Roditelj traži od djeteta da se udobno smjesti (mjesto koje je njemu ugodno sa igračkom koju voli), te zatraži da dijete diše trbuhom (napuhne pri udisaju, isprazni pri izdisaju). Roditelj to pokazuje vlastitim primjerom, potom se osvjwešćuju različiti djelovi tjela pitanjima; Osjećaš li svoje stopalo... svoju ruku... jesu li topli, hladni... Nakon toga će roditelj ispričati kratku priču o tome kada se osjećao dobro i sugerirati djetetu da se i ono tako osjeća, inzistirajući na taktilnim, vizualnim i olfaktornim senzacijam.

Svakom tvom udisaju netko se raduje.

Gledala sam tvoje ruke na grudima kako se ritmički spuštaju i uzdižu i osluškivala mir tvoje tišine u svakom udisaju i izdisaju.

Pri udisaju, ošit se stegne i spusti, a rebra se podižu čime se povećava prsni koš.

Pri normalnom udisaju, u pluća uđe oko pola litre zraka.

Znam da je živa prešla u niža područja, znam da mi se nosne dlačice lede pri prvom jutarnjem udisaju, znam da sve što me štiti od hipotermije je ovo malo tkanine i znam da je zima, ledeno.

Mi ovisimo o svakom tvom udisaju.

Cilj mu je u jednom udisaju i izdisaju napraviti 18 koraka.

I tako će se um, i protiv svoje volje, djelomično smiriti i skupiti u sebe, kako kaže Bazilije Veliki: »Um koji nije razasut u vanjskim stvarima, ni izgubljen u osjetilima svijeta, vraća se sebi«. 78 Što se tiče same tehnike, čitamo: »Usporedo79 s disanjem, uvedi riječi molitve, slijedeći Ezikijev savjet: svome udisaju pridruži trijeznost, Isusovo ime i meditaciju smrti«. 80 Tehnika koja je ovdje opisana jasno se razlikuje od Simeonove i Nikeforove: dok se u ovim posljednjima savjetovalo ponoviti formulu tek nakon što je nađeno »mjesto srca«, u tekstu braće Xanthopouloi propisano je disanjem popratiti izgovaranje molitve.

Ona se izgovara pri svakom udisaju kako bi se zajedno s dahom i s duhom (nous) spustila u srce; Simeonova tehnika, koju karakterizira kružno kretanje i prethodeća »onfaloskopija«, 84 praćena je usporavanjem disanja.

Kod trbušnog disanja ošit se isteže nadolje, tako da se donji dio prsnog koša proširuje, a donji dio pluća ispunjava zrakom, budući da se trbuh pri udisaju ispupčava.

Oboljeli najčešće osjeća jaku bol kada liječnik u udisaju pritisne pod desnim rebrenim lukom.

Disanje je pliće i ubrzano, a u težim slučajevima mačka diše otvorenih ustiju i primjetno je pomicanje trbušne stijenke pri svakom udisaju i izdisaju.

.. ne, nema me više, još samo moja sjena diše, nestajala sam sve tiše i tiše u želji da ostvarim možda previše, a bila sam ti kap na dlanu, baš u svakom danu, udisaju, sanjarenju, kroz prste si me pustio, suzu sigurno nisi ispustio, dal zadržati nisi znao, il suviše si se bojao, tek iskliznula sam, tebi neprimjetno, tako sjetno, a možda, možda ta slika nije bila slika moga lika, sve se sada iz memorije briše, ništa novo neće dugo, dugo da se piše....

Sve se pod njegovom rukom u posljednje vrijeme pretvaralo u sliku, i on je pri svakom udisaju osjećao živo, kako je porastao i kako se probio kroz dugogodišnju dosadu i jalovo gledanje kroz siva kišovita okna prema novoj, preporođenoj, bujnoj slikovitosti: prostori prevješeni sivim mrenama jalovih nemoći, prazne sobe pune dima i smrada od cigareta, sjeverne, maglene, čađave daljine, sve je to polagano ostajalo iza njega; on je osjećao, kako se ljušti kao zmija na proljetnom suncu, kako skida sa sebe sve anorgansko, preživjelo, krastavo, kako zacjeljuju stare rane, kako ozdravljuje, a pod tim se brazgotinama javlja bujno, mlado, zdravo tkivo.

Zbog svoje male veličine po udisaju prodiru duboko u tkivo, a njihov štetni utjecaj na pluća povezan je s razvitkom karcinoma.

] ] > Sindrom brahicefaličnog disanja http://www.ferarica.hr/default.asp?cms=GGLGFL Wed, 12 Dec 2012 17:16:41 GMT Ferarica (Ferarica) http://www.ferarica.hr/default.asp?cms=GGLGFL Sužene nosnice i produženo meko nepce smatraju se primarnim anatomskim defektima kod ovog sindroma, dok laringealni kolaps i povećane laringealne sacule smatramo sekundarnim defektima koje nastanu zbog velikog negativnog tlaka pri inspiriju (udisaju) kod bolesnih pasa.

Dijafragma je maksimalno angažirana, a napor pri udisaju gotovo je zanemarljiv. 1. Sjedite na stolicu potpuno uspravne kralježnice, ali pri tomu ne smijete leđima dodirivati naslon.

Godina na udisaju će biti, uvjeren sam, još intenzivnija i uzbudljivija.

Na primjer, pelud, mala čestica koju otpušta biljka u cvatu, ulazi pri udisaju u naše tijelo.

On nam u svakom našem dahu, udisaju i izdisaju, u svakom otkucaju našeg srca tiho, ali ustrajno govori: Ljubim te, ne boj se

Tako se odmah po rođenju svake bebe, prije nego ju se stimulira da prodiše, moraju očistiti usta, da se pri PRVOM UDISAJU beba ne uguši udahnuvši sa zrakom i sadržaj iz usta.

A ja te ljubim pri svakom udisaju..

S jačim stupnjem bronhokonstrikcije, piskanje je čujno i pri udisaju i izdisaju, a sam izdisaj se produljuje.

Čak jednu petinu kisika koju udahnemo u svakom udisaju troši naš mozak na obavljanje svojih funkcija

Strka bi obično trajala oko pola sata, tada bi mali kvar, ili bolje rečeno, sitno odstupanje od uobičajenog, bilo uspješno otklonjeno i staro, umorno srce parnog motora ponovo bi brujalo, nafta štrcala u peći, pri svakom " udisaju " šest litara, brod je drhtao i sjekao more.

@Pusica... draga, glavu gore:)... uživaj u svakom udisaju, u svakom danu i prijateljstvu, nemoj se ograničavati, ali ni previše davati.

Prošle nedjelje sam naveo svijet kao neprijatelja naše duše i on to doista jest kada nas vodi grijehu ili zatvara u svojoj konačnosti, ali treba reći da je ovo ipak Božji svijet i da u njemu možemo nazrijeti Božji beskraj kada pozorno živimo: u običnom udisaju zraka, u sjaju sunca, u letu ptica, u osmjehu bližnjih, pa ako hoćete i u ljepoti bijelog snijega, nešto u nama ispunja nas i prožima na neopisiv način ljepotom života rekao bih da su i ti obični prirodni znakovi, predokus punine vječnoga života.

... prelivena kisnim kapima suhog oblaka skupila sam svaku kapljicu i zalila plodove nasih misli, nasih djela, nasih osmijeha, poljubaca, zagrljaja, razgovora... i pustila, pustila sam ih da rastu pustila sam ih da natope se sjecanjima i spomenama koje smo stvorili kako nikad ne bi bilo suse u nasim zivotima... pustila sam vjetar da nosi me k tebi u narucje pustlila sam ti da stisces me cvrsto uz sebe dok slusam otkucaje tvog srca pustila da pitas me zasto tako uzurbano poskakuje pod mojim grudima ono sto je u tvojim rukama dao si mi neizrecivi mir, potporu i pruzio kolicinu ljubavi kakvu samo tvoje srce, tvoje usne i tvoje ruke mogu hvala ti... hvala na svakom danu provedenom uz tebe na svakom udisaju novog mirisa tvoje koze na svakom otkrivanju novih navika tovoje svakodnevnice hvala ti sto mi dopustas da sam tako blizu tebe zelim.. zelim opet sve ponovno jos bolje i jos lijepse... zelim jos vise tvog smijeha i srece uz malo vise sunca i puno manje kise... ako razumijes na sto mislim:) vec sad ovog trena... ma, lazem onog trena kad napravila sam korak van i kad pogledao si me s osmijehom i zatvorio vrata poceo si mi nedostajati i nisi prestao cijelim putem i cijelo ovo vecer kako cu samo zaspati bez tvog zagrljaja pitam se sad no, jos uvijek si tu na svojoj kozi osjecam tvoj miris... osjecam kako dises polagano i prodires kroz svoku poru moje koze osjecam tvoje ruke kako stiscu se oko mog struka i privlacis me k sebi cujem kako pjevusis neke pjesmuljke tu si pored mene... pavas kao andelak sanjas me... sanjam te...

Ako djetetov ten postane sivkast, ili se djetetovo disanje ubrza, a pritom pri svakom udisaju uvlači rebra