Četiri puta (1825., 1830., 1832. i 1836. g.) bio je hrvatski poslanik na Ugarskom saboru.

Od 1830. 1832., zajedno s bratom Stjepanom, hrvatski je zastupnik na Ugarskom saboru.

U tri navrata (1842., 1844. i 1847.) biran je za hrvatskog poslanika na Ugarskom saboru, a od 1845. dvorski je tajnik u Ugarskoj dvorskoj kancelariji u Požunu.

Molimo Vas da naslov izlaganja, zajedno s popunjenim upitnikom, pošaljete na e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript najkasnije do 1. svibna 2012. S poštovanjem u ime organizacijskog odbora simpozija »Obitelj Ožegović« Program simpozija međunarodnog znanstvenog skupa »Obitelj Ožegović« ČETVRTAK, 15. studenoga 2012. 09.00 09.30 Otvaranje skupa i pozdravne riječi 09.30 09.50 Anežka Kindlerová (Prag): Ožegovići i slavenstvo 09.50 10.10 Đuro Franković (Pečuh): Ožegovićeve peštanske studije i njegovo povezivanje sa slavenskom omladinom te odnos prema Mađarima 10.10 10.40 Rasprava 10.40 11.00 Stanka 11.00 11.20 Agneza Szabo (Zagreb): Metel Ožegović u političkom i kulturno-prosvjetnom životu Hrvatske 11.20 11.40 Mira Kolar Dimitrijević (Zagreb): Ožegovići u Koprivnici 11.40 12.00 Đuro Škvorc (Križevci): Ožegovići i Sveti Petar Orehovec 12.00 12.30 Rasprava 12.30 14.30 Stanka za ručak 14.30 14.50 Đurđica Tenodi (Križevci): Stjepan Ožegović 14.50 15.10 Ozren Blagec (Križevci): Ljudevit Ožegović 15.10 15.30 Lucija Konfic (Zagreb): Lucija Ožegović 15.30 15.50 Tomislav Bogdanović (Križevci): Ivka Ožegović i njezin humanitarni rad 15.50 16.20 Rasprava 17.00 Izlet u Barlabaševac: mjesto rođenja mnogih članova obitelji Ožegović 19.30 Večera PETAK, 16. studenoga 2012. 09.30 09.50 Hrvoje Petrić (Zagreb): O djelatnosti Metela Ožegovića u Ugarskom saboru 09.50 10.10 Ladislav Heka (Szeged): Uloga Metela Ožegovića u ustavnopravnoj povijesti Ugarske 10.10 10.40 Rasprava 10.40 11.00 Stanka 11.00 11.20 Željko Karaula (Bjelovar): Korespondencija baruna Metela Ožegovića s Ivanom Mažuranićem 11.20 11.40 Ivica Zvonar (Zagreb): Korespondencija između Ivana Kostrenčića i Metela Ožegovića u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu 11.40 12.00 Ivan Peklić (Križevci): Obitelj Ožegović i Franjo Marković 12.00 12.30 Rasprava 12.30 15.00 Stanka za ručak 15.00 15.20 Mirko Bogović (Senj): Mirko Ožegović 15.20 15.40 Lucija Radoš (Zagreb): Latinski prigodni govori biskupa Mirka Ožegovića 15.40 16.00 Pavao Knezović (Zagreb): Succinta Mirka Ožegovića 16.00 16.30 Rasprava 16.30 17.00 Zatvaranje skupa 17.00 Izlet u Vinarec: mjesto rođenja mnogih članova obitelji Ožegović 19.30 Večera

Leopoldovu se odluku može promatrati kao pokušaj jačanja Hrvata u odnosu na Mađare, jer u predtursko vrijeme istočne slavonske županije nisu bile podložne slavonskom, nego ugarskom saboru, te su Ugri mogli očekivati da će se takovo stanje obnoviti.

Ferdinandu je pak taj izbor dobro došao, jer je znatno ojačao njegov položaj u Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu, pošto je ovaj izbor, za razliku od onoga provedenoga u krnjem Ugarskom saboru, imao sav potrebni legitimitet.

Na zajedničkom Ugarskom saboru 1790. od hrvatske je strane predložena veća financijska ovisnost te podvrgnost Ugarskom kraljevskom vijeću što su Mađari oduševljeno prihvatili.

Iste je godine uzeo u zaštitu hrvatske zastupnike u Ugarskom saboru i naredio da smiju i nadalje koristiti latinski jezik prilikom javnih govora, a da se ne moraju služiti mađarskim.

Sin je Antuna, hrvatskog političara, zastupnika u zajedničkom hrvatsko-ugarskom saboru u Požunu i vrhovnog ravnatelja škola u Hrvatskoj. [ 2 ]

Plemstvo je na ugarskom saboru inzistiralo da zemljom upravlja kralj, a da ga rođaci mijenjaju samo u slučaju dulje odsutnosti (tada, dakako, nisu slutili da Rudolf više neće doći u Ugarsku), te da se Karlo u svemu mora dogovarati s banom, Âťda ne uslijedi što nepodobno ili protivno slobodi kraljevstvaÂŤ.

Zahtjev za rješenjem tog problema uputio je vladaru Ugarski sabor, a Franjo je potvrdio da je Rijeka sastavni dio Kraljevstva, te da treba imati svoje predstavnike u Ugarskom saboru.

Zagovornici preporodnih ideja mogli su od vladara očekivati podršku samo u onim pitanjima u kojima su dolazili u sukob s mađarskim liberalnim plemstvom, kao što je to bilo primjerice u slučaju hrvatskog vjerskog zakona a početka XVII. stoljeća, na čijem su očuvanju hrvatski zastupnici u Ugarskom saboru uporno ustrajali, usprkos njegovoj očitoj zastarjelosti.

Nakon pobjede u križevačkoj županiji ilirci su i u varaždinskoj županiji spriječili donošenje zaključka o neposrednom zastupstvu županije u Ugarskom saboru.

Neobuzdano jačanje opozicije u Ugarskom saboru primoralo je vladu da potkraj 1843. godine uđe u razmatranje političkih prilika u Hrvatskoj.

Zbog takva prikazivanja ugarskog grba pobunilo se plemstvo u Ugarskom saboru, zahtijevajući da se taj talir povuče iz prometa i kuje novi, gdje će ugarski grb dominirati u carskom grbu.

Pobjeda hrvatskoga jezika u predvečerje revolucionarne 1848. bila je plod diplomatske i političke borbe zastupnika u Hrvatskome saboru i u zajedničkome hrvatsko-ugarskom saboru tijekom pola stoljeća.

Više puta predvodi gradske delegacije u pohodu austrijskomu caru, gradski je predstavnik na Ugarskom saboru u Požunu, a član je i Ugarske saborske gospodarske komisije.

Nadalje sadrži dvije pergamene gradova Trst i Udine, u kojima se izražava potpora talijanskoj Rijeci, jedno pismo činovnikâ parobrodarskog društva " Adria " u povodu izjave riječkog zastupnika Andree Ossoinacka u Ugarskom saboru o raskidanja svih državno-pravnih veza između Rijeke i Ugarske, brzojave i čestitke povodom proslave desetogodišnjice pripojenja Rijeke Italiji te jedan album s notama i pjesmama naslovljen s " Fiume 1924 - 1934. Marcia sinfonica del decenale per grande banda ".

Za ugarskog kralja prihvaćen je na državnom ugarskom saboru na polju Rakošu kraj Pešte 4. X 1307. godine, a okrunjen je tek 15. VI 1309. u Budimu.

Ovdje se vrlo brzo istaknuo, posebice kao vrstan govornik i propovjednik što se kasnije dokazalo na njegovim istupima u Ugarskom saboru.

God. 1790. člankom 60. i god. 1802. člankom 11. budu imenovane na ugarskom saboru nove komisije, glede sjedinjenja s civilom, usljed novih tužbah senjskih, nu i u napred bez svakoga uspjeha, prem da se je grad u vrieme francezkoga rata i vladanja, kroz trgovinu znatno podigao bio, dok mu bogatiji Trst i susjedna Rieka opet nepodsjekoše krila.

Medjutim potuže se Senjani opet zakonitim putem na hrvatskom i ugarskom saboru, našto godine 1723. člankom 88. ugarskoga sabora, imenovana bijaše velika komisija pod predsjedničtvom grofa Ivana Palfia, koja je imala razviditi sve tužbe Senjanah.

Prije Ugarskog sabora bili su pretresani predmeti o kojima se imalo raspravljati na Ugarskom saboru, a nakon zasjedanja Ugarskog sabora o potvrdi njegovih zaključaka.

Na Ugarskom saboru krunio se zajednički vladar, utvrđivao kraljevski ratni porez, bili su podastirani prizivi u plemićkim i građanskim parnicama, dok su hrvatski predstavnici podnosili svoje prijedloge i želje koje je mogao odbiti samo kralj, ali ne i ugarski staleži.

Kad govori o povijesnom pravu, Sabor spominje da je prvi hrvatsko-ugarski kralj Koloman, kao i mnogi njegovi nasljednici posebno okrunjen u Zadru hrvatskom krunom; da je hrvatski narod samostalno na saboru u Zadru za kralja izabrao Ladislava Napuljskog i Tvrtka I.; da su Hrvati 1526. na Cetinskom saboru samostalno i prije Mađara izabrali Ferdinanda I. za svoga kralja; da je Hrvatski sabor, prije svih ostalih austrijskih naroda i nekoliko godina prije Mađara, samostalno prihvatio Pragmatičnu sankciju; da je hrvatski narod, bez Mađara, sam potpisao Bečku pacifikaciju (sporazum između vladara i pobunjenog ugarskog plemstva iz 1606.); da je Hrvatski sabor uvijek imao zakonodavnu ulogu i da se održavao pod predsjedanjem kralja; da su Constitutiones et Articuli Slavoniae iz godine 1492. i 1358., bez razmatranja u Ugarskom saboru, ušli u ugarsko zakonodavstvo; da su tek od 15. stoljeća, i to ne uvijek, Ugarska i Hrvatska kao jedno tijelo, premda Hrvatski sabor nije uvijek slao svoje izaslanike na Ugarski, a ondje doneseni zakoni u Hrvatskoj su vrijedili samo ako bi bili u skladu s njezinim pravom i samostalnošću; da je banska vlast uvijek bila neovisna od ugarske i da se prostirala od Drave i Dunava do Jadranskog mora; da su i odlukom od 1790. i 1791., kad su ovlasti prenijete na Ugarsko namjesništvo, poslovi koji su se odnosili na samu kraljevinu ostali u nadležnosti Hrvatskoga sabora; da ugarski palatini i suci nikad nisu imali nadležnosti na području Hrvatske; da se kraljevi cijelo vrijeme, pa i u doba nastanka Manifesta, prilikom krunidbe obvezuju da će štititi ne samo Ugarsku, nego i kraljevine Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju.

Prihvaćanjem Austro-ugarske nagodbe u Austrijskom vijeća i Ugarskom saboru, mogućnosti ujedinjenja hrvatskih zemalja uvelike su se smanjile.

Sabor je istaknuo kako je na Ugarskom saboru bila donesena odluka da se u cilju točnijeg i bržeg upravljanja sudstvom ukinu protonotarski sudovi, te da se na njihovo mjesto imaju osnovati 4 distriktualna suda u Ugarskoj.

To bijaše uzrok zašto je jur godine 1546 i 1548 na hrvatskom i ugarskom saboru stvoren zakon, da se svi pogranični gradovi osobitom komisijom pregledati imadu, da se manje tvrdi i važni gradovi razore, a oni od jačih gradovah, koje sami vlastnici braniti nebi mogli, da se predadu u ruke kralja i zemlje da jih ova na državne troškove brani.

Dne 09.03.1936 hrvatski zastupnik na Požunskom saboru, Herman Bužan proà itao je sveà anu izjavu, da se " ne à ¦ e odroditi od svojih otaca, veà ¦ narodnost svoju à uvat à ¦ e svim dopuštenim sredstvima, a municipalna prava njihova da, na osnovu zakona, nikad ne mogu biti predmetom rasprave u Ugarskom saboru, koji nema prava da se miješa u unutrašnja prava Hrvatske " (Id. s. 403).

Još prije obraćanja ugarskom saboru, izdala je u veljači 1741. pustolovu i slavonskome barunu Franji Trenku povlasticu da po Slavoniji novači vojnike za svoj vlastiti odred pandura (troškove održavanja odreda ipak nije snosio on sam, nego čitava Slavonija).