Trudim se popuniti ali kada mo se ucini da sam dobila dva kila pomalo se uplasim.

Problem moga srca i mene jeste sto se sudije uplasim tek nakon zlog djela...

Uplasim se da cu stvarno poceti cviliti ili ne do bog lajati i nekako skupim snage da ustanem i isteturam iz kuce, onako u bunilu mislim si idem ja pjehe lagano iz Istre za Slavoniju, al stigoh do dvorisne kapije i tu je moje hodosasce zavrsilo:) Tako nesto ja nikada nisam dozivjela ni na dopu ni na hepu.

A kad ono, tu negdje, tek toliko da se ne uplasim same sebe.

gospodine Didak, neznam bome neznam: - (ja vam zivim u njemackoj cjieli zivot tu sam se i rodio ali vjerujte mi, nekada se sam sebe sdidim kada vidim kakve mobitelje i laptopove ima cak moja rodbina u (Ja imam dobroga standarta srijedne klase u njemackoj ali ipak se uplasim kada vidim na kakvoj visokoj nogi zive cak moji neki u hrv) Osni kredit na kredit i onda kada ga nemozes otplatiti krivi Milanovica ili vladu koja je trenutko na vladi

Pa daj pricaj sta je bilo, jel si osetila zmiju kako se vrzma po tvom telu.Jesi se uplasila.Zanima me sta se desava ako se ne uplasim i pustim da ide dalje.Ima neko ko je uspeo duze da izdrzi.

Stariji pokusava pravilno izgovoriti krizevci i virovitica, ja se pravim ljubazan i korigiram ga. malo se smijemo, mladji dosapne nekom svom (halo bing sistem) i on preuzme stap i vazno mi namigne da ce biti sve u redu. i onda se sjeti: laku noc. laku noc, kazem ja, covjek me lijepo zagrli, pozdravi i pozove da dodjem opet. a little bit tommorow, da budem malo cinican. ili sarkastican? i stvarno, stap me docekao u nairobiju, let je bio manje vise ok, kad smo sletjeli osjetio sam neki cudan osjecaj u svom tijelu koji mi se uopce nije svidio. nije opet neka mistika - naime, smrz ' o sam se. nije bilo vise od 16 i dok smo odhodali od aviona do aerodromske zgrade, meni je bilo dovoljo da se uplasim povratka u europu... vozac me sacekao, stavili smo stvari u prtljaznik i krenem ja ka suvozackom mjestu, kad on kaze: no, ser, i pokaze na suprotnu stranu.

Postovani, ne znam zasto ali cini mi se da imam paradontozu samo na jednoj strani usta, zubno meso je dosta povuceno i sam pogled na to me jezi jer imam osjecaj kao da cu izgubiti zube.Moj stomatolog smatra da zasad nema potrebe za paradontologom nego nek pazim na nacin pranja zuba.Redovito idem zubaru, cistim kamenac ali ponekad se uzasno uplasim i imam osjecaj kao da ce mi odjednom pasti par zuba.Koristim zubnu pastu paradontax i to je sve, a vidim da ima dosta proizvoda za taj problem ali en znam imaju li kakav ucinak.Pa ako mi mozete preporuciti neki proizvod molim vas? Zanima me da li bi mi preporucili elektricnu cetkicu s obzirom na moje stanje? planiram kupiti ali bolje da sacekam vas savjet.Hvala

imam 24 godine, dosad nikad nisam bio u nekoj ozbiljnijoj vezi. cim osjetim da to postaje nesto vise, uplasim se i dajem petama vjetra. jednostavno... pomisao na obvezu i na to da netko ovisi o meni-me plasi. prijatelja imam dosta, druzim se sa njima cesto al ne provodim previse vremena u drustvu. rijetko kada im govorim o svom osobnom zivotu. nekako mi nije privlacno otkrivati svoju intimu. imam osjecaj kao da bi im pri tome otkrivao i svoje slabosti i mane. plasim se braka i djece. mislim da bi me previse gusilo.veliki sam emotivac i cesto me bezazlene ztvari znaju povrijediti. naravno... to ne pokazujem. volim biti sam. zamracim se u svoju sobu, upalim racunalo, slusam glazbu, surfam po netu i punim baterije, (ponekad ne izadjem van i po 2 - 3 dana) posebno nakon posla... koji mi je poprilicno stresan. bas zbog toga sto sam u doticaju sa hrpom ljudi. to mi ne odgovara. cesto moram pobjeci negdje na osamu, pustit si kakvu glazbu na mobitel i napunit se... psihicki mi je jako tesko provoditi puno vremena sa ljudima, posebno sa vecim brojem... napominjem... nisam nekomunikativan. volim se zafrkavati i pricati... samo brzo izgubim kocentraciju i volju. tada se povucem i zasutim. ljudi me onda cudno gledaju. nije im jasno... al eto, takav sam

bas sam razmazeno deriste... ali volim ga gledati i tocka... dok bacam oko na superboja vi mi ostanite dobro... e da ne citam vas previse jer me sjedeci polozaj uzasno boli... ali kad prode operacion... cuvajte se svi... procitat cu vas makar i telepatski... a kad vas malo uplasim... joj... opasna sam prorocica... he he... proljece vam ne gine... imam dar da izbjeghnem sudar... ali sudar sa vama mi je garantiran... pusa sto...

oh Boze i meine neko sanjao jadna ti koja je to nocna mora bila ja kad se pogledam u ogledadu uplasim se kad mu kazem ogledalce ko je najljepsi na svijetu ono pukne meine su nekad zvali kvazi ne nema veze sa latinskim nego skracenica od kvazimodo supermen pa ne znam bas to je onaj sto je spao sa kobile pa upao u kolica pa umro.. iskreno govoreci mislim da sada bolje izgledam od njega ipak o mrtvima sve najbolje nego jesi li primjetila kako invalidi uvijek dobiju najbolja mjesta imam i obim grudi kao supermen ali ga sisam u trbuhu on je amater za jednu stvar mu skidam kapu dobro se prerusi ni lejnovica ga ne moze prepoznati nego imam dobru sliku s brkovima stavim je sutra kad je nadjem odoh spasiti metroselis..

Titraj Jezica) Uplasim se trenutka koji nam se ima desiti

moram reći da mi je i sad nakon 2 mjeseca od poroda jako bolno dojiti i priznati da ne uživam u dojenju, jer kako se moze uzivati u nečemu sto boli.... svaki dan važem dali odustati ili nastaviti, onda sebi kazem ajd jos malo probaj izdrzati mozda će proci, ali ne prolazi... ne osudjujem ničiju odluku i svaka zena zna koliko moze da trpi... nekad mi dodje da dignem ruke od dojenja i nek ode u vjetar sva muka koju sam prošla i koju još prolazim i pređem na formulu, ali onda se desi neka situacija kad mi se smanji kolicina mlijeka i ja se uplasim da ce nestati i onda shvatim da je ipak to najbolje i pored toga što boli..... sve to ima svoje prednosti i mane ali i svaka žena ima pravo na svoju odluku.....

Dogodilo se par puta, dogadjat ce se, radi se cisto o promisljanju, ponekad ovisno o situaciji stekam, al zivotu kakva god da jest cak i kad me napala par puta nisam imao srca ozlijediti, uvijek trazim nacina kak da ju uplasim bez obzira na svoje ozljede.

Keva nije znala sta da kaze, sestra se uzasava ptica i odmah je pobegla glavom bez obzira iz sobe, a ja sam stajao kao ukopan i zaustavljao disanje plaseci da ga ne uplasim.

Ponekad se jako uplasim, jer mi se ucini kao neka potpuno drugacija osoba.

INTERVJU PRIJE KONCERTA: - P: Zasto skrivas svoje oci od gledatelja Balkanika TV-a? (Tose nosi svoje poznate naocale) - Tose: Da ih ne uplasim jer sam se tek probudio.

A sam nemogu zapoceti nista, uplasim se.

Zadnji EEG je uredan.Tijekom lijecenja nisam se pridrzavala nacina zivota kojeg sam trebala, izlazila sam dokasna, pila alkohol... sad mi se tu i tmo desavaju ti napadi nocu, danju-to da povratim, pa se odmah uplasim da ne padnem

Horor je za mene... ono... mmmm... kada neki ljudi su kao uplaseni... i kada ih kao neko lovi... mmm... i oni onda bjeze... a ja se jako bojim i virim ispod dekice... mmm... i kada kao neki zlocesti ljudi ili cudovista ubijaju neke druge striceke i tete... Meni mama ne da da ih gledam, ali ja svejedno volim ponekad da ih pogledam... onda se jako uplasim i ne mogu spavati..

A nekada me najvise zabrinjavaju sumnje o besmislenosti, i strah zbog kojeg se nekada uplasim da bi i mene jednoga dana mogla docekati takva sudbina, kada postanem monstrum.

Steta sto nisam znala, smislila bih par taktika da uplasim bapca... mrmljala bih nesto na nepoznatom jeziku (mislim da bi engleski bio dovoljan) kad je mimoidjem na stubistu, i recimo ostavila joj krepanog vrapca na otiracu..

Dali se ikome od vas desavalo recimo ja jedem sasvim umjereno i normalno i onda nakon dva tri sata sam opet tako ludjacki gladna da se sva tresem skoro sam radila nalaze povisena su antitjela ali je glukoza malo niska neznam jel to razlog ili koji mi je vrag... I imam jos jedan problem dali se ikad nekome desavalo da se ponekad od kave trese i osjeca kao neku blagu nervozu u zeluducu.... Ja sam Hipo... nedavno sam bila jedno vrijeme u hiper kratko vrijeme i sad su mi hormoni polaku dosli u normalu jos imam nekih glupih simptoma kao recimo umor i cudno mi je pred ocima kao da 5 dana nisam spavala... i vec dva puta mi se desilo u trgovini kao da cu se srusit i izgubit na sekundu onda se ja jako uplasim pa se sva tresem od straha, cesto mi je trbuh napuhan ko da sam trudna da li se sve ovo ikome desavalo????

- Dolaze nam veceras gosti nestalo je vina, mineralna voda je pri kraju, mislim da on pije pivo i uz put kupi neke slatkise ili tortu da ne mrljam po kuhinji.Nadam se da nece ostati dugo kao zadnji put jer sutra klinci imaju test iz spanjolskog i idu zubaru.Ako se sjetis kupi buket nekakvog svijeca samo nemoj, molim te bijele ruze, jer njih sam sita i bez mirisa su.Stvarno nevidim slicnost sebe i njih.Pozuri da mi pomognes oko ribe znas da mrzim sjeci glavu i da se uplasim svaki put kad pogledam u oci.Idi sa mojim autom jer trebas stati na pumpu i natociti rezervoar, ako ga uspijes usisati bila bi zahvalna jer klinci su jeli snack jucer poslije skole u autu.Novcanik mi ne diraj jer novci u njemu su za frizera i nemam pojma kako cu sutra sve to da stignem obaviti jer u 5 imam jogu, a u 7 sam obecala kolegici posjetu.Idi sad jer necu uspijeti spremiti veceru

Jasno osjetim u datom trenutku da sam odredjene trenutke prije vidio u snu i jasno znam sta ce da se desi narednih nekoliko trenutatka (npr sta ce netko reci, neke reakcije, da ce neku uci, izici, proci pored mjesta zbivanja dogadjaja). u zadnje vrijeme osjecam to dosta jako i onda se jako uplasim toga, jer znam sta ce se desiti recimo narednih 5 - 10 sekundi ali nista nakon toga.

Moja namjera nije bila da te uplasim vec da ukazem da zatvoreni kuhinjski prostor u cijem je jednom cosku uz dodatne pregrade i jedan gorionik koji trosi kisik pri svojoj upotrebi, predstavlja mikroklimatsku sredinu koja pri sagorijevanju plina gubi svoju optimalnu ugodnu kvalitetu

Sve to sa vjezbanjem i mrsavljenjem, bojim se da ne posustanem, razocaram se, uplasim se, nesto krivo napravim

Vec si sve cula, dobro i lose... nemam bas sto dodati, nisam niti sigurna da li dobro napisati ovo sto pisem... ne pisem zato da te uplasim niti utjesim

Kada osjetim i najmanji simptom anksioznosti ili depre, toliko se uplasim da cu opet upasti u taj strasni ponor da se automatski osjecam gorije, a onda me uhvati jos veci strah i eto me - u bedu