hello prošao još jedan radni dan a ja nikako da se naviknem malo mi je koma počnem zijevat tamo oko podneva opet će mi trebat neko vrijeme da se ufuram sad odmaram sutra honorarac pa odmor pa posel a ja bi opet na more neka u 9 mjesecu ću opet a sad odoh neznam čitat knjigu ili nekaj kisss....

droksali smo se malo, mehanički sex kod mene ne ide bez alkohola i pljuge, ne treba puno, nešto kao bosiljak, da začini malo cijelu stvar, da me zavara, da zaboravim. kad se jednom ufuram u takav film, nema mi kraja. bio sam sinoć baš dobre volje. dolazila mi je frendica s kojom znam da mogu sve a ne moram ništa. a htio sam sve. nisam to skoro pa ničim pokazivao, jer znam da žene ne vole direktno pokazivanje sexualnih nagona. paranoju, šizofreniju i ostala sranja one pokazuju bez beda. ali ako ti u startu kažeš da si napaljen, reći će da ju samo zbog toga zoveš.

Obično, prije nego što prihvatim neki projekt, odvagnem ga pa, ako ga prihvatim, to je znak da je zanimljiv i onda se totalno u njega ufuram.

palim muziku, tek toliko da se " ufuram " u štos, ne?

Ja se onak s mislima sroz ufuram u tu knjigu s anđelima.

Jučer je bio prvi dan i baš dobro kaj je bila nedjelja da se polako ufuram u posao nakon 25 dana.

Ja ih na grubo ufuram u prsno plivanje, u kraul, u leđni kraul.

mi smo valjda jedine " životinje " na svijetu koje jedu više no što im treba, koje nemaju granice ni u čemu nego samo udri, pa dok ide... vezano za to dođe mi u sive stanice danas jedno razmišljanje... sjećate se zasigurno momenta, kada vas šupi određen osjećaj potrebe biti dobar, i onda odlučite da od ovog momenta prema svima ću biti ljubazan, fin, dobar, pomagati, biti uslužan, trpjeti... i tako to krene. čak se ufuram ono u to stanje, i ono neko ti digne živac a ti pa dobro - misliš - ajde biti ću ipak dobar i neću mu razbiti tu ružnu njušku... traže te nešto, a ti eto sa osmjehom na licu dadneš, a u sebi kuvaš jer tu stvar nikada ne bi posuđivao jer ti je jako draga, bitna i lako kvarljiva - a ako je skupa da ne spominjem. i tako iz dana u dan primjećuješ kako se pritisak i zahtjevi okoline sve više i više povećavaju, osobito ljudi kojima si često okružen, nekako dobiješ lagani dojam da baš ono imaju potrebu da te gaze, da ti uzmu sve što se da uzeti i sve što ti naprave riješe rečenicom: joj kako si ti dobar...; ma pljačka im mterina, kad je meni prekipjelo pa nevjerojatno je kako ljudi nemaju granice, kako imaju potrebu preko svake mjere uzeti sve što im se nudi pa makar im to netrebalo. jednostavno tako se lako naviknu na to da te mogu jahati koliko god i kad god hoće da ne povjeruješ a ako im slučajno odbiješ nešto nakon nekoliko puta što si im dao slijede čudni pogledi, beskrajne tračpartije okolo i rečenice poput: a koja si ti p.. da ma dajte ljudi pa gdje je tu međusobna solidarnost, razumjevanje, ono ok, dao si mi, učinio si mi, pa ako mi nije baš za glavu neću te tražiti svako malo da radiš nešto za mene rijetki su oni koji su ti zaista zahvalni, i kuže da ne treba iskorištavati tvoju odluku da se popraviš, budeš dobar itd... čovječe poslije takvog zlostavljanja kada se vratiš na " staro " stanje postaješ tri puta gori, tri puta škrtiji, nljubazniji, oholiji i sve ono što si bio u malim količinama sad si u velikim, i što je najbolje živo ti se j.. be za mišljenje i priče ostalih oni su te i naterali da budeš takav, oni su i učinili ovo od tebe, samo toga na žalost nisu svjesni... niti će ikada vjerojatno biti... kada pogledam nekad nekog čangrizavog tipa koji živi samo za sebe u svome svijetu, zazire od sviju, bježi od svakoga i ne otvara se definitivno nikome - totalno ga razumijem, i uvjeren sam da su u najvećem broju slučajeva to tipovi koji su bili fakat ono kaj se veli " duša od čovjeka " i vidi sad dokle su stigli... a zahvaljujući kome...? druga strana medalje je pak da nastaviš biti dobar do kraja svog mizernog života, gledaš kako te jašu, a ti se i dalj smješkaš i ponekad se onako po bontonu kulturno braniš: pa znate, ovaj oprostite, nije da mi baš previše paše... a čuješ odgovor: ma dobar si ti izdržat ćeš, još samo malo i tako iz dana u dan, i ja sam uvjeren da se čovjek nakon nekog vremena i navikne na to i neobraća preveliku pozornost nego jednostavno prepušta se sudbini " biti dobar " i gleda mirno kamo će ga to odvesti... ima to i dobrih strana, ponekad ljudi skuže da fakat previše ugnjetavaju nekoga, pa im bude žao, pa i oni počnu biti dobri, i tu već imaš skupinu dobrih među kojima je onda super živjeti i stvar fenomenalno funkcionira i svi su sretni... da to je recimo tako idealna situacija ali do koje treba vremena i vremena... žuljeve na leđima da ne spominjem uz beskrajnu količinu živaca, volje i ustrajnosti... a tko će znati koji put je bolji, i mogu li svi izdržati ovaj drugi...? živi bili pa vidjeli, probajte pa javite

No nakon tog događaja kao da je bio nestao, nismo se čuli dulje od tjedan dana i onda odjednom poruka da bi htio da se vidimo i da svratim k njemu, došla sam, puna osjećaja prema njemu i pomalo ljuta što je tako bio samo nestao, pričali smo do dugo u noć, rekao mi je kako mu se jako sviđam i da sam mu slatka i sve, ali da nije siguran bi li mogao biti sa mnom jer ga je bilo strah da će izgubiti kontakte s mojom sestrom ako slučajno prekinemo, planula sam na to i rekla mu da ne može negativno razmišljati i jednostavno vući tako negativno na sebe i još mnogo toga (jer se ne mogu zaustaviti s pričom kad se ufuram u raspravu), samo je šutio i gledao u mene, stala sam začuđena time što se dogodilo - samo me privukao sebi, snažno zagrlio i poljubio.

Trebale su mi tri četiri stvari i potpuno iskasapljeni i izmrcvareni, ogavni Teardrop da se ufuram u koncert.

Inače stvarno ne znam lagati, ali kad spremam ljudima neko iznenađenje, onda se toliko ufuram u to da postanem doslovno najveći prevarant Iako, on se već trebao priviknuti na ovakva iznenađenja, svaki put se zapravo ja iznenadim jer on bude opet iznenađen) Zadnji put kad sam učinila nešto slično sam ga zavezanih očiju i sa slušalicama u ušima vozikala po ZG da izgubi pojam o tome gdje idemo i na kraju ga odvela na mini oproštajnu zabavu sa kolegama koju sam naravno do u detalje isplanirala) Hvala ti Čitamo se

pees: znam da je post glup (nemojte mu se smijat, hehe =)). a to je tako kad se ja ufuram i uživim, ne zamjerajte.

preživjesmo još jedno putovanje i umjesto filma koji sam najavljivala (nastavak legendardog ko to tamo peva) mislim da bi prije išla serija.. nešto kao santa barbara samo eto da vas ufuram u raspoloženje počelo je ovako... krenuti smo trebali u11, mi došle pred Zrinjevac... dolazi direktor kluba i kaže d akrećemo u 13 jer čekamo curu koja je na ispitu.

I sad te dvije simpatične ženice bi trebale za koji dan počet radit, al nekako mi se čini da slabo kopčaju... Povjerili oni njih dvije danas meni da ih malo ufuram u softver, spiku i tak sve redom, zatvorili se mi u ofis i ajmo... (ZAŠTO nisam solo selekciju radio?? onu malu nadobudnu s koleđa neću tak lako prežalit nakon ovih, a to kaj nije znala razliku između interneta i teleteksta bi joj oprostio)... no dobro...

Za sada mi je jednostavnije radit pasivne skretnice, na aktivne i ostalo ću priječi kad se više ufuram u to.

Ili možda hm, da se ufuram u lik neke curice, recimo mlade katolkinje, nadobudne, ali prokleto svjesne promjena u njezinom organizmu pa da pišem o masutrbatorskim sklonostima nevine curice, sve do najsitnijih, najprljavijih detalja i tako osiguram znatnu posjećenost svog bloga?

bitche josh tog. sad je samo bitno da se ufuram.. wratim u neku formu pisanja postewa.

U pisanju malo teže ide, ali uz ove nove tehnologije, uvjeren sam da bi mi malo terebalo da se ufuram, ponovo.

Da se ne ufuram previše u tu temu, idem opisivat doček najčudniji dosad.

Neka se lagano ufuram u to da od sutra počinje vrijeme još većih odricanja.

A baš joj nije fora: kava: Mislim, taman se ufuram u temu, uberem aktere i zaplet i sada?

Nemam pojma što da još napišem,... prvi put radim ovakve stvari, javim vam se kad se mal ufuram

O kvaliteti bilo kojega serijala recite što hoćete, ali meni ne treba mnogo da se ufuram u cijelu priču i da zajedno s njima pičim Alfa ili Delta-kvadrantom.

Zvao me D. treći brat, da ga ufuram dopom u venu jer nije bi sposoban i nije se moga nać.

Da, zavojnicama, nemam ja vijuga. - čistačice koje u ključnom trenutku, baš kad se najbolje ufuram u posao ulijeću u ured s isukanim cijevima usisivača i pol sata usisavaju tapison.

Imam još puno žganaca za pojesti da bih bio dobar sugovornik (uživo mi još slabje ide, ali nadoknađujem time što častim pivama), a katkad me ponese tipkovnica pa se ufuram da sam neki opaki polemičar:) Ne zamjeri, zato si ovdje da mi pomogneš da se svedem na pravu mjeru.

Odluèila sam doslovno živjeti dan za danom, dok ne vidim kako izgleda život zaposlene majke i žene i ne ufuram se u isti.

Napokon i izbori iza nas-sad se možemo vratiti našim životima napokon.Već je prošlo tjedan dana od kada je dragi otišao doma.Neću pisati cijeli izvještaj samo ću reči da smo se jako lijepo proveli i da mu se jako sviđa ovdje.Družili smo se sa mojim frendovima, sestričnama i familijom i svi su ga dobro prihvatili kao i on njih.Uz zeku-peku sve je zabavnije:) Išli smo po gradu, po trgovačkim centrima, kinima.Evo mojega savjeta, nemojte ići gledati Slagalicu strave 6 osim ako nista fan serijala-film je brutala, jedva sam ga odgledala do kraja.S druge strane Sherlocka Holmsa skroz preporučam jer je film napravljen na dosta moderan način i sviđa mi se način snimanja.Doma smo pogledali čak dvije romantične komedije koje ja volim-Monster in law i How to loose a guy in 10 days i svidjelo mu se.Hvala bogu da nije tipični muški inače to nikad nebi pogledali zajedno hehe.Vrijeme je bilo dosta na našoj strani, ipak nije bilo cijelo vrijeme hladno.U novogodišnjoj noći je bilo ćak 15 stupnjeva.Proveli smo Novu s mojim prijateljima, no osim što je On bio sa mnom nije bilo ništa posbno-plesalo se, jelo se, čak igralo i glupe igre.No bilo je jako lijepo zagrlit ga i poljubit u ponoć.Jedna od najlijepših stvari je što su njegovi starci poslali mojima čestitku za Božić, to mi je stvarno ugrijalo srce.Sad se vraćamo svako svojem životu, on svom poslu, ja faksu (bože pomozi). Veljača i rokovi se bliže, malo sam nervozna jer mi još treba da se ufuram, no pošto požem ispit koji učim več pola godine bilo bi stvarno glupo da opet padnem ispit.Malo mi fali društva, mislim onoga mojih frendova jer smo dragi i ja stalno " zajedno " pa će pasti neka kavu u srijedu-jedva čekam da malo izađem.Što se tiće nove godine, s njome dolazi i novi pokušaj dijete, ali sada stvarno-e kolko sam puta to rekla, ali ovaj put sam odlučna.

Imam najdraži organ.Neću sad prićat o nikakvim perverzijama da vas razočaram nego o najdražem ljudskom organu.Najdraži organ mi je mozak.Uvijek sam znala da mozak ima veliku moć ali otkako sam gledala " domino efekt " ja sam zaluđena mozgom Uvijek me privlačio a film je bil samo korak više da se totalno ufuram.

Ufuram se opet, stvar dobro ide, čak mi toliko i ne smetaju zvukovi iz čekaonice, kad me odjednom gotovo prepadne muški glas.