Službeni jezici su urdski i engleski.

Dok se engleski koristi većinom u državne, poslovne i obrazovne svrhe, urdski je jezik općeg sporazumijevanja u zemlji.

Kao materinski jezik urdski govori sedam do osam posto stanovništva, većinom muhadžiri.

Broj govornika ovog jezika, zbog njegove društvene uloge stalno raste, ponajviše zahvaljujući njegovoj upotrebi u školama (urdski je nastavni jezik na primarnoj i sekundarnoj razini školovanja).

Hindski i urdski primjer su dva jezika koji se ne razlikuju strukturalno (samo im je kulturni rječnik djelomice različit) niti po kriteriju međusobne razumljivosti.

Kada stajališta govornika prema vlastitom jeziku ne bi bilo i te kako relevantna lingv i stička pojava, morali bismo hindski i urdski (jezike koji se govore u Sjevernoj Indiji i Pakistanu), malajski i indonezijski (službene jezike Malezije i Indonezije), pa i hrvatski i srpski, smatrati varijantama istoga jezika.

William Makepeace Thackeray, urdski pjesnik Mirza Ghalib, a inspirirala je Charlesa Baudeleira, Rudyarda Kiplinga, Guntera Grassa i Allana Ginsberga.

Četiri od pet najmnogoljudnijih naroda u Pakistanu - Pandžabi, Paštunci, Beludži i stanovništvo koje govori urdski - bilo bi kulturno povezano s barem jednom susjednom zemljom; Pandžabi i urdsko stanovništvo s Indijom, Paštunci s Afganistanom, a Beludži i s Afganistanom i s Iranom.

Narsing Rao), a između ostalih sjajnih radova toplo preporučamo asamski film Konikar Ramdhenu (Zajahati dugu, 2003., r: Jahnu Barua) te hindsko-urdski film Garm hava (Vrući vjetar, 1973., r: M.

Pakistanska književnost stvarana je na mnogim jezicima, uključujuči najčešće urdski, sindski, pandžapski, paštunski, balučki, a u novije vrijeme i engleski, te u prošlosti često i perzijski.

Za 2013. godinu prijavljeno je 18 prijevodnih projekata od kojih je sufinancirano 11. Najviše se sufinancirano prijevoda s francuskoga (4), a od ostalih jezika s po jednim naslovom zastupljeni su urdski i kineski te latinski, talijanski, ruski, njemački i engleski.

Jednako kao što je politička odluka da su američki, britanski i australski engleski ili njemački, švicarski i austrijski njemački varijante istoga jezika (kao što su se prije i hrvatski i srpski smatrali varijantama istoga jezika), i kao što se, s druge strane, hindski i urdski ili malajski i indonezijski smatraju različitim jezicima, a ne dvjema varijantama istoga jezika.

Tādž Mahal; hindski: त ज महल, urdski i perzijski: تاج محل) je arhitektonski spomenik u Agri, gradu u indijskoj saveznoj državi Uttar Pradesh koji je izgradio mogulski vladar Džahan-šah kao spomen za svoju rano preminulu ženu Perzijanku Mumtaz Mahal.

Za razliku od hrvatskoga i srpskoga (i bošnjačkoga) kojim je štokavskost tek djelomična zajednička odrednica, književni se urdski i književni hindski zaista temelje razvojno na zajedničkoj konkretnoj dijalektnoj podlozi.

Urdski je svojim podrijetlom upravni i književni jezik islamskog indijskog svijeta iz 16. st.

Svojedobno je sociolingvističku dvojbu o odnosu među urdskim i hindskim, tj. pripadaju li urdski i hindski kao inačice (»Spielarten) jednomu zajedničkom »visokom jeziku« (»Hochsprache«), ili je riječ o dvama samostalnim »visokim jezicima«, Heinz Kloss procijenio »neriješenom« (Kloss 1969, 392).

Smatra li možda da su urdski i hindski varijante jednoga zajedničkog standardnog (apstraktnog ili konkretnog, bezimenog?) jezika?

Hindski je, kao i urdski, standardiziran na osnovi kharibolija, govora obrazovanih delhijskih slojeva s kraja 18. i početka 19. stoljeća.

Po lingvističkoj tipologiji jedan su jezik urdski i hindski, pa se ne pokušava izumiti neki nadjezik-makrojezik - urdsko-hindski (taj pojam postoji samo još u zastarjelim učevncima, kao i hindustani).

Dakle, želja da se hrvatski i srpski strpaju pod inačice nekog nadjezika licemjerno se ostvaruje, jer jezici koji bi po kriterijima i razumljivosti, i tipološke lingvistike, bili bliži (urdski i hindski, norveški bokmal i danski) - nisu ugurivani u luđačku košulju nadjezika.

1. bitno je da hrvatski i srpski nisu vidovo policentričnoga jezika (slučaj francuskoga, njemačkoga, engleskoga, španjolskoga, arapskoga,..), nego različiti slični jezici, kao bugarski i makedonski, ili urdski i hindski.

Nakon kineskog, španjolskog i engleskog, hindski je četvrti jezik po broju govornika u svijetu (uključujući i urdski).

1. Auburger tvrdi - a to je trivijalno - da su urdski i hindski jezici klasičan primjer Ausbau jezika, ili kulturalno različitih jezika nastalih različitim stilizacijama istog dijalekatskoga materijala.

4. dementia se uhvatila toga da je urdski " nametnut " Pakistanu jer ga većina ne govori (tj. ne govori neki od hindustanskih dijalekata), nego uglavnom pandžabski, paštu itd.

Treće - urdski se doživljava kao " muslimanski indijski jezik " par excellence, pa je stoga i služben u Pakistanu, gdje njime govori svega oko 10 %, za razliku od preko 60 % govornika pandžabskog.

Četvrto i najvažnije - sve to nema veze s urdskim i hindskim, jer jezična politika Pakistana jedna je stvar, a odnosi dvaju Ausbau jezika (urdski i hindski, hrvatski i srpski) - druga

Urdski je različit od hindskog poglavito zbog vokabulara - npr. tehnički, pa i politički vokabular urdski je teže razumljiv govornicima hindskog.

No, na prosječnoj govornoj razini, urdski i hindski su isti - klasičan je primjer bollywoodskih filmova, gdje se i nakon pola sata gledanja ne zna je li film na urdskom ili hindskom - dok bi za respektivni slučaj hrvatskog i srpskog to bilo nemoguće.

Naime, hrvatski, srpski i bošnjački iako označeni kao zasebni jezici, strpani su i u kategoriju " makrojezik ", dok daleko " bolji " kandidati, kao urdski i hindski, te malajski i indonežanski-nisu

Nije, kao što nisu hindski i urdski, ili švedski i danski. pasivno razumijevanje je samo jedan segment poznavanja standardnog ili općeporabnoga nacionalnog jezika