Koristim tu priliku i uspinjem se iznad doma kako bi napravio nekoliko fotki zaravni Kruzi i doma.

Uspinjem se, milujući škrape, kojima vjekovima brazdi moja vjerna prijateljica, voda.

Uspinjem se na " Monte dei Cappuccini ".

Uspinjem se na najvišu hridinu i gledam na najdublje stijene.

I bez ranca na leđima uspon je težak i naporan tako da izvlaćim " posljednje atome snage " i uspinjem se do vrha Budakovog brda (1318 m).

Jesam li te vec nekada bez prestanka imao, mila moja Kad se ovoliko u tebi uspinjem Ili sam samo sunce otkinuo, Pa tvojim stablom iz korijena trcim?

Sad već počinjem pomalo osjećati i umor jer se praktički od kad sam krenuo samo uspinjem.

Sanjala sam da se uspinjem pokretnim stepenicama u podzemnoj željeznici, na stanici u Baker Streetu.

Ma što god da to značilo, ionako imam dojam da se čitav život uspinjem nekom strmovitom cestom dok svi drugi idu nizbrdo njom.

Poštovani, kako otkloniti umor i teško se uspinjem uz stepenice, tj. noge kao da će se raspasti dok se penjem? Hvala.

Napišite " Jedinome ", bila je rekla i bol me prožima od tog sjećanja dok se uspinjem ludom brzinom i za čas sam na svom katu, ispred svog stana, kopam po džepovima, tražim ključeve, konačno ih nalazim, otključavam vrata i ulazim u stan.

Pola meluna i tuš s hladnom vodom i citrusnim gelom za tuširanje pripomogli su, ali sve će biti bolje jednom, kad se izvalim na (nadam se) nenapučenoj plaži, uronim u kristalno more, pobjegnem u hlad borova gdje će mi zbog malo vitra doći i mrzlo te čitam nešto.. neki časopis s mozak na pašu temama, možda neku knjigu.. ima da mi tlak odmah padne pa da s Danijelom, Ivanom, Danijem ili s drugim (ne) sretnikom/(ne) sretnicom odem na poštenu kavu uz koju dobiješ bez da tražiš i veeeliku čašu hladne vode s ledom, pa se kad sunce počne padati uspinjem do svoje kućice, zgrabim smokvu po putu, pojedem njami večeru koja je jedini konkretan obrok tog dana jer sam naravno na plaži od jutra, da se nedjeljom odvezem vespicom na misu i u lipoj maloj crkvi pomolim svecu zaštitniku i zbrišem kad pop kaže Idite u miru prije negoli me netko uhvati pilati.

Uspinjem se ka vrhu planine i spoznajem da sreća nije u oblacima nego na stazi kojom kročim i tada govorim ono što osjećam i uistinu činim ono što mislim.

Zatvorena u staklenku pradavne zimnice uspinjem se do svjetla i dobro je, moji su prsti hrapavi, dovoljno stari.

Stan koji smo kupili starijem sinu u Samoboru građen je u klasičnoj ' soc-realističkoj ' tehnici koju karakterizira tzv tunelska gradnja: betonski zidovi, pod i strop, gipsani pregradni zidovi, stubišta visokih i uskih stepenica radi uštede prostora (po njima se uspinjem mnogo teže nego po stepenicama u mojem soliteru) i ulaznih vrata u stan s nadsvjetlom.

Smiješno mi ih bilo gledati njih pet, zbroj godina jedva dvoznamenkasti, a spretno se pentraju po puteljku kojim se ja nespretno uspinjem.

naši snovi su dio našeg života. snovi koji lete ovim oblacima. hvatam poglede ovih anđela. anđela koji nas čuvaju. imam vjere u nešto. alu šta još neznam. tražim pravi put svojih snova. polako prilazim ovim putevima svojim snovima. polako se uspinjem na planinu. polako još hodam u ovim vjetrovima divljim. nemože me još ništa zaustavit. vjerujem da ja to mog. no gubim zadnje nade svoga daha. mislim da letim ovim oblacima. napušta me zlo. bostajem anđe koji leti. moji snovi polako lete u nebo. idem do cilja makar neznam koliko je daleko. osjećam se kao vila koja leti sa anđelima. dobivam onaj svoj stari ponos. svoj osmjeh koji uljepšava dan. oči se sjaje kao vrijedni dragulji.

Čas padam razred niže Već sljedeći trenutak, uspinjem se hitno Korak sam od tebe dalje, sebi sve sam bliže.

Zatreperiše oči neba, spušta se zvjezdani trag, ja se uspinjem njime kao Jakovljevim ljestvama i ulazim u još nepoznato, tajnovito stanje duše.

Okrećem se i uspinjem na kat.

Uspinjem se, dok me granje štiti od Sunca u njegovu naumu da iscrpi moju odlučnost.

Izdaleka vidim smeđi krov Hotela Minerva, a dok se uspinjem krivudavim putem, učini mi se kako je riječ o većem gradu.

Dolazim opet do onih zanimljivih stepenica kojima sam već prošao i ponovno se njima uspinjem na Jurjevsku, ovaj put malo sporije nego prvi put.

Svaki put kad se uspinjem na Gospino brdo ukazanja u Međugorju - plačem.

Jadničak je obigravao po turističkim sajmovima u Sarajevu, Beogradu, Beču, Berlinu Privukao gostiju da je nemila gužva, jedva se uspinjem prema tvrđavi

Nisam mogla vjerovati, jer imam problema i kad se uspinjem stepenicama

Prešavši nedavno u jedan skroz formalni radni okoliš, susrela sam se s kurtoaznim ' bardan na stubama kojima redovito silazim i uspinjem se tri kata svaki dan po nekoliko puta, tikanje u kafiću gdje svako jutro naručujem jednu duplu s mlijekom popraćeno djedovski ljubaznim nadimcima (Malena, Sunce...) jer je glavni kuhar kave gospodin u godinama od kojega se dobra kava može dobiti samo ako ste mu srcu mili, prijateljsko ćaskanje i rasprava o rolerskoj stazi na Jarunu na Vi s blagajnicom restorana gdje ručamo, konspirativno persiranje s THE tajnicom koja me među nama oslovljava imenom, a kad o meni govori u trećem licu onda sam Gospođa sou end sou (a imam dva prezimena, što sve zajedno čini osam slogova) i tako to

S tobom u tebi uranjam u vječnost, dosežem snoviti svijet, dodirujem nedohvatni prah umirućih zvijezda, uspinjem se stazama njihova rađanja, umirem i rađam se u orgonu, u njedrima nebeskog oceana.

Dinamika mojih misli me povezuje s univerzumom i ja se uspinjem Jakobovim stepenicama u vječnost postojanja.

Kuham svoj prvi jutarnji espreso i uspinjem se na gornju palubu sa šalicom u ruci.