Tumaramo gradom i na svakom koraku otkrivamo neku zanimljivu sitnicu.

Tumaramo gradom, ali gužva je prevelika za bilo što.

Tumaramo po gradu besciljno i smijemo se.

Dakle da li smo slepci koji tumaramo predelima spiritualnosti, ili smo naprosto bica koja zive svoju trenutnost najbolje sto umeju tog momenta, sta vi mislite o tome...?

Naredno jutro, u dva sata, već tumaramo po ledenjaku držeći smjer prema Walkerovom stupu u Grandes Jorassesu, zadnjem ispenjanom »problemu« Alpa.

Uskrsli Isus danas nas traži, želi u našim srcima upaliti uskrsnu vjeru, bilo da smo zajedno kao učenici u dvorani Posljednje večere, bilo da tumaramo žalosni i sami udaljenim putovima, željni blizine Onoga koji je za nas umro i uskrsnuo.

Odavde kreće spust, tumaramo na mjestima posrćući stazom, svejedno lakše je jer odavde smo gotovo na sigurnom.

I tako sada tumaramo uz jaku strminu kroz šipražje i šumu a nebo se i ne vidi.

ti je sva priča moj drvosječe. da parafraziram čorbu-narod se sa sjetom sjeća, ustaše iz kuće cvijeća:) naročito nakon što su se krivoustom kerovođi norvalska i tehnomenadžerska pseta otrgla s lanca. čak i od mlađe ekipe slušam kmečanje za starim dobrim vremenima, a od starijih da ne govorim. naravno nađe se i ljubitelja prvog hrvackog predsjednika, ali njihova besjeda je neutemeljena poput tvoje. i oni negiraju tuđmanovu svezu s vezom sa sadašnjim stanjem. imaju selektivnu amneziju, kao u onoj pjesmi, pamte samo sretne dane. ali ne ide to tako, krivousti je posijao sjeme korupcije koju danas kusamo, a i usavršio nepotističko-partijske metode zapošljavanja. kako da ti to prisbodobim. kad trudnica ne vodi računa o djetetu, puši i loče u trudnoći, ne posvećuje mu pažnju kao bebi, a znamo da su prve tri najvažnije:) onda se nema šta čudit i pravit nevina kad ga nakon par godina preuzme ulica i doradi u spektakularnu propalicu. tako je franjo upropastio rvacku ko ta imaginarna trudnica, rvacka je njegovo zapostavljeno čedo. kužiš? mi sada psihički sjebani, zanemareni i bez perspektive tumaramo europskim predgrađima, tražimo novi šut duga, da nam nahrani zlu naviku. uvijek kažemo još samo ova tranša obveznica, još samo ovaj put po velikoj kamati, onda ćemo se dovesti u red, očistiti i bit funkcionalni. ali ne možemo biti, franjino sjeme zla je sad već proklijalo u sekvoju užasa, otpornu na naše hinjene pokušaje piljenja pošadom. hahaha jes vidio kako pitoreskna štorija, baš za sjest unuke na koljeno i pričati im kako je dejstvovao predcjednik svih rvata, kako mu voli tepat general liubo, koji je vojnom genijalnošću od šofera postao multimilijunaš u ratu. i nije jedini.

Tako smo nerazboriti da tumaramo po vremenima koja nisu naša, a ne mislimo nimalo na ono jedino vrijeme koje nam pripada neka svatko ispita svoje misli pa će uvidjeti kako su mu one posve zauzete prošlošću i budućnošću.

Kao onaj Francuz, što je tražio dozvolu da se ubije i posle svega nije to umeo da uradi, tako i mi vođeni svojom slabom voljom, tumaramo iz dokolice u dokolicu i promišljamo načine kako da što bezbolnije život protraćimo.

Sutra krećem prema 150 njih koji me neće dočekati kao znanca, a i zašto bi, zar se znamo mi koji tumaramo a ne znamo kamo samo kad... susrest ću se s licima, na cesti i neću im znati ime kao što ne znam svoje kad utonem u javu Ovog puta ni Jacka neće biti samo zato jer ovaj put to ne želim putujem sama i nemam vremena za gledanje stabala i obrisa otoka koji mi se ubacuju s lijeva samo naprijed, naprijed dat ću si vremena, ovaj put idem polako naprijed, naprijed i kad mu priđem uhvatit ću njegov veliki palac objema rukama i zaželjeti nešto pametno, ovaj put

Težina leži u činjenici da je baš ova nimalo jednostavna priča zapravo čitateljevo osobno tamno ogledalo, gdje mi kao promatrači tumaramo od jednog dvosmislenog tumačenja do drugog, dok nas iskrivljen odraz u zrcalu stalno podsjeća da se ispod same društvene tragedije kriju nikad razriješena pitanja: što je to ljudsko biće i izaziva li nasilno društvo nasilje u nenasilnim pojedincima.

Treba nam moderna socijalisticka partija, koja ce pustiti korijene u sve nase nesrecne vazalske sluganske republike, koja ce ponuditi konkretna rjesenja za monoge probleme koje si pomenuo, koja ce biti novo svijetlo u tunelu u koji smo, na zalost, upali 1990 god. i gdje jos uvjek tumaramo slijepi... prikaži cijeli komentar

Nakon tri dana bezglazbenog života ponovno zajedno tumaramo ulicama punim ritma

Sličnu ambivalenciju i nešto kao osjećaj stagnacije nalazimo u Norwida, primjerice 1860. kada je u raspravi O Juliuszu Slowackom napisao: ÂťJoš se guramo, još tumaramo između te netradicionalne civilizacije, čija je velika praktičnost često veoma nečasna, i između naše ljubljene tradicionalne civilizacije, čije je veliko poštenje veoma nepraktično, još uvijek smo, jednom riječju, SAMO ljudi 19. stoljeća.ÂŤ10

Mi živimo na cvjetnoj livadi i tumaramo kao Hobiti između raznoraznih registara nigdje registriranih i hobotnica kojima se vidi, ali ne vidi glava.

Shvatimo brat i ja da smo ipak trebali doći do nešto kruna u cro, al jbga, slušali smo " pametnije " i sad, s obzirom da jedini aparat za koji su nam rekli da je exchange office NE RADI, tumaramo zbunjeni gdje, tko, što, kako... Dobro da je on išao jer bi ja već udarila plakat.

Umor se već na veliko osjeća, koraci su sve manji i manji i tako tumaramo po grebenu.

Našli se mi na Ugljanu prije 2 godine i tako tumaramo mjestima pa baš kad smo se zatekli u Kalima, starom ribarskom mjestu, žena poželi da ručamo ribu, jer ako tu neće biti dobra i svježa riba neće nigdje.

Nakon 15 - ak minuta vožnje, ispadamo u famozni Monte Carlo sada slijedi dio priče gdje bih ja trebao objasniti detaljno sve što sam vidio, ali malo je teže dočarati neke doživljaje i viđeno, ako su oni samo hrpa flashbackova, popraćenih kreveljenjem i smijanjem, tumaramo ulicama, ja uporno želim naći famozni zavoj velike nagrade Monte Carla, ali pošto mi je glava puna zavoja, odustajemo i zaustavljamo se u prvoj šikani, javljaju iz boxa da treba natočiti gorivo, popraviti ovjes, jer počinjemo malo slabije držati cestu

Petnaestak godina nas dva tumaramo po bijelom svijetu skupa, susrećemo se slučajno na raznim mjestima.

Ako tumaramo ovdje onda automatski dovodimo u pitanje i stilske figure kao neku vrstu tumaranja

Trčali smo pokriveni ručnicima žarkih boja i ta scena nas dvoje kako tumaramo par kilometara kroz kamenjar, šumu i šipražje inspirirala me je da nas fotografiram.

I tako tumaramo mi, tumaramo i ugledamo neki caffe dream u koji pokušamo ući petnaest do osam, ali jok bato, ne mere.

Pouzdano znamo da je skrivena u jednom od hodnika podsvijesti kojim godinama tumaramo, i ne nalazimo je.

A opet, svakim danom iznova gluhi i slijepi tumaramo u propast

Znam da bi ti rado da i mi s tobom i predsjednicima Medvedjevim i Putjinom, podijelimo čari sibirske zime i umotani u dekice tumaramo glavama zapinjući u ledene sige koje odasvuda vise.

Jedina prava zamjerka tehničkoj izvedbi odnosi se na pomalo zbunjujuće izbornike, dok, što se tiče same igrivosti, nam se nemali broj puta dogodilo da tumaramo istim područjima bez pravog znanja kud uopće trebamo stići.

Mama je redovito dolazila po mene i društvo da noću ne tumaramo gradom, u bilo koje doba noći kad bih ju nazvala.