Iz tog vremena potječe i naziv područja - Insula Ivanich - Otok Ivanić, prvi put spomenut u listini hrvatsko-ugarskoga kralja Ladislava Svetoga iz 1093. gdine.

Kad je propala bosanska država, pribjegoše u gornje strane, gdje su od hrvatsko-ugarskoga kralja dobili dobara u tadašnjoj ninskoj i krbavskoj županiji, te su bili znameniti kod cetinskoga izbora.

Taj naš rodni list, sastavljen i od ugarskoga kralja vlastoručno potpisan 16. studenoga 1242., i formalna je potvrda da Gradec na brijegu Grichu prerasta u slobodni kraljevski grad, a koji, zajedno sa susjednim biskupskim Kaptolom, čini Zagreb.

U izbornoj ispravi je istaknuto da su ugarski staleži i redovi, 16. prosinca 1526. u Požunu, izabrali Ferdinanda za kralja " prema zakonima i pravima Kraljevstva Ugarskoga ", da je Ferdinand " već više godina " potpomagao staleže i redove Kraljevine Hrvatske u obrani od Turaka " da nas njihovo bjesnilo ne prisili odmetnuti se od vjere pravovjerne i od države kršćanske ", te da ga i ovi staleži jednoglasno, 1. siječnja 1527. u Cetinu, izabraše za kralja i njegovu suprugu Anu za kraljicu " cijele Kraljevine Hrvatske ", davši pritom njima i njihovim nasljednicima " prisegu dužne vjernosti i poklonstva ".

Imenovan je pečuškim biskupom, ali je najviše boravio na dvoru hrvatsko-ugarskoga kralja Matijaša Korvina i pratio ga na vojnim pohodima te odlazio u diplomatska izaslanstva.

U svetištu crkve dominira olatrna slika svetog Stjepana, ugarskoga kralja koja je nekad bila u sastavu kamenog oltara.

Spominje se prvi put u ispravi iz 1376. godine kao knez i vjerni vitez hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika I.

Nakon krunidbe u Zadru za hrvatsko-ugarskoga kralja (1403.), Ladislav Napuljski postavio je Hrvatinića za glavnog namjesnika u Ugarskoj, Hrvatskoj, Dalmaciji i Vrbaskoj banovini te ga imenovao hercegom splitskim, darovavši mu uz to otoke Brač, Hvar i Korčulu.

Nastala je iz zajedničkoga romanskoga gastronomskog korijenja kao i venecijanska pastissada, te postala osobna i uvažavana karta istočnojadranske kuhinje u Italiji, ali i u zemljama Austro-Ugarskoga Carstva.

U Ugarskoj se borba vodila između konzervativaca koji su dominirali gornjim domom Ugarskoga sabora i liberala koji su dominirali donjim domom.

U knjižici su objavljene čestitke Borojeviću na vojničkim pobjedama austrijskoga cara, njemačkoga kaisera te članova austro-ugarskoga vojnoga i političkog vrha.

Dužd Micchielle Steno i Mletci su za sto tisuća dukata od hrvatsko-ugarskoga kralja Ladislava kupili sav njegov posjed kojeg je imao u Dalmaciji, no to je u stvarnosti bio samo grad Zadar s tvrđavom i kotarom, Novigrad, Vranu i otok Pag.

Nagodbom je banska Hrvatska bila podređena Ugarskoj u dva važna pitanja: 1) bana je imenovao kralj na prijedlog ugarskoga ministra predsjednika i 2) ministar za Hrvatsku i Slavoniju nije bio odgovoran hrvatskom Saboru, nego zajedničkom parlamentu u Budimpešti.

Upisivanje banu Rauchu u posebno težak grijeh činjenicu da je bio Âťeksponent ugarske vladeÂŤ, Kršnjavi je držao nedopustivim, pogotovo kada to dolazi od navodno Âťnezainteresiranoga strancaÂŤ: ÂťNeoboriva je činjenica da je svaki ban koji je imenovan na prijedlog ugarskoga ministra-predsjednika i s njegovim supotpisom, eksponent ugarske vladeÂŤ.

Sa strane poslanice drveni su kipovi: prvi svetog Ladislava kralja ugarskog, drugi svetog Emerika vojvode ugarskoga, treći svetog Martina koji kida dio od svog plašta i daje ga siromahu što stoji kraj njega.

Sa strane Evanđelja (prvi je kip) svetog Stjepana kralja ugarskoga, drugi svetog Ljudevita Kralja, treći svetog Đurđa Mučenika koji s kopljem ubija zmaja, a do njega kleči djevica kraljevna.

U Vrani je ustanovljeno templarsko sjedište ili " kuća " koja je bilo uprava za čitav prostor Ugarskoga Kraljevstva.

Godine 1797. proglašen je ustanak plemstva ugarskoga kraljevstva protiv najljućeg neprijatelja Francuza.

Josipove reforme izazvale su žestoki otpor ugarskoga plemstva.

Ukratko se, uz isusovce koji su vodili hrvatsku školu, treba prisjetiti i pečuških biskupa hrvatskoga podrijetla: Ivana Česmičkoga, rođenog 1434, poznatog i po latiniziranom imenu Janus Pannonius, pjesnika, prevoditelja i političara koji je uživao veliko povjerenje ugarskoga kralja Matije Korvina, zatim Sigismunda Ernuszta Čakovečkoga koji je krajem 15. st. gradu ostavio prvi renesansni spomenik u crvenom mramoru, te Jurja Klimovića koji je zaslužan za otvaranje prve pečuške tiskare g. 1773. i prve javne knjižnice...

ÂťMi, (...) baruni, velikaši i plemići Kraljevina Hrvatske i Slavonije priznajemo i glasom ovoga dajemo na znanje svima da pošto su ovih nedavno minulih dana sve one borbe, razmirice, nesporazumi i neprijateljstva ⠀ koja su se odavna porodila među prejasnim i preuzvišenim vladarima i gospodom, carem Fridrikom i Maksimilijanom rimskim kraljem itd. s jedne strane, a prejasnim pokojnim Matijom kraljem ugarskim, češkim, dalmatinskim, hrvatskim itd., gospodarom našim premilostivim, kao i ovim slavnim Ugarskim Kraljevstvom s druge strane, te su do ovih vremena potrajala, na temelju stanovitih ugovora, koje su njihova veličanstva po svojim poslanicima pod stanovitim uvjetima sklopila ⠀ utaložena i posve ugasla; a da bude među istim trima veličanstvima i njihovim kraljevinama, gospoštijama, vladama i podanicima vječiti mir i savez utanačen, utvrđeno i zaključeno bi u Požunu u ponedjeljak nakon blagdana sv. Leonarda Ispovjednika, godine Gospodnje minule 1491, među ostalim ovo: Ako bi se dogodilo da spomenuti prejasni gospodin Vladislav, kralj i gospodar naš milostivi, umre bez zakonitih sinova ili ako takve ostavi, a oni umru bez potomaka, u takvom slučaju obvezani su izabrati i priznati gospoda crkveni dostojanstvenici, baruni, grofovi, velikaši, plemići, gradovi i ostali stanovnici ove Kraljevine Ugarske, čitavo ovo kraljevstvo i ostale kraljevine i pokrajine k ovomu spadajuće, za svoga zakonitog i nesumnjivog kralja i gospodara spomenutoga prejasnog gospodina Maksimilijana, kralja rimskoga i ugarskoga, dalmatinskoga, hrvatskoga itd., ili ako ovaj ne bi živio, jednoga od njegovih sinova, ili ako ovi ne bi živjeli, onda jednoga od njegovih zakonitih muških potomaka po izravnoj lozi.

Sve to vrijeme Benja je u diplomatskoj službi ugarskoga kralja i često boravi u rodnome Zadru, jer je boravak u modruškoj biskupiji vrlo nesiguran.

Prema povelji hrvatsko-ugarskoga kralja Alberta Habzburškoga od 8. IX. 1438. makarska je biskupija bila u to doba ispražnjena kao i šibenska, ninska, skradinska, trogirska i hvarska biskupija.

Dakako da o sjedinjenju Hrvatske s Vojnom krajinom, što je Hrvatski sabor, podržavan od Ugarskoga, opetovano tražio, nije moglo biti ni govora: dvoru je bilo jasno da bi se vojna snaga krajine mogla u tom slučaju upotrijebiti protiv Beča.

U Vrani je ustanovljeno templarsko sjedište ili " kuća " koja je bilo uprava za čitav prostor Ugarskoga Kraljevstva

To je jedan od najstarijih hrvatskih gradova, čije se povijesno ime Garestin spominje po prvi put već 20. kolovoza 1181. godine, u ispravi hrvatsko-ugarskoga kralja Bele III., i prvi je od hrvatskih gradova koji je stekao status slobodnoga kraljevskoga grada, zahvaljujući povelji kralja Andrije II.

Kralj Dragutin Nemanjić, srijemski kralj, bio je oženjen Katalinom, kćeri hrvatsko-ugarskoga kralja Stjepana V., i s njom imao Vladislava, Uroša (kasnije monah Stefan), Jelisavetu (udanu za Stjepana I.

Premda nije naslijedio Josipa, ipak se, nakon prerane očeve smrti, uspeo na prijestolje, a zbog napetih prilika u odnosima s Francuskom i straha od širenja revolucije, ugarski mu staleži nisu činili nikakvih teškoća, tako da je već u lipnju 1792. okrunjen u Budimu za ugarskoga i hrvatskoga kralja, a iste godine i za njemačkog cara.

Njegova zamisao da provede mobilizaciju bez pristanka plemstva nije uspio, pa je 1825. bio natjeran odob riti sazivanje Ugarskoga sabora.

U 14 i 15 stoljeću u dokumentima se spominju i " dobri Vlasi krune kralev " stva ugarskoga v Hrvatih " (dokument iz iz 1433 g)