Kao i ove ' časne ' koje su mi večeras uletile u sobu s gitarom.

Recimo da su uletile neke stvari u zivotu i zavrijeduju vise moju paznju nego blog...

Moje dvije najbolje frendice su " uletnjakuše " (tu sam riječ večeras proizvela), obje su uletile svojim muškarcima, jedna je već u braku i majka je jednog od muškaraca koji će uvijek imati mjesto u mom srcu (za sada su tri - tata, brat i Dominik), a druga se večeras nakon našeg razgovora i službeno zaručila.

Uletile su obučene u kupaonicu i stale pored mene.

bio je neki glup dan, ko srijeda. onak ja s posla na kavu s frendom, neki cd-ji u igri, razmjena dobara. i tak mi sjedimo i s kave normalno već prešli na pivu. kad eto ti - odjednom niodkuda - njegova cura i nije sama. dovukla frendicu. a nas dvoje taman o bitku jebote:) koji će nam kurac babe, mislim si ja. al aj oke, ta njegova cura je ustvari moja frendica i ja njega prek nje znam - ne prek njenog kreveta, nismo nikad mi niš imali. pitanje je jel bi si bio tak dobar s njim da sam nju karo. ono, bok kak si i kak je mala? jel još uvijek gužva jastuk dok svršava hehhe (to mi je sama pričala kak ga stisne a ponekad i baci luda baba:) i sad ajde, upoznamo se s frendicom, ne zna ju ni ovaj frend još, to joj je neka nova s posla. i uletile u šprehu, mala se smije, pita kaj vas dvojca ovo ono. ja baš sretan bio. trebice s kojima se ne moraš zamarat i pazit da ne postaviš slučajno krivo pitanje koje će izazvat lavinu nesuvislih nepovezanih riječi od kojih ti se riga i počinje zijevati istovremeno. super smo se zajebavali - ono, baš super. i niš ja. nisam ni pito poslje jel mala bizi. imo sam tad jednu fuk-frendicu, nije mi se dalo imat curu:) i ajde bok, bok. pa je onda ona mene zvala, al poslovno. mislim, nije morala baš mene to pitat, al bolje mene nego nekog bilokog. nije tu bilo ni nekog narihtavanja od strane milih mi prijatelja - nadam se - jer ako su mi oni ovo zakuhali jebaćuimmajčicu - šatroooo;) i tako, sve kul. kao znamo se. i pričamo i teče to ko neretva jebote. a ranjenika ni na vidiku. nemrem ni sam sad vjerovat kak sam bio kul kaj se nje tiče. valjda zato kaj se fukica bila taman zaljubila u mene, a nije tjela niš reć nego se prekenjavala neš, kao njoj je još manje stalo nego meni. al ta je pukla bila baš i ne dami se opće o tome pisat. baš mi nekak mukica dođe. eto sreće pa ju nisam volio. pa sad ne patim. a malička je tu cijelo to vrijeme. neka ekipna druženja pa ona dođe s tom mojojm frendicom i frendom. možda joj je dečko negdje vani - neam pojma. nisam pitao. peče me pimpek: D i onda ja jednom ostao bez vozačke. pio sam, da ga jebeš pio sam: D i sad, zima je, magla je, kuracpalac je. malička s autom. bu me odfurala pol puta. veli bude me do doma. ma ne, velim ja. nije ti usput. jel me tad bilo sram da me pička fura doma? jel me bilo sram kaj sam doma u pripizdini? kaj nemam auto? kaj kaj kaj kaj očeš batinaaaaaaaaa puf pričali smo nekaj u autu. okrenuo sam se prema njoj. i baš tad, ali baš baš tad - u istoj toj sekundi jebote, okrenula se ona prema meni. a ona vozi, to se sjećate: D kol mi romentik, kol mi ej saker, al meni je to bilo prejebeno:) ako ste očekivali više, ako ste mislili da se bog zna kaj dogodilo u toj sekundi, niste se puno zajebali - jer ja ne pamtim kad je meni zatiltao herc ko tad - ja to fakat ne pamtim a imam memoriju ko slon to mi svi vele. e pa tad, meni je bilo veri fakin ' savršeno. i da sam pjesnik napisao bi pjesmu o tome, a da sam pekar ispeko bi liziku, bi bezjebe bi i od onda se smijem kad ju vidim i smijem se kad pomislim na nju. i smijem se kad pričamo i smijem se kad ju sanjam - jebeno se smijem u snu. znam, rekla mi je mama:) eto sekunde. eto vječnosti. još malo pa sad će:)

nisam napisao kad su meni uletile

naime što je to sjeverozapadna hrvatska i po kojem ključu bi slavonija ili virovitička županija uletile u tu podjelu?

Na cijeloj utakmici nije bilo više od 10 baklji, iako su neke od njih uletile na travnjak i djelomično ga uništile.

Nakon toga su uletile strane banke koje su za sitniš kupile domaće banke, sanirane novcem poreznih obveznika.

Nakon toga su uletile strane banke koje su za sitniš kupile domaće banke, sanirane novcem poreznih obveznika.

Na kraju krajeva, zake zenke nebi uletile, posebice ako ju jedes pogledom cijelu vecher.

Izgleda da su proljetne temperature ' štrajkale ' pa su na njihovo mjesto ' uletile ' ljetne koje za sobom nose ' val ' potrage za kupaćim kostimima.

jedina teorija urote koja postoji u stvarnosti je urota šarlatana koji zaglupljenom narodu prodaju svoje maloumne bajke da bi prodavali svoje knjige. narod se izgubio u modernom vremenu - duhovnost upražnjava putem sekti i new agea, a na mjesto znanosti su uletile teorije zavjere. lakše je umjesto da kažeš sam sebi - ne znamo što je to reći to nam prodaju masoni i svemirci. još jedno. da je bilo što od tih pzdarija istinito, zar ne bi " moćni svjetski vladari " zatvorili vrata izdavača i televizije tim klošarima? ne, oni dobivaju sav medijski prostor i knjige prodaju za taj isti profit koji, kao. preziru

Par puta su mi uletile palamide.. veličene kako kad, od kila do tri.. i to po više komada.10, 20

Meni je ža što nisam ponijo kameru i to snimijo, kao da je crni vrag ili da su Švabe uletile 41. čudi se Dražen krutim stavovima Prominaca, ali ipak vjeruje u promjene.

Dojava da su pčele uletile u sobu obiteljske zgrade.

A ja san dovoljno eksplozivan po tom pitanju i onda ekola svako malo bi tipke uletile oli se deštrigale..... a ova lipotica Logitechova G11 je izdržljiva po tom pitanju.... pritrpila je bidna do sada bubaca i bubaca a nije popustila........ mogu rec da mirita onih 800 kuna ca san svojevrimeno ispljunija za nju.

Meni to nije normalno ' Ja sam pitao: ' Oćul zvat hitnu? ' Tata je rekao: ' Zovi ' Onda su za po ure uletile barbe u bilim mantelima i zdimili su mami imekciju.

Sinoć su mi nenadano dvije frendice uletile u sobu.

nevjerovatno koliko nam toga, jedna sasvim obično-banalna rečenica, može promjeniti u svakodnevnici. sjedim tako u dragom društvu, pijuckam sok žute boje (jedino što mogu definirati), slušam spiku o boji za zidove i ubacujem pokoji prijedlog (kuhinju u braon s crvenim točkama da se ne vide fleke od kuhanja) kadli stiže kavica. uzimam šalicu, srknem i izgovorim taj sudbonosni red riječi: - gdje ti je pepeljara? mislim, društvo je ok, spika sasvim obična, ambijent za poželjeti, kavica po mom ukusu i naravno da cigarete idu po difoltu, ali misliti je jedno a srati... riječ pepeljara u hipu se pretvorila u crvenu signalnu raketu koja je dala znak za sveopći napad na moj teritorij. započelo je kao bezazleno pogranično puškaranje, u čarku se upetljao satnik pred mirovinu hvatajući zadnju priliku za viši čin i zapovjedio pješački napad, poludjeli je bojnik na granicu izveo tenkove, generlštab je izvršio državni udar i objavio rat. u kratkom vremenu moj je teritorij rovala teška artiljerija. naravno nisam ostajao dužan. počelo je, naime, s onim tipičnim nepušačkim pitanjem " zar baš sad moraš zapaliti? ". vidi, stari, nije bitno moram li, moguće i da moram jer ja sam ovisnik o nikotinu, bitno je da HOĆU, i da hoću baš sad. ni ja tebe nikada nisam pitao moraš li jesti baš onda kada si ti htio. onda je uslijedilo ono zdravstveno pitanje " znaš li ti da to šteti zdravlju? ". ti ćeš mi reći kao brineš o mom zdravlju pa mi daješ da pijem cjeđenu naranču koju si netom ubrao s drveta u vrtu, ne seri, upravo si mi nalio dva deci kemijski obrađene vode obojane polikolorom u nekoj šupetini iz predgrađa. jebote, pojeo sam do sada toliko hrane s aditivima i konzervansima da kad budem umro sto godina neću istruniti. uslijedilo je granatiranje teškim haubicama s neprijateljskog teritorija po mojim monetarnim institucijama: " a koliko para popušiš dnevno? znaš li koliko je to mjesečno, a tek godišnje? " jebačko granatiranje, priznajem, al ' malo si se prešo. na mom teritoriju nije zavladala monetarna panika, moja valuta nije devalvirala više tisuća puta, ne trguje se jajima, brašnom i kantama masti. ideš. a kod tebe kao cvjetaju ruže, do grla si u kreditnim govnima, kupio si auto od trideset milja eura, za glazbu, alarme, multilokove i sigurnosne kodove dao skoro kao vrijednost mog auta i k tome spavaš u garaži. a zašto? da bi prevalio isti put kao i ja samo za puno više novaca. stari, svako ima svoje zadovoljstvo koje ga gura pred šalter s kreditima. zagrmili su višecjevni raketni bacaći: " ti cigaretom ugrožavaš moje zdravlje " aha, i uz sav trud s njom ću te ubiti za deset godina. a ti? ti imaš auto od dvjesta konja, motorički si degenerik i vozačku si kupio na stočnom sajmu, da me ubiješ na cesti ne treba ti više od deset sekundi, blento. neprijatelj je počeo otvarati hangare s nuklearnim glavama: " te će te cigarete ubiti ". pametno moje, a ti ćeš vječno ostati mlad. naravno da ću skončati, jednog dana, kao i ti. samo, kad ja budem umro odmah će znati zašto pušio, pio, kurvo se, a tebe će, stari moj, kad budeš umro, staviti na onaj hladni metalni stol i izrezati u komadiće da vide zašto si umro. nije neka satisfakcija, ali ja ću barem biti leš u komadu. među zaračene strane, srećom, uletile su mirovne snage. plavi su šljemovi hitno povukli liniju razgraničenja, satnik je smjenjen, bojnik završio u ludnici, a generali potjerani u mirovinu. nuklearne glave su vračene u hangare i zavladao je prividni mir. bileteralni razgovori zakazani su za koji dan, delegacije su se povukle na konzultacije. ova je stvarnost ponekad lijepa, dobra i blaga, a ponekad krvoločno okrutna. ljudi su dio te stvarnosti i ogledaju se u njoj kao u ogledalu, a ja sam, na žalost, čovjek i od toga ne mogu pobjeći. ne zagovaram niti jedan porok i nikada nisam nikoga tjerao da popije žestu ili zapali cigaretu ako on to ne želi, ali dozvolite mi, ako to baš želim, tih pet minuta zadovoljstva i nemojte me jebati zbog tog.

Doduše na 9, ali nije bilo moje veličine, nikako da prebacim onaj indeks preko 1050, pa su uletile ove mekše 7.2. Jedva čekam da ih probam

danas su mi na poslu uletile dvi Slovenke: cerek:, i pitaju me da bi li ja mogao da ih okinem: eek:, a ja izvalim nekako-paa, možee... i onda mi jedna od njih tutne fotoaparat u ruke...: bonk:: bonk:: rofl:

Žene vidle da je vrag odnesel šalu pa su uletile u sobu i prekinule naše hvalospjeve i nekak smo se svi odma uozbiljili, onak razdrljeni, našvicani, blentavih pogleda.

Predsjednik uprave HAC-a Stjepko Boban, Božidar Kalmeta i premijerka Jadranka Kosor: Photo: Ivo Čagalj/PIXSELL (arhiva) Hrvatske autoceste uletile su u novu aferu jer je predsjednik uprave Stjepko Boban odlučio prekršiti zakon i zaposliti u tvrtki 10 osoba mimo odluka stručnog povjerenstva koje je ocjenjivalo kandidate.

oko 2 smo rješile tu buteljicu, i odlučile se zaletit do lakea čisto pozdravit gazdu, vidit šta ima. inače s maloprije spomenutim mrgom zarakijamo na klapama i pogađamo ključanicu u pet ujutro, al kako dugo nismo bile vani došle smo ga pozdravit. s nama je pošao frend, dečko iz hemingwaya, zadnja godina stomatologije, svira gitaru, pravi mali šminker, otvorio nam vrata auta, posjeo nas, upalio nam muziku.... " kada te vidim prorade hormoni, jer ti si glavna premija, grudi mi tesne, želje mi pobesne, treba mi anestezija, ma nemoj da si luda, ma nemoj da te stid, samo mi kaži kuda hoćeš u zid, u zid; teeeeloooo vreeteeenooo.... " - " M., šta je ovo??? " - " hihihi, ma ja to ne slušam, neko mi ostavio cd " u istom ritmu smo odmarširale u lake, popili cugu, popričali s mrgom (koji je ujedno jedna od najvećih dobrica), i krenule doma. nagovorile frenda da ode solo, jerbo ja živim na jarunu, libra će do mene taman da malo prošetamo pa će ona na taksi. aha. frend otišao, mi napravile par koraka do gallerya (zatvoren na mjesec dana, op.a.), stiže poruka od ekipe iz hemaća " za 5 min u fontani ". ha??? molim??? gdje??? - " libra, a di je fontana? " - " neam pojma, nikad bila. ni ti ne znaš? " - " jok. čula sam da su tamo one teže cajke, užas. " - " ma sranje, znam. idemo?: devil-look by libra: " - " doma sigurno neću: devil-smile by shanu: uletile u prvi taksi, zaletile se u fontanu, uzele cugu na šanku, razbacale se, zezale s ekipom, upoznavale ljude koje inače ne bi nikad: - " ti si kum gotovini? - " ti ljetuješ dolje? znaš mu nećaka? " - " aha, dvije kuće od mene, pa kod njega kavu pijem. " - " pa kako te nikad nisam vidio dolje? " - " očito ne znaš gledat lijepe stvari " - " hahaha " - " odlična replika " - " šta? " - " ništa, prva cuga zasigurno " - " ma presto brojat u ponoć " razgovarali smo u pol 6 ujutro, čisto informacije radi.

mah, cure 99 % znaju samo odmjeravat, gledat i smješkat se, skoro svaka čeka do joj se priđe, a neke onda još k tome glume ice queen i nedodirljive...: lol: možda su mi dosad sve skupa 2 il 3 cure kad sam bio vani baš uletile, dobro bilo ih je više ak se računa bok i jel imaš upaljač (a vidim da ga je u torbicu stavila pred 5 sekundi: rofl:)...

Istina, otišlo je komunjara i u HDZ, ali to nisu one site komunjare koje su uletile u SDP-SKH, to je bila desna frakcija SKJ-a.

Nisan zva nikoga jer san mora odustat od Rijeke (uletile neke nove obveze gužva u šesn tj. u dekanatu)

Da ne spominjem da smo u onaj za Split uletile klizećim startom.

Ali onda su, brale, počeli problemi, uletile su povride kolina i ligamenata.