moje slijepo crijevo je progledalo na kirurškom stolu... ulovilo me iznenada-nenajavljeno... kada sam došla kući s operacije moram priznat da oporavak baš i nije bio brz... ožiljak je dosta sporo zarastao a na mjestu gdje sam rezana ni dan danas nemam osjećaj. uštipnem se za to mjesto al ne osjećam ništa... sjećam se i napuhnutosti i neugodnog zatezanja kada sam morala na wc... sve će polako proć.. smao se ne napreži previše... šta se jela tiče-nema razloga da mjenjaš prehranu al za početak ti nebi škodila malo tanja.. light hrana.. čisto radi naprezanja kod stolice.. samo polako.. nema potrebe ležat, kreći se svaki dan sve više i bit će sve OK... pozz

' ' Često mi dođe da se uštipnem i provjerim je li ovo sve san ' ', kazala je Liz.

do prije par mjeseci uopće nisam bila ljubomorna... ali.. moj partner je užasno ljubomoran i počela sam mu se osvećivati istom mjerom, i na neko vrijeme sam stvarno postala ljubomorka, djelom iz inata.... ali moj dragi se jako poboljšao i mene je posve prošla ta avantura s ljubomorom >. jedino nevolim kada odmjerava druge, bar ne tolko očito da i ja to vidim ahah al onda ga uštipnem i sve je rješeno haha: D

Hvatala me želja da nešto učinim sa stražarom, da ga na primjer uštipnem ili povučem za nos ili sastavim čizmom po cjevanici, ali sam se svladao i samo uslikao s njim, zato što me nervirao u tom groznom idiotizmu svog položaja, koji mi se nekako ispreplitao s idiotizmom mog vlastitog, kvrc, ponašanja.

Došlo mi je da ju uštipnem, ali bi me onda u busu linčovali.

Kada sam sjela u avion, u 9. red, sjedalo D, leta Lufthansa, pokraj mlade Kineskinje i sredovječne kopije Courtney Love u vojničkim hlačama, koja je sjedila do prozora, još uvijek nisam mogla odbaciti potrebu da se uštipnem za ruku kako bi se uvjerila da je ovo stvarnost, tko bi rekao da su Amerikanci bili upravu u vezi toga.

Kad se uštipnem i probudim, javit ću se.

Meni je ta priča još uvijek toliko nevjerojatna da se povremeno uštipnem ili gledam oko sebe tražeći skrivene kamere...

Zbunjena se zaustavim i pogledam se, da vidim što je to naopako sa mnom, da me danas nitko ne vidi, uštipnem se jednom na brzinu i vidim, da ne spavam.

I kad danas vidim tog Bajrovića kako se hvali da je socijaldemokrat, uštipnem se i pitam se koja je godina, koje je vrijeme je li 1971., godina koja se vraća?

Više puta mi je dolazilo da se uštipnem za obraz kako bih provjerio sanjam li možda?

No što je tu je, ponekad me uštipne nadnaravna potreba za poznavanjem još nedoživljenih dana svog života pa je ja uštipnem natrag, jako stisnem između palca i kažiprsta poput zlobnog ljubomornog djeteta.

Noć je... Neznam ni kako sam se našla tu, u ovom crnom, mračnom, hladnom parku... Nigdje nikoga... Ni lampe ne svijetle... Tek poneki šišmiš proleti iznad drveća... Pogledam u nebo, a na njemu se vidi samo mjesec... Puni mjesec... Nema čak niti jedne jedine zvijezde... Najednom osjetim hladan nalet vjetra oko sebe... Pogledam u drveće, ali niti jedno se ne njiše... Možda sam si samo umislila... Ali kad ono još jedan hladan nalet vjetra... Okrećem se oko sebe... Osjećam nečiju prisutnost... Nigdje nikoga... Pomislim, možda je sve to samo san... Uštipnem se da bih se probudila, sigurna, u svom krevetu... Ali ne... Ne budim se, još uvijek sam tu, na ovom istom mjestu, a neznam kako sam uopće dospijela ovdje... Još uvijek osjećam nečiju prisutnost... Okrenem se oko sebe... i... ugledam ga... Visoki mladić u dugačkom crnom kožnom kaputu i u crnim hlačama stoji ispred mene... Kako li se samo našao ovdje, pitam se? Da li sam to osjetila njegovu prisutnost? Da li me je on promatrao? Nije progovorio niti jednu riječ... samo me je promatrao... Ali taj pogled... njegov pogled je bio tako poseban... U njegovom pogledu je bilo nešto... nešto što mi je oduzimalo bilo kakvu volju za životom... nešto šta je na mene djelovalo tako snažno... A tek njegove oči... crvene poput krvi... da, baš poput krvi... Htjela sam pobjeći, otrčati koliko me noge nose... ali ne... nisam se mogla pomaknuti... Nešto mi nije dopuštalo da pobjegnem... Možda je to bila snaga u njegovim očima... ili sam to bila ja... možda jednostavno nisam željela otići... možda sam htjela ostati... ovdje... s njim... zauvijek... Napokon mi se približio... Svoju ruku je stavio na moj obraz... A njegova ruka... tako hladna, tako jebeno hladna... približio je svoje usne mojima... Zadrhtala sam od straha... a onda osjetila njegove usne... Bile su hladne, hladne kao i njegove ruke... Ljubili smo se, a ja mu se nisam uopće odupirala... Maknuo mi je kosu s vrata... Opet sam zadrhtala... I tada sam ga osjetila... osjetila sam njegove zube na svom vratu... Znala sam da je gotovo... Sada sam potpuno njegova... Zario mi ih je u vrat i tada sam osjetila svoju toplu krv kako mi se cijedi niz vrat... Bio je to takav užitak... Takav nesvakidašnji užitak... Bol koja zapravo nije prava bol, nego ugodna bol... Bol koju bi mogla osjećati cijeli život... Bol koja mi je pružila takav užitak koji više nikada neću osjetiti... Znala sam da sam sad postala " jednom od njih "... Pogledao me... a njegove oči sada su bile plave... duboko plave... imala sam osjećaj da mogu prodrijeti kroz njih... Poljubio me... opet i opet i opet... A zatim mi je dao da pijem... Pružio mi je svoju ruku, a ja sam zarila zube u nju... duboko, duboko u nju... Osjetila sam krv u svojim ustima.,.. Osjetila sam kako mi se polako slijeva niz grlo... Napokon sam osjetila ono od čega ću sada živjeti... krv..

Ja uvijek kažem, ako ih uštipnem i kažu jao, nisu li pravi? - rekla je Ruth

Uštipnem se i shvatim da sam doista na Velikom kineskom zidu, golemoj građevini od 5660 km koja se proteže od zapada prema istoku u sjevernoj Kini i za koju su trebala gotovo dva tisućljeća da se dovrši.

Na trenutke sam zastala da se uštipnem.

Jedna od tih nelogičnosti je i ljubav u koju nisam vjerovao, a da budem iskren i danas se ponekad uštipnem da provjerim da li ja to samo sanjam, ili sam stvarno voljen

Vidim žutog golfa, ee to nosi sreću, uštipnem nekog, trudnica prođe ja opet štipam..

Kad mi se to desilo kao odrasloj osobi uspjela sam se okrenuti dovoljno brzo da klinca u bijegu uštipnem za guzu, prijatelji su mu se smijali a njemu bilo neugodno (10 - 12 godina)

Lijepo je vidjet čvrstu mušku guzu kakvu ima trener, koji trenira mog sina karate, neki put mi dođe da ga uštipnem za guzu, ali sam ipak žena u godinama pa se suzdržim

Ponekad se ujutro uštipnem da ne sanjam, toliko volim to raditi Ne mogu dočekati jutro da odem na posao

U nedjelju u 12 me probudila cura jer sam joj obećao izlet u Samobor pošto su tamo dani Samobora, Ja se dižem iz kreveta a u glavi koma, živčani sustav mi mrtav, uštipnem se, ali ništa ne osjećam katastrofa.

Prije sam mislila da su " dobri " muškarci kao mitska bića, onako kao jednorog - priča se da postoje, ali nitko zapravo ne zna točno: D I dan danas, ponekad mi dođe da ga uštipnem, samo da vidim jel stvaran: p Sad kad znam kako normalna veza treba izgledati, vidim kako je sve ono prije bilo zapravo grozno.