Evo, stavim usta na izlaz auspuha i udišem kisik.

cijelu večer udišem miris cvijeća u vazi na mom stolu možda će se nekima kombinacija učiniti čudna skoro neukusna sitni mirisni karanfilčići rozi dvije tri grane metvice jedan stručak masliđana onaj tko mirise pozna može reći ja ne vidjeh neukus veći ali ja moram toplo i iskreno vam reći guštam u mirisima rodnoga mi doma spojio se miris karanfila.. metvice i masliđana donio djetinjstvo u moj dom vratio sjećanja neka davna kada sam kao cura mlada sadila i zaljevala mirise rodnoga mi kraja

kad u snijegu koji se topi ugledaš prvi cvijet znaš da je vjesnik ljubavi moje volim te zbog onog što jesam kad sam s tobom bez tebe pustoš je u duši mojoj ti smiruješ bure i oluje u meni rijeke vraćaš njihovom toku bez prestanka teče rijeka ljubavi naše pristao si biti moja sudbina svaki dan.. svaki sat pristao si i jesi.. budi ja tebi.. ti meni po tko zna koji put kažem sve dok živimo bit ćeš u mom srcu neugašena i nezaboravljena ljubav moja previše te trebam udišem te.. ljubim te želim te.. previše volim te

kad iz noći sunce rosom okupano grane mislim prestat ću sanjati kad jutro svane a ja i dalje udišem mirise ljubavi naše klizim mislima uklizavam tijelom dodirujem snom ne vidim ali osjećam klizeće dodire na svojoj koži pokušavam otvoriti svaku svoju poru i izvući te iz njih ne uspjevam duboko si učahuren u svakoj zalupio si dobro za sobom zaključao vrata ne puštaš nikoga svaka pora samo tobom diše a moje srce novu ljubavnu piše

Udišem zrak punim plućima i uživam u osjećaju koji se ugnijezdio u mojoj nutrini.

Kad sakrijem lice u tvoju jaknu i udišem te, želeći sačuvati tvoj miris u sebi.

Ja ne žalim za ničim imam onoliko koliko mi je potrebno, volim život iako mi neprestano ide nizbrdo, ali sretna sam što imam osjećaje, što volim, što želim i udišem zrak punim plućima.

Srećom, udišem zrak iz boce, dok oko mene pliva gomila izmeta.

Granate nisu padale cijelo jutro pa su me poslali po kruh u obližnji dućan, da malo vidim sunca i udišem zraka.

Do prije mjesec dana sve je bilo u redu ali sada puno kašljem i osjećam kao da udišem nikotin a ne zrak i to me jako muči.

Ne udišem ispušne plinove, udišem miris Eme.

Jer, ' Jube moja.. ti si moj zrak koji udišem, punim njime pluća.

Obgrlivši joj ramena, duboko i požudno udišem miris njene kose, miris Ive, miris čežnje, miris uživanja, miris obećanja i pružam korak žureći prema uživanju, žureći zajedno sa Ivom, vrlo dobro znajući i ni malo ne mareći što kasnije dolazi... sada je ovdje, pored mene, moja

To vam poručuje onaj kojemu su Hrvatska i njezina sreća i doručak i ručak i večera, i ovaj zrak koji udišem

Udišem duboko i pomislim " Bože, da li je netko na ovoj jebenoj misi pomislio na tebe?

Ana Gruica: Otkad sam solo, udišem život punim plućima

Posljednji put udišem miris tuđeg rublja, odupirem se mentalnoj slici planinske livadice koju u meni stvara, bacam brz pogled prema centru koju se panično osvrće oko sebe, pitajući se zašto su njegovi visoki čuvari dopustili vlažnim šapama magle da prodru čak preko Save sve do Cibonina tornja...

Treća da udišem dim, sumpor, nečist, gnjilež.

Ima jedna plava ptica u mom srcu koja želi da izađe ali ja je nalivam viskijem i udišem dim od cigareta tako da kurve, barmeni i sitni trgovci nikad ne saznaju da je unutra

na tvojoj hridi more moje udišem mirise tvoje stopala mi bosa maestral miluje mi lice širim ruke baš kao krila ptice ponesi me u dubine modre najdraže si moje more ti si meni i tugu i sreću dalo ljubav prema tebi počela je davno kad je moje stopalo prvi put na tvoju hrid stalo

Ponekad je ponor sa svojim pticama i bojama glasniji pa ponovno otvaram vrata i duboko udišem svjetlost.

Gospodine Isuse, zapečati u svojoj Presvetoj Krvi hranu koju jedem, vodu koju pijem, zrak koji udišem

Spuštam se niz proplanak i udišem miris svježe proljetne zemlje.

Sjedam u prepuni autobus i dok udišem pare tuđih pazuha i neopranih usta i nogu u glavi mi se vrte stihovi " Kamo dalje rođače? ".

Molim se za tebe dok hodam proplancima naše mladosti, dok udišem oštri zrak sa Svilaje začinjen ledom i mirisom čepurike. Uživam u svakom rastu, ceru, boru, jasenu i smriki, ljubim pogledom obzorja koja smo pri rođenju ugledali šapćem se sa pticama i vitrom koji me zeza svojim ledenim valima.

Možda zbog toga što se drugi gužvaju po semaforima i kolonama, a ja udišem prirodu

Taj moj svijet obojen molom i razbijen u ogledala koja su često optužujuća nije jednostavan i lak svijet, ali ja baš u njemu takvom udišem zrak slobode i nalazim razloge za svoje životne borbe, a onda i pobjede.

poražena pred vlastitim riječima ukrašenim dijakritikom, enklitikom, oksimoronima, pokrićem za ludilo i bijes... klečim u kutu prašnjavog globusa, udišem opori miris svježe ispiljenih snova i vrtim se inertno u kontemplaciji, hibernaciji jer se vrti sve, u krug se vrti, pa u krug, pa u krug... na horizontu se valja nevaljalo sunce i pljuje dan... prema rubu, a daleko od dna, u krug.

Udišem Pariz, smjelim bijegom spasih Slobodnu dušu, ali ja sam sin, A mojoj majci sve su sjeđe vlasi.

Tu udišem ljepotu i rađam san.