Ako imaš problema sa snom, odeš u Pismo i nađeš Ps.3: 6, Sad mogu leći i usnuti jer me Jahve drži, ili Ps.4: 9, Čim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo Ti, o Gospode, daješ miran počinak. Ili možeš naći Ps.127: 2, Miljenicima svojim On san daje. Zatim, na temelju riječi vjere, izgovaraš to u svoj život, primiš vjerom i to imaš.

Deset sati udarilo - još dva sata do dvanaeste - i usnem težak san.

Svaku noć usnem s tobom u mislima.. zaspim s tvojim imenom na usnama.. svaki dan mi završava s tobom..

Spremivši se dosta rano na počinak - dugo nijesam mogao da usnem.

Usnem ipak nakratko, no za pol vure, stanje alarmantno, male ruke i noge gore, glava se crveni, novo stanje 38,9. Mama, a sad je stigel i tata poduzimaju nove mjere.

Na savskom mostu klonem umoran na " sic " od sijena i usnem.

Onda mislim da sam sanjala, pa nakon kojih sat vremena kona č no opet usnem, kad opet urlik

Ja počnem i stihove pisati i usnem na papiru i stihovima.

Često u noći usnem kako ne mogu više Zarađivati za svoje uzdržavanje.

Čim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, Gospodine, daješ miran počinak.

Zavaravam se prigušenim svjetlom Sjene će me ionako opsjedati kad usnem Stajati pored mog kreveta Obraćati mi se imenom hropćući Buditi me ledenim dahom Tražeći od mene nemoguće Da se prodam za spokojnu noć Otvorit ću oči S krikom na usnama U društvu tahikardije Vrisnuti Otpratiti ih pogledom do vrata Između jave i sna Uz lažnu sigurnost sitnih lampica Pitati se već po navici što te natjeralo Da prisvojiš moj san.

Ali kad je litra u glavi, onda se meni čini da je oko mene sve zadovoljno i veselo, pa usnem smijući se...

Možda sad usnem i probudim se za 12 dana, pokraj laptopa

Kada se jutro neopaženo provuče ispod mostova krošnje propjevaju pticama kada se ulice oglase koracima i tihim glasovima kada se tornji oglase zvonjavom a tramvaji razljute tutnjavom i kada kaput dobije boju novog jutra beznadno snen pjevam pjesmu ovom gradu prije nego što usnem u njegovim njedrima dobro jutro Zagrebe, zaželim

zrelost je sposobnost da se odupremo iskustvima koja nas uništavaju i da ne izgubimo glavu zbog iskustava koja nam gode ponekad mislim da sam zrela... ponekad sam tako sretna kad nekome mogu pomoći nekim savijetom... ponekad obožavam svoje pogreške jer me uči mnogo čemu... sebe smatram pametnom curom malo teškog karaktera, malo ljubomornom, malo sebičnom ali uvijek spremnom da se suoči sa nekim problemom nekom greškom i riješi ga pošto poto... uvijek sam volila ono zabranjeno... naizgled nedostižno... nešto čega sam svijesna da nemogu imati... i uvijek sam to na kraju dobila... i uvijek je brzo dosadilo... ali onda sam i ja jednom oplakala... jednom sam srela nešto što nisam smijela... nisam trebala... svi su govorili ne možeš ti bolje ali ja sam htijela ono gore... i dobila sam... ali nije dosadilo... a bilo je dobro... a bilo je grozno... ali opet sam se vratila... i opet nestala... i tako stalno... i sve je više boljelo... previše... čak ponekad se pitam kako je kad ne boli ili možda kako je kad boli... jer više ništa ne osiječam.... možda jednog dana opet budem... ali ne dok se vračam.... a vračat se više neću... iako možda... noćas... kad usnem... a možda i ne....

Kao što je on nekada sedeo kraj uzglavlja čekajući da usnem, tako sam ja s ljubavlju i tugom držao njegovu mršavu, staračku ruku.

Ali rano za poć, I ovu noć kad usnem, U posjet ćeš mi doć.

... ono je za čim duša vapi spotičući se ovim ulicama bit će to nježno iskustvo, mekano poput pjesme mirisnih pupoljka u proljeće, kada me Isuse kao kapljicu primiš na svoj dlan pogledaš me utješno i sa odobravanjem kako samo ti to znaš i lagano me spustiš u jezero ljubavi sa svim ostalim kapljicama podno t vojih nogu ali jako blizu srcu i nema veze i to tek sada shvaćam za sve oluje ljudske gluposti za sve netrepeljivosti i rane mržnje... sve će to tvoje ruke izliječiti kada tiho i najljepše usnem na tvom dlanu

Da se smijemo oko programa uz koji cemo provesti vecer jer mi je vazno samo da se stisnem uz tebe prije nego usnem.

pomislio si kad bi mi bilo dano da biram volio bih otići ujesen kad se zemlja na počinak sprema u njoj i ja da usnem

Tada mirno pred jutro legnem na spavanje, da usnem slatkim snom amatera koji zahvaljuje na tolikim blagoslovima

Može se činiti da spavam, no rijetko kada usnem u vožnji.

Ja sam nisam mogao dugo da usnem.

Neću li ja mnoge i mnoge noći željeti usnuti da se riješim svakakvih misli i bojati se usnuti da ne usnem onakav san.

Toliko o mojoj želji da usnem zimski san. a tako mi se spava

Negdje pred zoru Mala Krava se konačno primiri i ja konačno usnem.

Vidjeh i bivšu danas i čuo sa Nocturnom, nekak mi se čini da je danas dan za razgovore bio... a i bit ce kada usnem i vec sam sada tri puta zadrijemao dok sam pisao ovo

117. Mnogo je kapi rose koje ljube usnule ruže, mnogo je ljudi koji si poljupcima uljepšavaju dan, al samo su tvoje usne koje želim poljubiti prije nego usnem san

Kasnije, kad usnem, izlaze van i more me noću.

Prateci performans Vlade u Saboru jucer, makar i samo internetski, i otisavsi na spavanje s imidzom pracenog u glavi, ja usnem neki cudan, nepovezani san