Možda neka prosta riječ, ali se brzo ugrizem za jezik i nastojim ne ponoviti.

A koliko puta se ugrizem za jezik jer mi zamalo izleti...

Želim ga gledati u oči.. želim ga pozdraviti zagrljajem.. no samo se nasmiješim.. najčudnijim smiješkom ikad.. ugrizem usnu.. i krenem prema Konzumu.. on ostaje pred dućanom.. ja ulazim.. tražim običnu vodu u bočici.. pronalazim je i stajem u beskrajno dug red za blagajnom.. on vani čeka.. u prvi tren pomislim kako bih voljela da taj red malo brže krene.. da ponovo vidim one oči.. ali koljena počinju klecati.. brzo razmišljam kad mi se to zadnji put uopće dogodilo.. da li se ikad dogodilo.. sjećam se.. dogodilo se to.. ehh.. kad sam ga upoznala.. kad sam ga prvi put vidjela..

Ugrizem se za obraz s unutrašnje strane radi tih brzih misli.

Meni se stalno spava razdražljiv sam koo neki opasni sam pas; koji bezveze laje.Nemam ni sve zube da ugrizem nekoga.Čak mi se ni blog ne piše, niti mi se ide na fejs.Mogao bi se zamjeniti sa medom: on prespava zimu... a ja proljeće.

Pritili ognjun paklenin ako mi na pričesti oštija pade, prilipi za nepce pa ju prstun odlipin, ako je ugrizem, a ja bunca u snu kako me okriću na gradelama nedopečenog.

razmišljam o onom što si napisala kako si se svakom mejlu od onog dečka veselila, neki put život ne mogu kontrolirat i onda mi dođe da ugrizem nekog: I (jednostavna 20.02.2006. 23:44)

Svaki put kada se ugrizem za jezik ili izbrojim do deset slušajući domaće eksperte i glasnogovornike rodne ravnopravnosti koji su se do juče javno sprdali sa ovom problematikom.

A niš, ugrizem se malo za jezik, mislim si da je sva sreća da me bar ne vidi, pa me je nekak manje sram zbog bedastoće... i počnem ja znate, gospodična, ja vam se u niš ne razmem, ali meni se na ekranu pojavi jedan prozorčić na kojem je narisana tipkovnica i globus, a ispod su tri gumbića i ja uvijek kliknem na onaj lijevi, a šta na ovim drugima piše ja vam nikad ni ne gledam, jer me ne interesira, i nakon toga se desno u dnu ekrana pojavi oblačić u kojem piše da je ADSL povezan i onda ja dalje znam....

Bez nade, bez radosti, skupljenih očiju da netko ne bi tražio moju dušu, stisnutih šaka i zubiju da ne ugrizem nedužnog čovjeka koji se tu našao sasvim slučajno.

kad kihnem i ugrizem si jezik: 503:: rofl:

Dakle, ti bi željela nešto čime bi se obranila pitao ju je Bog. Da Želiš li par oštrih zuba? Ali kako bih onda grizla mekanu mladu travu, a možda bih došla u napast da nekoga ugrizem. Hoćeš li onda jake kandže? Ne bih ni to; ružno bi mi stajale, a mogla bih nekoga neželjeno ogrepsti. A da ti dadem pa da izbacuješ otrov pitao ju je dalje Stvoritelj. Ne, jer bi tad svi bježali od mene kao od zmije. A što kažeš na dva velika roga, njima bi se mogla jako dobro obraniti? Ah, niti to ne; mogla bih njima nekoga ozlijediti, radije ću ostati takva kakva jesam.

... vrijeme teče ili vrijeme leti? ili samo prolazi, neminovno brišući svaku mogućnost povratka? ok, to je moguće u nekim dijelovima fizike, no da ne raspredam tamo gdje ne trebam, vrijeme prolazi i ne može se vratiti. šteta, kažem, velika šteta. voljela bih da mogu ponekad utjecati na vrijeme, primjerice, vratiti se u određeni trenutak i proživjeti ga opet. ne bih ništa mijenjala, samo bih se vratila i - bila tamo. čemu mijenjati prošlost, kreirati ju po vlastitom nahođenju, kako nam se u tom trenutku svidi? sasvim nepotrebno i suludo. vrijeme ne možeš vratiti, a ako i budeš mogao, nemoj mijenjati povijest. možda ti jednog dana bude žao...... welcome to the Real World... zar ne bi bilo bolje da si tu, kraj mene? da osjetiš tu baršunastu kožu od koje ti trnci prolaze tijelom? i osjećaš jezu duž čitave kičme? da, želiš to, nemožeš se tome oduprijeti. sanjaš da te blindfoldam i dodirujem prstom, dlanom, rukavicom, vrhom biča. sanjaš osjetiti moj dah na svome vratu prije nego te ugrizem. sanjaš osjetiti udarac otvorenim dlanom na svome licu, guzi, po čitavom tijelu. da, priznaj to, sanjaš i želiš, čezneš za time. čezneš da dodirom, kombinaciji kože i latexa kako kruži oko tebe, poigravajući se sa tvojim tijelom, umom i duhom. čezneš da osjetiš brutalnost, sadizam u čistom obliku. jedan poljubac, jedan pogled nije dovoljan... welcome to the Real World.

Kad osjetim da je tik pred orgazmom, jako ju ugrizem za bradavicu i istovremeno joj gurnem prst u guzu.

Jer, način i put koji je do toga vodio i doveo, toliko je bio šokantan i grub, da je ostavio samo gorak okus u ustima, i opravdani osjećaj budnosti i nepovjerenja... za nadalje... u sve i svakoga... sreća je provirila tek na mala vrata, i još nema mjesta euforiji, jer, ne bih rado, da se ugrizem za jezik...

dođe mi da im podmetnem nogu i ugrizem ih za nos. ne, danas nisam ni depresivna, ni ljuta, ni nezadovoljna sobom.

A onda se sebično ugrizem za jezik.

A što ako je ugrizem prejako?

eh da... novosti... jucer mi stize poruka od mog potencijalnog sefa... kao javlja mi dobru vijest.. da mi nece ipak biti sef... e sad, ono sto me je totalno raspizdilo u cijeloj prici je da je meni bilo ŽAO kako zene mogu biti glupe ma ne zene.. to je skrivanje i uopćavanje... kako JA MOGU BITI GLUPA lik me je toliko puta povrijedio da bi spasio svoj ego sam pred sobom.. toliko problema mi je prouzrocio... ali ne mene on i dalje privlaci, mene i dalje presiječe u koljenima kad ga vidim.. koliko god ja brijala da sam kuuul i slicne brijetine... sve mi je jasno.... mala je udaljenost od toga da ga pičnem po onoj samodopadnoj faci do toga da ga ugrizem za vrat i zaglavim s njim u liftu drage nam tvrke.... a on to zna bez obzira koliko ja izgledam nedodirljiva bitch koju kao nista ne dira i koja kao nista ne primjecuje.... i njega pate isti porivi... sad pate, to je skroz pogrešna riječ... on uživa u spoznaji da me rajca i koristi to u svakoj mogućoj situaciji... najslađe mu je kad zna da me je nečim isprovocirao.. a zna prepoznati na meni da je dirnuo žicu... stoka....

Ja vozila s posla ko luđakinja samo da stignem i lijepo sama u miru gledala (mm ne prati ni N od nogometa: (), na kraju mi došlo da se ugrizem za čelo od muke..: mad:

Ugrizem se za jezik i mirno kazem: " Pa nisu ti stranci krivi sto ih je netko zaposlio i stavio na tu recepciju da se snalaze kao znaju i umiju. " " Kako to mislis? " - ne kuzi ona mene.

I meni ponekad dođe da ogovaram, pa se odmah sjetim da je bolje da se ugrizem za jezik.

Hoću pitati o čemu to priča, no ugrizem se za jezik i držim se svoje pasivnosti.

I nakon toga Crtalić je pročitao jednu svoju pjesmu s početnim stihom Ugrizem se za palac u ravnini korijena nokta, koja proizlazi, kako je rekao, negdje iz razdoblja od 1995. do 1998. Naravno, komunikacija, s obzirom na to da performer zbog dodatnih tehničkih smetnji nije dobro čuo onaj malobrojni vizitorij koji se osmjelio na posredovanu komunikaciju, modificirala se s njegove strane i na sprdačinu s političko-miloševićevskim krvavo-ratničkim cinizmom: Ne čujem dobro.

Zok: Ne bih predaleko u budućnost da se ne ugrizem za jezik.

Jako se uplašila kad me ugledala u dvorištu i zgrabila se svojim velikim rukama i mazila i ljubila (što mi nekada baš ide na živce pa je za kaznu ugrizem za nos) ali sve je bilo bolje čim me unijela u stan i nahranila finim lososima i morskim plodovima.

Bojim se da ga ne ugrizem.

Još da se dočepam svog repa pa da ga stručno ugrizem iznenada strpljivo.

Osim što, sukladno svojim pisalačkim standardima, nastojim paziti da iz ovog pera ne izađe išta nevjerodostojno (a izađe, i to me ubi, na sedmo čitanje uočim poneko nesuglasje napisanog i dogođenog pa se ugrizem za usnu), osim dakle toga što nemam monopol nad istinom i žrtva sam subjektivnosti, osim daklem svega toga, neoboriva kao brdo što popodne baca hladnu sjenu na livadu u podnožju jest činjenica da i zato što On čita ovo, ja njega ne spominjem lahko... e to je vidiš, donekle moj strah... jerbo Čovjek more dobit ', rećemo, nervozu od čitanja, nervozu želuca, nervozu noktiju na nogama, štajaznam čega nervozu jer kad ustanovi da pišem o njemu, može projicirati neko svoje loše raspoloženje ili slutnju ili brigu na pretpostavljen sadržaj teksta... a ustvari najbolja stvar s njim i stvarno to cijenim i ni zere ne želim dovesti u pitanje ili ugroziti jest izostanak bilokakve nervoze... sedativ, terapija... ponekad ustvari i zaspem... ako ćemo pravo... od pretjeranog mira... ustvari, nije to baš ono o čemu želim pisati... pokušavam reći, a nije lako jer ne želim da bude banalno al ' ni pretenciozno, da je moja mozgovna kaša kao uzrok nemoći da se usredotočim na teme djelomično i rezultat učestalih fizičkih ataka narečenog na moje meke dijelove... a opet, ajd ' razgraniči, gdje završava fizički atak a da se ne dotakne duševnog, tko to točno zna... i jel ' tog ima uopće... pa i kad je posrijedi go ' kurvanluk, (nije mindža od sapuna, al ' nije ni duša od automobilskih guma, reć ' će pjesnik)... ovo što napisah je više kao neki trag onog što zapravo htjedoh pisati...

Joj bolje da se ugrizem za jezik prije nego počnem psovati.