Voda u kršu uz pomoć ugljičnog dioksida otapa karbonatne stijene, ovisno o njihovu litološkom sastavu brže ili sporije, jače ili slabije, što dovodi do procesa okršavanja i oblikovanja gologa krša, te urezivanja ili usijecanja pukotina i škrapa kroz koje nestaju oborinske vode s površine i odlaze u podzemlje.