I sam Ante Starčevic je rekao " Radujemo se sreći svih naroda i tugujemo nad njegovim nevoljama.
Ne priliči li mu da nas obmanjuje kad tugujemo i čeznemo dotaknuti umrlu dragu osobu ili dobiti kakvu vijest od nje?
Ali nismo ovdje da tugujemo, već da budemo ponosni, da se veselimo pobjedi i uspjehu Hrvatske koja evo već sutra, praktički sutra ulazi u Europsku uniju ", poručio je Josipović.
Kroz svoje fotografije nastojim prikazati ne samo trenutak zamrznut u vremenu nego i filozofiju života, trenutke koji nas povezuju, zbog kojih smo sretni, radi kojih tugujemo momente u kojima se spaja početak novog i prestanak starog, već minulog vremena.
Ali, ne dozvolimo da samo tugujemo u vezi toga, sto nam Semir Osmanagic unisti stari kraljevski grad, kolijevku Bosne takoreci, nasmijmo se za momenat putem citanja ovih redova:
Odakle Vam pravo da nas nazivate nacionalistima i crnokošuljašima, dok tugujemo za našim poginulima, dok tražimo grobove našim nestalima, dok radimo Vaš posao.
Zaslužio je da mu se divimo i da tugujemo za njime..
Kad smrt zadesi nekoga bliskog, očajavamo i tugujemo, kada se zadesi u blizini, uplaši nas.
U svakom našem ponašanju ta duboka čežnja probija iz nas: tugujemo zato što nam radost života izmiče; radujemo se, jer doživljavamo da nas je barem malo dotakla; bjesnimo, mučimo sebe i one oko sebe, jer nas je strah mislimo da nam je netko oduzima.
Ni bolest, ni bijeda, niti smrt bilo kojeg čovjeka ne može je više uznemiriti, pa bila to i smrt čovjeka koji je koristan Božjoj Crkvi; ona zna da je Božja odluka mudrija od svih njenih čuvstvenih žudnji. Ipak, kao da majka Terezija želi spriječiti da se te riječi krivo razumiju i budu shvaćene kao poticaj stoicizmu, pa na to neposredno dodaje: To ne znači da se Božjoj volji moramo toliko pokoriti da ne tugujemo zbog smrti oca ili brata, ili da se moramo radovati bolesti i trpljenju Gospodin od nas zahtijeva dvoje: da ljubimo njega i ljubimo bližnjega to je ono za čim moramo težiti.
Nakon prekida najprije tugujemo, i to svatko na svoj način, dulje ili kraće, ali iza toga treba okrenuti dušu u smjeru koji znači život.
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com