1? uvaj, sine, rije? i moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe. 2? uvaj moje zapovijedi, i bit? eš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga. 3 Priveži ih sebi na prste, upiši ih na plo? i srca svoga; 4 reci mudrosti: " Moja si sestra " i razboritost nazovi " sestri? nom ", 5 da te? uva od žene preljubnice, od tu? inke koja laskavo govori. 6 Kad bijah jednom na prozoru svoje ku? e i gledah van kroz rešetku, 7 vidjeh me? u lakovjernima, opazih me? u momcima nerazumna mladi? a: 8 prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj ku? i 9 u sumraku izme? u dana i ve? eri kad se hvata no? na tmina; 10 i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu. 11 Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u ku? i zadržati; 12 bila je? as na ulici,? as na trgovima i vrebala kod svakog ugla; 13 i uhvati ga i poljub i i re? e mu bezobrazna lica: 14 " Bila sam dužna žrtvu pri? esnicu, i danas izvrših svoj zavjet; 15 zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i na? oh te. 16 Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokriva? ima misirskim; 17 svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom. 18 Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi. 19 Jer muža mi nema kod ku? e: otišao je na dalek put; 20 uzeo je sa sobom nov? ani tobolac; a vratit? e se ku? i tek o uštapu. " 21 Tako ga zavede svojim vi? nim nagovorom, odvu? e ga svojim glatkim usnama. 22 I ludo on po? e za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu? eka 23 dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulije? e u zamku, i ne znaju? i da? e ga to života stajati. 24 Zato me, sine moj, poslušaj i? uj rije? i mojih usta. 26 Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila. 27 odzemlje vode putovi kroz njenu ku? u, dolje u odaje smrti.