postoji najmanje jedna istorijska epoha gdje su se izrazi dusha i duh izrichito razlichito koristili. koristili su se naravno i kao dijametralno suprotni izrazi - - > vidi naslov jednog svojevremeno jako utjecajnog djela ludwig klagesa: ' geist als widersacher der seele ' [ ' duh kao neprijatelj dushi ' ]. ovo nasto pandora aludira je od kartezija vazilo kao duh, nesto kao transcendentalno jastvo koje je numero uno. medjutim, taj subjekt nemoze bez svog brata blizanca objekta i zato duh znachi rascjep - koji je suprotnost dushi. dusha je jedinstvo subjekta i predmeta, ono kad se rastoche granice, zato je dusha cesto emocionaliziran pojam. jedan stari nostalgichni klavir moze za nekoga ' imati dushu ', i to za onoga ko je taj predmet ' o-dushevio ', napunio ga je svojom ' dushom ', svojim (o) sjecajnim stuff-om. dusha opcenito ima tendencu da ekspandira, razmazuje se po okolini kao ulje. sve sto dirnemo uzima nesto od nashe rezonance.