mislim da moram cesce pisati - tek onda zapravo vidim svoje misli i uocavam svoj nacin razmisljanja:)))

free to fly.... jos uvijek si/dvije su strane danasnjeg dana tu duboko/jedna uzrokuje drugu... u meni.../dode vecer i s njom taj osjecaj... u mojim snovima.../s jutrom se opet budi vracas se svakim/a danju se skriva... jutrom s prvim oblakom,/no vrati se-opet. zivis svake noci/vjerujem da ako nesto jako zelis, s najsjanijom zvijezdom../ta ce ti se zelja i ostvariti... ali ne.../nekad je tesko zeljeti zbog njega... nema snage ni da/straha. sama/straha od svijeta oko sebe... sebi to priznam.../kad se osjecas malo tako si blizu/kao mrav medu slonovima a tako daleko./tesko je ista zazeljeti i nadati se... htjela bih da/dode da places... se prepoznas/zivot uci da vjerujmo samo sami sebi u ovim rijecima,/no moje oci jos uvijek ocekuju samo dobro ali kako/i usi cuju samo lijepo od drugih... kad me ne razumijes.../no onda se dogodi da ti se ta ocekivanja dva smo svijeta/sruse u trenu ali slicniji/i shvatis da ne mozes uvijek imati povjerenja u sve... nego sto znamo.../dogodilo se puno puta, uocavam tu slicnost/no slijepo i dalje gledamo kroz ruzicaste naocale... a to nas vjerojatno/i tada se neizbjezno javi trenutak kad se osjecas slomljeno... i razdvaja./bez krila... kao i svi ostali. u zadnje vrijeme kao da/no uspijes naci snagu u sebi si ti ja,/i na kraju vidis da ipak imas krila a ja ti.../i da mozes sve proletjeti.... samo treba dignuti pogled k nebu ne znam/nades snagu u sebi hoce li se ikad ova/i krenes dalje zelja ostvariti,/no ocajnicki trazis ne znam nista/topli zagrljaj koji ce ti pokazati jer sam samo/da imas jos nekog osim sebe jedna osoba/da nisi sam..... koja ti nista ne znaci./da postoji netko ili mozda ne dopustas to.../tko ti nece zeljeti srezati krila kao ja sebi.../i baciti te na zemlju htjela bih znati o cemu/nego pustiti da letis visoko mislis.../sretan jako.../s osmijehom na licu ali ne mogu..../i s onim pravim, lijepim pogledom a mozda i ne zelim.../na svijet i ljude oko sebe.... nikad nisam/postoji li takva osoba osim nas samih.... shvacala/i s druge strane, mogu li ja niti cu shvatiti nasu/ikome biti takva osoba.... situaciju.../dalek si mi..../a nekada tako blizu./da znas/kako su boljele/tvoje rijeci/a nisam ih ni cula/a ti ih nisi ni izrekao.../meni. /

Tesko je uociti promjenu duha koja zasigurno jest stalna, ali na ovoj polovici uvelike uocavam tjelesnu, naime, riza, nudli i ulje, tesko ulje, nerazgradivo ulje za mediteranski organizam, ulje mjesano od ulja kikirikija, soje i suncokreta i kozna kojecega poklonili su mi previse kila...

Istovremeno uocavam onaj klasicni problem komunikacije putem foruma.

Uistinu uocavam prilican problem u gore iznesenom stavu koji se svodi na misao kako je biti ljevicar jedina ispravna stvar na ovome svijetu.

Paradoksalno, sto se njihov broj vise povecava, to vise uocavam da veze izmedju njih (koje ukljucuju i mene) postaju sve kompleksnije.

Najvise zelim nauciti bolje gledati i razviti ' fotografsko oko ': da dok hodam ulicom uocavam razne detalje koje bi mogla slikati.

Zao mi je da moja dva predhodnika, Lujo1 i Ivis (koje inace vrlo cijenim po njihovoj razboritosti, (koju uocavam na ovom portalu), imaju ovako lose misljenje o meni toliko dragoj gospodicni Vuckovic.

Takva prica prica se na nacin: " taj i taj krsi moralna nacela i zato ga vi moralni nemojte moci smisliti, a usput, evo vam mene koji to uocavam jer sigurno se necu tako ponasati. " Medutim upravo je ta prica nemoralna, raskrinkavati nekoga da je nemoralan radi politickog probitka.

ne treba.. osnova je napisana...... iz povijesti poznata... samo treba imati idola.. i tu onda nastaje problem kod mene... " ne pamtim imena " niti ih uocavam u sadasnjosti koji bi bila pogodna za ovakvo " brojenje "..

A i sama uocavam da nije bas neki glumac... A ne da je placen (vec preplacen) kao vrhunski umjetnik.

Setajuci razgledam, razmisljam i uocavam kako su poneki odlicno uredili vrtove.

Diskrepancija koju uocavam je ona po pitanju odgovornosti.

Nastavljam inercijski po liniji dvije zadnje oznake i nakon dvjestotinjak metara uocavam livadu i lovacki dom.

u sobi smo nas dva narko agenta, ja sam mladji neiskusniji. cilj je izvuci lovu od dva pederasa, diluju meni nepoznatu drogu. kolega mi objasnjava kako treba u pravom casu skrenuti paznju, to je kao neki trik, fora je sacekati dovoljno visoku kintu i naravno ukrasti im deo steka. sve to u par minuta biva mi objasnjeno, izlazimo iz apartmana i krecemo u akciju. ulazimo u apartman do naseg i zaticemo nase zrtve, golisavi matorac i njegov momak, kontaju da je vec bilo vreme da se pojavimo. usli su u rutinu. bivam malo zbunjen sto se sve odvija kao neobavezni razgovor. oni nama kintu da ih ostavimo na miru i naravno poznata finta kako bi smo uzeli malo plena za sebe, matori kolega se pravi surov i krece cimanje, koliko, gde od koga je i kakva je. ne kontam o kakvoj vrsti narkotika se radi, jednostavno sam tu. ne pratim gnjavazu koja se odvija kao milioniti put odgledani film jer me samo zanima momenat kada treba zgrabiti drogu. finta je klasikcna svadja ali trik se sastoji u tome da moj stari kolega treba odvojiti ne preimeceno deo plena i zapoceti svadju, tu ja ulazim u pricu, samo treba da pokupim plen iz " skrivenog steka ", uzimam par crvenih caura nalik na metak velikog kalibra. ne razumem sta je to niti kako deluje jedino znam da je deo plena kod mene, bez razmisljanja zgutam jednu cauru i iz momenta bivam provaljen, dal zbog mog nervoznog pokreta od silne zelje da se uradim ili zato sto su nase zrtve ocekivale takvo sto. hvata me panika jer razumem da je moj kolega skontao sta se desilo i popizdeo na mene, iskradam se iz apartmana i trcim napolje, ispostavlja se da je to neki hotel koji se nalazi u glavnoj ulici, odmah do bioskopa. glavnom ulicom se polako krece parada, u momentu znam da se slavi dan drzavnosti stare jugoslavije, nekakva deca idu i pevaju pesme o titu i sranjima, sve mi to ide na kurac sto je i ok jer zaboravljam u kakvim sam govnima bio trenutak ranije. uocavam jednog kepeca obucenog u slovenacku narodnu nosnju sa nekim debilnim sesiricem, prilazim mu i bupnem pisam ti se titu u usta on pokusava da protestvuje na te reci ali svadje nema jer ga ignorisem i odlazim u bioskop, unutra je sjajna atmosfera, neka ekipa je totalno pijana i vesela, kontam nalazi se u bioskopskom baru neka slavna licnost. ubrzo saznajem da je to dzim morison, mrtav pijan peva neku tugaljivu pesmu, unajmljene pijandure oko njega pokusavaju da ga ocuvaju iskontrolisanog znajuci na kakva je sve sranja spreman ako ga ostave samog, odusevljen sam sto susrecem takvog lika zeleo bi da popricam sa njim, u momentu dzim mi prilazi i pozdravlja, djes ba. totalni antiklimaks, shvatam da sanjam, dzim nije dzim nego neki bosanac koji neverovatno lici na njega, ekipa koja ga okruzuje su moje stare pijandure, drugari od flase. tu skontam da se spremaju za neke bahanalije u nekom selu nedaleko... biva mi preporuceno da krenem sa njima jer ce naravno biti sjajna zabava. naravno uvek sam za zabavu ali samo da proverim koji se film daje u sali. ulazim u salu bacam pogled na platno i odmah znam da se prikazuje bojno poolje zemlja 13 deo, u sali su sve do jednog nadopani likovi koje poznajem, moja pojava im deluje smesno jer sam jedini koji nije odvaljen. pocinju da se histericno smeju sto mi ide na kurac tako da ih ubrzo napustam a i kao film sam gledao a knjiga je jos gluplja. izlazim iz sale i zaticem prazan bar, shvatam da su me moje pijandure izjebale i otisle na zabavu bez mene. tu se opet doticem svesti i kontam kako je ovo sve san i pokusavam da se vratim par minuta unazad ali ne vredi. ispizdim i izlazim iz bioskopa, napolju se vec smracilo. u kadar mi upada tv prenos, na letnjoj pozornici se izvodi karmina burana a gledaoci su sacinjeni od mase budista koji meditiraju uz zvuke. vraca mi se film da sam na centru, ulicom i dalje prolazi parada u slavu dana drzavnosti samo sto sada primecujem da je glavna ulica obezbedjena celicnom ogradom na kojoj su okaceni ljudi koji protestvuju na nas unutar ulice. sve mi vec ide preko kurca, zeleo bih da se probudim, toliku kolicinu psihoze nisam u stanju da izdrzim. trcim trazeci izlaz iz glavne ulice, napokon dolazim do mosta. prelazim ga i uocavam lika koji stoji u koritu potoka, vadi nenormalno veliku kitu i pocinje da ga samom sebi pusi. zapanjen penjem se na jedan stub mosta i komentarisem na glas, jadan covek, ovakvu devijaciju nisam video ni u najgroznijim primerima elefantije. masa mladih devojaka se okuplja i tapse, jedna mi odgovara na moj komentar kroz ironicni smeh hahaha nije valjda da tek sada vidis ovoliku kitu kontam pa naravno kurvo kako bih ja i video iciju kitu ali ako je tebi ovo normalno onda si ceo zivot spavala sa slonovima. nastavljam ulicom kroz park koja vodi mojoj kuci. prolazim pored demoliranog kioska, pokupim sa poda flasicu tecnosti na kojoj pise za uterivanje straha divljim veprovima, vucima i jezevima. drugi predmet koji je ispao iz demoliranog kioska je trouglasto izduzena plocica koja se od vrha ka sirim krajevima moze razvuci u displej na kom pocinjem da pratim neki fudbalski dogadjaj, tj jedan klip od nekih 6 min. klinac mi neki prilazi i psuje me u smislu odakle mi tako skupa igracka. ja mu se pravdam kako je to sranje od igracke, zasta ce mu displej sa samo jednim klipom od neke scene fudbalske utakmice, uzima mi klinac igracku iz ruke i pusta neki pornic kako bi mi dokazao suprotno. ok neka mu igracka, prelazim sledeci most na putu ka kuci i srecem jenog od drugara koji je trebao da bude sa ostalim koji su otisli busom na zabavu na kojoj sam i ja trebao da odem. setim se i pitam ga sta se desilo, on samo zuri u mene par trenutaka i kaze ma ispala frka, neka tuca... pitam ko se pobio? on ostaje kao stopirana scena iz filma, shvatam da mi je mozak ostao bez ideja te ne dobijam odgovor od druga jer sta god on rekao je moja svest. to mu objasnim ukratko recima, likujem iako znam da sanjam, neshvatljivo je koliko volim da se pravim pametan pa makar samom sebi, ta me misao bedaci te uzimam flasicu sa napitkom koji uteriju strah navedenim trima zivotinjama jer sam spazio jeza i interesuje me sta ce se desiti. popijem tecnost koja ima ukus heksorala, shvatam da mi se u zeludcu odvija reakcija koja stvara penu koju sada mogu da bljujem, ne klasicna pena, vec poveci baloncici slicni onim baloncicima koje prave deca od sapunice sa onim malim sranjima. jez upada u frku i bezi od mene, skace u reku gde upada u nevolju jer ga ogromni recni pacov prati. interesujem se za tu scenu par trenutaka i odlucujem da je stvarno dosta i da bi trebalo da se probudim ali paznju mi skrece policija, pandur iz kola vice na mene sta radis to majmune na dan drzavnosti kakvi sad baloncici kakva sranja??, jer naime jos uvek ispustam baloncice od napitka, hvatam beg i blizu sam mozda 300 metara od svoje kuce, na trecem mostu stoji auto i neki lik koji pizdi jer ne moze da ga pokrene, posmatram scenu sa strane i paf, neki dzip prolazi kroz auto, nije mi jasno kako sve dok ne pogledam od pozadi dzip koji prakticno nema nista u unutrasnjosti a ipak sa strane sam jasno video vozaca i sedista, u uglu straznjice dzipa stoji ime firme koja izradjuje automobile namenjene za brze kretanje kroz saobracajne guzve, pokusavam da skontam po kom principu je napravljen taj dzip ali ne ide. dolazim do svoje ulice na kojoj sa strane je sada plocnik sastavljen od golih tela muskaraca i zena. svako ima na svojim bradavicama i ocima metalne novce. skontam da bih od par njih mogao da sakupim za cigare. krecem da sakupljam novcice sve do jednog debeljka, on jedini nosi pantalone. zauzima stav za tucu, ja kontam da je on u fazonu nekog opasnog lika, mafija. ali sam opet svestan da je to moj san tako da preskacem celu scenu tucnjave i samo za kraj vidim kako ga ubijam udarcem pesnice u potiljak. uzimam mu iz dzepa novcanik i neki maleni cilindar. u novcaniku su neke meni nepoznate strane novcanice dok je cilindar mnogo zanimljiviji jer provaljujem da moze da se produzije i savija, neznam kako ali dolazim na ideju da se od njega moze napraviti lezaj, i to ne obican lezaj namenjen odmoru vec nesto vise kao uredjaj za kontrolu nad drugim ljudima.brzo ulazim u kucu i od cilindra spravljam masineriju.potrebno je samo da legnem i fokusiram se na osobu koju bi kontrolisao. teska odluka. razmisljam par trenutaka i shvatam da zivim u mestu gde obitava populacija sacinjena od samih starkelja... e pa do kurca cije ja to neurone da eksploatisem??? pizdim naokolo razbacujuci stvari po kuci dok se ne probudim.

Drugi problem koji u tvojem upisu uocavam jeste nezeljena doza samodopadnosti i nerazumijevanje sustine javne rasprave, preciznije JOT rasprave, gdje tisuce zainteresiranih ociju definitivno vidi vise od jednog para na kojemu ti temeljis svoje misljenje i taj detalj kod donosenja politicke odluke smatras irelevantnim.

Kod izlaganja koje vrsis uocavam nekonzistentnost.

Rekao bih samo da uocavam neke konkretne stvari.

Spunk.... ja zaista nisam informisan o necemu kao sto si nam objasnio,/ali bez namjere da uvrjedim zene/Hvala Ti.... izvinjavam se zbog mojeg komentara pod imenom Veljko... o zenama kad uzmu stvar u s.... ruku... Uocavam da su ovde ozbiljni citaoci koje treba respektovati i od njih uciti.... hvala jos jednom osnivacu ovog portala.... prikaži cijeli komentar

Buduci da je moj prijatelj bio stup koji je nosio cijelu obitelj sada se sa pojavom odredjenih tipicnih faza za tu bolest, javljaju poteskoce unutar obitelji i samom poimanju te bolesti a mozda i prihvacanju nje. napominjem da smo kao zajednicki prijatelji u kontaktu punih 27 god i da se druzimo kako mi tako i nasa djeca a ja sam zapravo s njim prijateljica od svoje 17 god. ja imaam 50 a on ce sad napunit 48. zelim im pomoc, strasno mi je tesko sto sa svakim danom uocavam promjene na losije jer nemogu nekome kog poznajem i druzim se s njim 33 god okrenuti ledja. stalo mi je a i mojoj obitelji da probamo barem malo pomoci u ovoj situaciji.

Veli Joze, Cuccurin mi nakon tvojih kritika postaje samo drazi, s obziom da uocavam koliki stupanj drustvenog licemjerja mu je suprotstavljen.

" Au pičku materinu ne opet " to se zove buđenje, ne zvoni mi aps nikakav alarm.. budim se svojevoljno, iako mi se spava za popizdit.. eventualno mi frendica ujutro posalje poruku ako imam Dakicevu crnu zbirku zadataka iz matematike... naravno odgovaram sa " ostavljam ti griznju savjesti jer si me " probudila " i jer mi nisi trebala ti ostavit poruku " tonom i privodim kraju dramu kratkim odgovorom " ne ".. poslje se oko sat i pol do cca 10 i pol 11 vucaram po kuci jer jos neznam sto cu sa sobom... ili idem jest nesto ili se tusiram ili isprobavam robu koju cu obuc u skolu... nerjetko je to samo jedna kombinacija crnoga tako da nema prevelike filozofije oko toga... poslje 11 pisem zadacu i tu i tamo nesto ucim.. usput gledam opru pa se rasplacem pa sam sjebana cijeli ostatak dana.. naposljetku rucam.. eventualno nes fino, pa se dobro nazderem onda mi bude malo slabo u busu. oko 13 h idem na stanicu cekat bus koji dolazi tek oko 13 i 15 al ja rađe cekam bus nego da on " ceka " mene.. ulazim u bus.. pun kurac ljudi unutra po obicaju, gledam ako je kakvo prazno mjesto gdje bi mogla zgnjezdit svoje velicanstveno dupe, al bez uspjeha, saljem mrke poglede svima koji sjede i odasiljem lose vibracije... kao i inace. dolazimo do doruge stanice gdje ulazi moja frendica i jos stampedo podivljalih ljudi koji također žele uć u vec na debelo jebeno natrpan bus u kojem ja ne sjedim vec stojim spestana između dvojice iliti starcica iliti nekih apsolutno balavih prvasica.. a ako mi se bas posreci prignjecuju me babe.. pa onda pizde.. " pomakni se nazad otejen sest tuka pa pazi s tun borsun " jebite se svi skupa kolektivno.. di da se pomaknem? da probijem straznji dio busa i da doslepam prikolicu samo za nas otrovne i neuracunljive u bozju mater srednjoskolce? os mi ti nosit torbu? ti je mogu stavit u krilo ako sjednes?.. ma mislim kaman.. neke stvari stvarno dignu tlak.. te pogotovo, zato ja ujutro idem s busom na 7.. poluprazan.. pravi mali raj gdje mozes sjedit ko covjek i spavat.. ili mahnito ucit nes... ili ako ti se posreci sa deckom sjedit na duplom sicu i uzivat.. mada je to sad prava rjetkost.. nazalost... dolazimo do zeljeznicke.. to tako zovemo jer to i je zeljeznicka.. tamo se isprazni bus.. al ono totalka tako da ostanemo samo nas par ubergenijalnih gimnazijalaca i par nonica.. tek onda nađem mjesto pa se vozim samo par jebenih minuta jer je nasa stanica za ispadanje odmah poslje te... izlazim van vjetar me pocne udarat i samarat ko da sam mu nes skrivila.. vratila bi mu istom mjerom jer me pocinje zivcirat.. pomalo se vucem do svevisnje nam skole dok frendica i sestricna trce... samo daj.. ljepo lezerno cekam prijelaz preko pjesackoga i laganim korakom prelazim prijeko.. secem korzom i uocavam ljude.. puno njih.. nikog nepoznam al fasciniraju me jer svatko leti za svojim brigama pa ono.. fascinantno.. dok secem do skole obicno idem kraticom koja prolazi kroz " tunelcek " u kojem je smjesten restoran sa plodovima mora.koji put bas fino mirise tamo, pogledam na mobitel blank fkors nema preidivnog duplog ruba na zaslonceku koji bi me upozorio da imam novu poruku.. jos uvijek se pomalo vucem uzbrdo dok sva krepana i zadihana ne dođem do vrha, zahvaljujem manjku kondicije i sebi samoj.. tesvim dragim ljudima koji mi svakodnevno tupe da pocnem trcat (fakof)... preveliko dvoriste ispred skole odise prevelikim dvoristem i ostavlja dojam prave gimnazije.. sto saksa u pretjerano velikim kolicinama.. otvaram vrata, velika su i mrzim ih i skripe ko vrata iz horror filmova... penjem se dobro znanim stepenistem ispozdravljam ljude koji su zasluzili da budu pozdravljeni i dođem do drugog kata (onaj di je oglasna ploca) pravim se ko da citam nes a zapravo cekam frendicu.. pocnemo se zajebavat.. u smjehu i zajebanciji odlazimo do 3 kata gdje nas ceka nasa svakodnevica-pakao... prvi sat je uvijek sugav.. nikako da svrsi, vegetiram kad zvoni se budim... unutarnje migracije su postale uobicajene (migracije unutar skole tj spustanje sa 3 na drugi kat kako bimo se skupa sa frendom mogli zajebavat ispred zbornice iliti oglasne ploce.. u izvanrednim situacijama dole silazimo samo po hranu na automat ili u situacijama kada sam ja na rubu odlazim po duplu crnu kafu..) drugi sat.. meni obicno zanimljiv.. al svejedno nah bas.. treci sat je kao poslan s neba.. brzo prođe jer sam svjesna cinjenice da ce marenda i da cu setuckat po svjezem zraku i zderat ko manijak... konacno marenda... setuckam i zederm ko manijak, gusim se od smjeha u ozbiljnim situacijama pizdim i time privlacim ogromnu pozornost na sebe.. ok to uvijek radim kad se raspistoljim... poslje dođemo u skolu sjednemo a dvije bogomdane crne kozne fensi stolice i razglabamo.. ja promatram frendicu i njenog decka, znam bolesna sam, al volim se prisjecat nekih stvari.. znam bolesna sam, odlazimo na 4 sat na kojem se meni pisa jer sam prvotno unijela prevelike kolicine tekucine u sebe... preskacem 4,6,7 sat jer se događa isto.. unutarnje migracije itd.. samo da napomenem.. 7 sat.. na njemu sam totalno off.. poslje tog sata locem duplu kavu.. pa radim debila od sebe i msilim da sam svima zanimljiva a zapravo vec svima idem nakurac.. na korzu se malo razbudim, dok secem do stanice iako mi bus krece tek za pola sata.. cekam bus s frendicom pa eventualno pjevamo ojesme od Jon Lajoie-a ko debili i plesemo ko da smo napusene... normalno uz to ide eksplicitan text pjesme.. (vaginas, penis-es, cocks, peckers, balls, sexual intercourses, etc) šoleman otvara vrata i ja prva ulazim nutra.. poslje sofera fkors.. pokazujem pokaz, sjedam na prazno mjesto.jer je bus plouprazan.. tonem u slusalice muziku i svoje misli koje se raduju jer je prosao jos jedan psihotican, sjeban, šugav, čudan, nepodnošljiv dan... u tih pola sata sto putujem doma obicno razmisljam o decku. ok doma sam.. konacno.. letim u sobu, palim komp, logiram se na msn.. naravno nema nikog pametnog pa se razocarano vracam u kuhinju kako bi svojoj dragoj familiji dala daily report.. navecer inace neradim nis sa se skolskog tipa tice... ili jedem ili se zivciram.. koji put i jedno i drugo.. inace samo visim na netu, msnu.. ili samo cekam ako cu dozivjet neko ukazanje.. kad se umorim ili kad mi je vec dosta zivota odlazim umrijet na neko vrijeme.. prije nego zaspem obicno razmisljam os vemu i svacemu.. onda zaspim do jutra oko 9.. gdje pocinje opet ista drama

rjesenja, druze, rjesenja. ja uocavam, neko treba ici i dalje: - p

@neven 1) koliko je sve skupa tocno trajala ta sporna " proslava prvog maja " ti vec pise u clanku gore, cini mi se da nema dana u godini dovoljno da bi svi mogli bit majski, a kamoli jos i prvi... 2) http://www.advance.hr/vijesti/tri-kurdske-aktivistice-ubijene-u-parizu-stotine-prosvjednika-na-ulicama/ plus ako nisi upoznat pogledaj vezane vijesti pa i drugdje 3) hm. francuskinja. - - - - > ne znam kako bi se slijedeci pojmovi mogli uopce prevesti na koji jezik, pa i na turski, a da su i u duhu jezika, sa punim prijenosom značenja, kompatiblini sa sluzbenom terminologijom cuvara drzave, naroda i jos uvijek 8 u turskoj) demokratski izabrane vlasti (sta se mene tice ne " upotrijebili " se vise nikada i nigdje na svijetu) " iseljenistvo " - " ekonomska emigracija " - " ekstremna emigracija " - " neprijateljska emigracija " - " o nesretna mladosti sta ti je to tribalo " 4) barem bi za bend trebalo sve biti jasno od pocetka. no ako nie mogu zakomlicirati koliko god da treba dok se na razjasni: D oko takvih bendova i vrste glazbenog izricaja su uvijek i prakticno kvalitetne i posve legitimne dvije opcije za publiku ili ne slusati uopce tu vrstu glazbe ili ako je tko stvarno fan i bas ga lozi iz nekog njegovog razloga, onda ih dosljedno pratiti u skladu sa vlastitim mogucnostima. za nesto od toga dvoje preporuku zaista niti imam niti poznajem dovoljno dobro sam konkretni zanr, a niti je se (preporuku) ni inace opcenito, a kamoli olako usudim davati drugima, " ukusi " su razliciti. no uocavam dobro cili mastoviti im crossover melodija i tekstova. tako da sam siguran da opcija izmedju, povremeno ih poslusati uzivo onako iz davanja " oduska ", predstavlja vec dozu meni osobno posve neprihvatljivog individualnog avanturizma uz sasvim solidnu opasnost za bubnjice radi mikrofonije i uopcenit razine buke koja nastane svako malo. ne radi eventualnih nezgodnih posljedica, uostalom svatko je cuvar svoga sluha isto kao i sto su bendovi glasa, nego radi nacina pristupa problemu. pocevsi od cinjenice da im glazbene kritke i recenzije u turskoj nikako nisu na ruku. prikaži cijeli komentar

Cudom, s obzirom na njihov rijetki raspored, uocavam jednu pedesetak metara juznije.

Nisam ulazio pretjerano u operativni element, niti bih trebao ulaziti, vec prvenstveno uocavam nacelo koje ima opravdanost.

Poštovana, u pocetku sam osjetio peckanje, a sada dodirom uocavam sitne brdavice... po nekom internet pretrazivanu to bi mogli biti kondilomi (HPV) nalaze se u predjelu ispod testisa, zanima me konkretno tko u Hrvatskoj radi lasersko uklanjanje od priv.ordinacija, postoji li neka preporuka sto uzimati za jacanje imuniteta (biljno ili sl sta moze pospjesiti MOZDA izljecenje ili smanjiti ponavljanje pojave istih) i postoji li veza ikakva sa alopecijom jer uocio sam i opadanje kose odnosno dlaka i sa tijela.Hvala

Dr. opce medicine uputio me na pregled stitnjace, gdje su iz uzoraka krvi utvrdjene slijedece vrijednosti T4 214,5 i TSH 4,3. Tlak mi je normalan, a ponekad uocavam malo pojacan puls

To su price na koje cu se vracati i vise puta, jer svako citanje mi otkriva nesto novo, uocavam neko novo znacenje koje prije nisam primjetila.

No, isto tako upravo zbog faktora zatvaranja uocavam neke neobicne agende iza toga, s obzirom da u jednom trenutku osobe zaboravljaju na intelektualno postenje.