osim toga, često ti se dogodi ta te neki album oduševi u tih 10 - 15 dana koliko ga intenzivno slušaš radi recenzije, i onda ga poslušaš nakon 3 mjeseca i skužiš da ti je bezveze. ili ti neka ploča bude okej, ali joj se iz nekog razloga vraćaš svaka dva mjeseca i na kraju ti uđe među najbolje ploče dekade (meni se to dogodilo s lookafteringom od vashti bunyan i and then nothing turned itself inside-out. kad sam skužio da mi je to najbolja ploča nultih skoro sam se onesvjestio). osim toga, te liste ne bi trebalo shvaćat ozbiljno, one su samo zabava i ništa drugo. prošlo je vrijeme kad su kritičari mislili da mogu i da moraju bit objektivni. jer ne mogu. a bogme ni ne moraju.