Vrhunac svoje moći unutar hrvatsko-ugarskog kraljevstva dosežu u 13. st. za vladavine bana Pavla Šubića Bribirskog, koji suvereno vlada južnom Hrvatskom, a u vrijeme bana Mladena Šubići vladaju i dijelom Bosne.

Ista je bila samo dio Ugarskog Kraljevstva.

U to doba, Žumberak je prostor kojim prolazi granica između dvije velike feudalne države Hrvatsko-ugarskog Kraljevstva i Njemačkog Carstva.

O porastu značenja Like unutar Ugarskog kraljevstva govori i osnivanje Krbavske biskupije 1160. godine, sa sjedištem prvo na Mrsinju iznad Korenice, a zatim na Udbini.

Prostor koji su Slaveni naselili pripadao je najprije Bizantu, ali s vremenom je većina sadašnje Bosne i Hercegovine potpala hrvatskoj državi u vrijeme hrvatskih narodnih vladara Trpimirovića (9. - 11. stoljeće) s kraćim periodima srpske vladavine (npr. za vladanja velikog župana Časlava), a kasnije je bila u sklopu hrvatsko-ugarskog kraljevstva pod ugarskim vladarima (Arpadovići) s periodima bizanske vlasti.

Pismo pape Siksta V izdano 13. ožujka 1586. fra Đuri Soljaku ili Tuzlaku glasi: Budući si nas obavjestio da »in Provinciis Possaviae et Possemiae« i u susjednim mjestima i područjima ugarskog kraljevstva živi veliko mnoštvo naroda pod turskim gospodstvom, velik broj vjernika koji uz druge goleme nevolje, nametnute s robovanjem tiranskim nevjernicima, ostadoše još i bez svećenika, klerika i redovnika od kojih bi trebali čuti Božju riječ, misu i druge božanske službe, a jer ti zbog svega toga, gonjen vjerom i pobožnošću i rasplamćen revnošću za spas kršćanskih duša koje tamo borave, želiš, s dozvolom svojih poglavara i s našim blagoslovom, s nekoliko drugova svećenika, poći u one krajeve...., a drugove ti je bez naše ovlasti za tu stvar teško dobiti....

Mila iz plemena Gojsalića živjela je u vrijeme poraza na Mohaču, živjela je u vrijeme nestanka ugarskog kraljevstva i tragičnog zatora hrvatskog plemstva.

Te su naše hrvatske ljude prozvali " madžarskim domobranima ", lažu im o obrani Carstva, Kraljevine, Trojednice, Ugarskog Kraljevstva i Domovine nam hrvatske, a od te su njihove i naše " Lijepe naše " stvorili klaonicu i razorili je tako da od nje nije ostao ni jedan krov u požaru čitav.

Govori dakle o dogodjajima unutar ugarskog kraljevstva, a ako se nesto odnosi na dogadjaje izvan kraljevstva, onda je logicno da ce to biti specificno napomenuto.

Prigodom proslave tisućljeća Ugarskog Kraljevstva kovan je niz koji se satojao od različitih tipova novca nalik povijesnim mađarskim izdanjima, počevši od srednjovjekovnog razdoblja.

U njemu možete naći niz izuzetno zanimljivih priloga međukojima izdvajamo one o zastavama u svemiru, o dosad nepoznatoj zastav hrvatsko-ugarskog kraljevstva iz 18. stoljeća, o novom heraldičkom kolegiju na Sveučilištu, o novim knjigama i znanstvenim radovima.

Naime, Bosna i Hercegovina i Hrvatska čine jednu geopolitičku cjelinu, one su bile u sastavu Hrvatskog, zatim Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva u srednjem vijeku, a od 1878., odnosno 1908. godine, bile su u istoj državi, Austro-Ugarskoj.

1. Hrvati su naselili Bosnu u zanemarljivom broju. (Enciklopedija Britanika) 2. Hrvatska je kroz cijeli srednji vijek manje vise sluga Ugarskog kraljevstva dok je Bosna neovisni politicki subjekat.

Ban Boric je bio prijatelj Ugarskog kraljevstva ali ne Vazal.

Nakon Zapoljine smrti, Habsburgovci su ostvarili svoju vlast na čitavom području Hrvatsko ugarskog kraljevstva, uz obvezu da će u Hrvatskoj stalno izdržavati tisuću pješaka i dvjesto konjanika i poštovati kraljevska prava i sloboštine.

Baranja je naravno bila unutar ugarskog kraljevstva.

Iznad bibliotečnog ormara, u zlatnom okviru pod staklom, stajala je tu na zidu kao oleografija u četvorobojnom tisku reprodukcija znamenite Benczurove slike: »A millenniumi Hodolat«, poklon staleža i redova Kraljevina Ugarske i Hrvatske i Slavonije i Dalmacije pred Njegovim Veličanstvom, madžarskim kraljem, prigodom proslave Hiljadugodišnjice Ugarskog Kraljevstva, u baroknoj dvorani budimskoga dvora.

Hrvatska je u to vrijeme dio Kraljevine Jugoslavije (a prije 1918. bila je autonomnim dijelom Austro-ugarskog kraljevstva).

Hrvati su u 16. stoljeću naselili osamdesetak naselja u Slovačkoj na području tadašnjega ugarskog kraljevstva, od kojih su neka i utemeljili.

U Bosni je od 12. st. nastajala posebna banovina u sjeni hrvatsko - ugarskog kraljevstva i pod njenim suverenitetom.

Sličan je teritorijalni ustroj postojao i na područu Ugarskog kraljevstva koje je 1914. imalo 442 kotara (mađ. járás).

Dubrovnik ulazi u sklop hrvatsko-ugarskog kraljevstva i tako započinje novo razdoblje svog povijesnog razvitka s većim ovlastima i mogućnostima gospodarskog jačanja. (2)

Ta Banovina se transformise i vasalne drzave Ugarskog kraljevstva u neovisnu banaovinu oko 1200. godine.

Hrvatima nije pomogla niti podrška ugarskoga sabora, čiji su se zastupnici takoder zalagali za pripojenje Dalmacije Hrvatskoj, držeći ih obje sastavnim dije lovima Ugarskog Kraljevstva.

Od davnine je postojala starohrvatska utvrda Zelengrad zahvaljujući kojoj se ovo mjesto nalazi na svim starim zemljopisno vojnim kartama Hrvatsko-ugarskog kraljevstva i Mletačke republike s početka XVI stoljeća

Poslije te katastrofe, koja je znacila slom Jagelovica i preustrojstvo hrvatsko-ugarskog kraljevstva, Osmanlije su imale otvoren put prema Budimu i Becu.

Zadar je prastari europski sveučilišni grad: na tradicijama crkvenog školstva koje se u Zadru spominje od 10. stoljeća, još 14. lipnja 1396., u vrijeme procvata Zadra u zajedništvu s ostalim hrvatskim prostorom unutar Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva, ali i građanskog rata u Hrvatskoj između kraljeva Žigmunda Luksemburškog i Ladislava Napuljskog, u vrijeme pape Bonifacija IX., zadarskog nadbiskupa metropolita Petra II.

Godine 1450., Hunjadi je otišao u Požun (današnja Bratislava), tadašnju prijestolnicu Hrvatsko-ugarskog kraljevstva, kako bi s Fridrikom III. dogovorio puštanje Ladislava V., no bez uspjeha.

Nekad se na prostoru Medviđe nalazilo selo Krmpote čije je stanovništvo tijekom turske okuopacije ovih prostora iselilo u tri velike i više manjih seoba na prostor Hrvatsko-ugarskog kraljevstva kod Senja, između Senja i Crikvenice i naselili su prostor oko crkve sv. Jakova i nazvali ga Krmpote kako se i danas zovu..

Njihov prvi samostan u južnom dijelu Ugarskog kraljevstva osnovan je u Đakovu, a nakon toga zaredalo je otvaranje još desetak samostana na tom području.