nioivo, ima puno takvih tuznih prica, bas si me podsjetila na slicnu koja je meni dala razmisljat. bas prije par dana sam razgovarala sa jednim udovcem, u pedesetima, zena mu je iznenada umrla od srcanog udara prije pola godine. imali su dobar brak, 20 g, kaze da se nikad nisu posvadjali, bez trazvica i sumnji. imaju punoljetnu kcer. i o cemu taj pristojni, svjezi udovac nama prica? nekako euforicno prica kako planira iznova zasnovati obitelj, ima plan napraviti dijete sto prije. za njega je to novi pocetak, zna vec kako, s kim, gdje... pa jel to normalno, meni nije. a brak je bio dobar, i drugi to znaju, ona iznenada umre a on to radosno doceka kao novu zivotnu sansu? i to u 50 ima, sta ocekivat od nekog mladjeg? koliko taj tek ima rezervi i B planova ako se razvede ili ostane udovac.. koja je poanta tih prica, valjda da je ljudska priroda toliko pokvarena da moramo od svakoga sve ocekivati. zato ove moralne price mozemo okacit macku o rep, stvarnost je puna suprotnih primjera, ne samo nemoralnih, nego cak morbidnih dok jednom smrkne drugom svane, bas je tako nekako. neki ljudi kao da se silom moraju maknut, otic, bili krivi ili ne, da bi svoje mjesto oslobodili za nekog drugog...