nije spreman i uzasava se ideje da ima klinca.

Mravi mi se ne penju u bazen, uzasava ih 12600 l vode.Ne treba mi slana voda da se odmorim, niti vila u Cannesu kao mom ujaku.

uzasava me pomisao na grupnu voznju, pogotovo u vlakicu-svako susjedu

Zasto nas ideja jednom dostignutog ' viseg ' stupnja covjeka uzasava, koliko vidim?

i sto je najgore... uzasava ih cinjenica da bi mogli ostati neuklopljeni u neku " kolektivnu ideologiju " prodanu od voda po izboru... velikih i malih, uvijek idealnih voda, naravno.. onih koji znaju sto ti trebas misliti.. sto i mislis.. u strahu da ne ostanes sam, suocen sa sobom, bez kolektivnog " uma "...

Lik koji neobecava, uzasava me ona njegova brada, vrlo neuredno, grozno su ga obukli kao uostalom sve muske ali zene su iako na selu, skockane tip top za spicu, ha, ha, ha

ok, ovo je stvarno zadnji komentar na ovom blogu: vecina ljudi stupa u brak iz ljubavi i VECINOM u tom braku partneri odlucuju koliko ce djece imati, tj. koliko djece ZELE a ne po tome koliko im se dogodi ili kako to vjernici vele: koliko ih da dragi bog djeca se zele uglavnom, a ne dogadjaju se samo tako i nije to nikakva sebicnost roditelja vec odluka o tome da se djeci ipak moze pruziti osnovno za zivot zeljeli mi to priznati ili ne, vremena kad su se djeca dogadjala su uglavnom prosla. toliki komentari protiv toga da homoseksualne osobe mogu posvojiti djecu me ne iznenadjuje. ipak je ovo zemlja u kojoj je bitno koje nacionalnosti je dijete pa sad u nekim skolama imamo odvojenu djecu hrvatske i srpske nacionalnosti ili romska djeca koja se pokusavaju strpati u skolska geta tu ne branim inertnost romske populacije koja se vise nego sporo pokusava vlastitim snagama izvuci iz zivota kakvog vecina zivi. sjetimo se samo fizickog napada na male prvasice u medjimurju mislim da ne treba spomenuti i ovu zadnju podjelu u skolama, gdje se djeca djele po vjerskoj pripadnosti i one koji ne vjeruju djeca homoseksualnih parova nebi bila ugrozena od svojih posvojitelja nego od roditelja i djece koja nisu naucena prihvacati to da nisu svi u ovoj drzavi hrvati-katolici bijele boje ali uvijek je lakse krivnju baciti na manjinu. ovaj referendum ima toliki uspjeh zato sto su ljudi na ivici siromastva i posto su politicari nedodirljivi, bilo je lakse naci nekoga tko se tesko brani kad vec ne mozemo zabraniti srbima i ciganima da se zene i da imaju djecu, hajdemo zapapriti nekome drugome a tko je tu pogodnija meta nego gadni pederi koji stalno provociraju jer ne zele zivjeti izmedju svoja cetiri zida jer, boze moj, svi su pederi maksimalno promiskuitetni a nikome ne pada na pamet da je odrzavati vezu u slucaju kad je skoro cijelo drustvo protiv nje vise nego tesko u ovoj drzavi svi drugi imaju pravo biti vidljivi u drustvu samo bi pederi i lezbijke trebali biti u svoja cetiri zida i onda kad se jednom u godini organizirano pojave na cesti, treba im kordon policajaca da ih zastiti od rvata - katolika strahovito mi je zao sto su neki volonteri grupe koja skuplja potpise za referendum bili fizicki napadnuti ali usporedimo to s premlacivanjima homoseksualaca za vrijeme i nakon prajda. zar nitko ne vidi razliku? volonterku je napao jedan muskarac bijedno od njega, a homoseksualci su gotovo uvijek napadnuti kao pojedinci i to od mnogobrojnije skupine napadaca. suosjecam s djevojkom koja se opekla gaseci zapaljenji stand ali isto tako se sjecam odobravanje komentatora u slucaju osoba koje su na povorku povodom gay pride-a zeljele baciti pripremljene molotovljeve koktele treba li spomenuti i svecenike koji su opravdavali te huligane? ma ne znam zasto sve to pisem mozda zato sto me uzasava to da vecina jednim inace demokratskim pravom na referendum zeli jednom jako malom broju ljudi oduzeti nesto sto njima samima puno znaci i to mogu ostvariti bez ikakvog problema. i kad se k tome jos zna tko stoji iza toga naravno, katolicka crkva, normalnoj osobi trebalo bi biti mucno. organizacija koja u hrvatskoj ima privilegije o kojima drugi ne mogu niti sanjati, organizacija koja je dio jos vece organizacije katolicke crkve u svijetu a koja se davi u skandalima svih vrsta od ulaganja u pornografiju i vojnu industriju, mesetarenje a da ne spomenemo pedofiliju i suradjivanje s najvecim svjetskim diktatorima, eto, na poticaj takve organizacije, mase zele onemoguciti meni i drugima da ljubav ovjencamo brakom da ako to zelimo i ako strucne sluzbe ocijene da smo psihofizicki zdravi i sposobni nekom djetetu dati ljubav i toplinu doma, da budemo OBITELJ samo to i nista vise eto, to bi bilo sve jer se vec i onako ponavljam pozdrav tebi i drugim komentatorima

bar se kod nas nisu sjetili sva ta polja izbetonirati kao grci.. sto me uzasava, moram priznati.. odrzali smo i stara stabla maslina i ne beru se strojno tresenjem stabala kao u grckoj, pa crknu stabla svakih nekoliko godina.. to je ono sto sam pricala sa nemesis.. do koje mjere treba ici na industrijsku proizvodnju?..

stah mi je da cu nakraju ostat sama da ce svi imati nekoga a ja cu cijeli zivot biti sama i nikog necu imati uz sebe.ne mislim to samo za muza, nego opcenito za prijatelje uzasava me pomisao na to, neznam navikla sam biti okruzena ljudima i ful se bojim da cu jednog dana ostat sama

pa se tako gledam u ogledalo... gledam se.. pa gledam njega, onako kao, da nisam ja.. pa onda opet sebe i ne mogu vjerovati.... covjece, daj se ustini, ma sto, ugrizi se, probudi se..... ma daj budan sam i to me uzasava.... pa se pitam.. Ok pa sta ti to volis... koga ti to volis..... kako mozes voljeti nekoga preko njegovih rijeci... nekoga koga NE ZNAS..... ne znam... al rijeci imaju svoj izvor... ne mogu nastati iz nicega, njihov izvor ima korijen... misao.. povijest, osijecaj... tijelo koje cuti... oci sto vide.... misao koja leti.... duh.. spirit... svoju bol... Da i onda knock down, totalni, UZMITE MOJE RIJECI, MENE SAMO BOLE... o Lord, vidim, osjecam, cutim taj izvor, ZENA.. A WOMAN... cutim onu kemiju, koja valjda odgovara mome USTROJSTVU, bicu, geni se bude.. nesto se događa ili kako.. cutim nesto, na sto ne mogu utjecati... ni uvjeravanjem samoga sebe... ti si stvarno lud... pa tako otvaram blog... misleci Ok.... proci ce... evo sad si na sceni, (mozda te tko i procita) pa reci izlij se... daj olabavi.... a ono kontra...... pa hajde, da sam balavac (da bar jesam).... dost se godina nakupilo.... svasta bi se moglo naci u njima..... al kako sad ovo.... pa sam onda odjedanput shvatio, da tako valjda mora biti...., da je batrganje nekoristno i nikuda ne vodi.... it ' s written in the scripture it ' s written high above.... somewhere, somehow... who knows why... i bi mi lijepse, lijepo... mistery of life... mistery of existence... mistery of her... mistery of myself...... nisam si vise nista pokusavao objasniti, vec sam to uzeo kao fakat... ostavio sam misli i razum u cosku, i onako su mi vec rekle, sto su imale reci... samo me je jedna stvar, ono mucila (egoizam) sta ak mi sutra padne cigla na glavu... znas ono, sad jesi pa te vise nema.... moram joj reci, moram joj reci, d a ju jednostavno zavolih i volim, takvu kakvu ju dozivljavam i cutim...... ma kako joj se suludo cinilo moram joj to reci, njoj.... da tamo neki od nekuda.... misli, cuti, da je ona nesto, netko, poseban i drag.... rijedak i vrijedan... i da je onaj tamo, od nekuda voli.. nekako sam pokusao dati razumljivost i tebi i sebi... nadam se, da barem malo, oo malecko razumljivo u nerazumljivom i nerazumnom.

Zasto nas ideja jednom dostignutog ' viseg ' stupnja covjeka uzasava, koliko vidim?

Uzasava me pomisao da ovisimo o nekim liderima i njihovoj procjene trenutka

A nista gdu Jadranku ne " uzasava " nego kad napadnete njenu " cednost ".

Zapravo uzasava kaj je svaki primjerak ogledalo nas samih.

Mozda sam ipak prepedantna djevica, ono, nered me uzasava i te fore, ali ovo je ipak previse.

cekas to. cekas tuminutu. to svjetlo. taj sjaj. odjednom sve utihne. glazba se zaustavila. vidi se samo sjena. ali i ona nestaje. svi su otisli tihim glasom. svi su saptali. pokazivali prstom. gorko se smijali. sta se desilo? kojeg vraga je sada poslo po zlu? nikako da se vise sve poslozi. nikako da sve prodje. polako je sve pocelo treptat. sve je samo utihnulo. cuo se sum lisca. vjetar se visoko uzdigo. zelim jednostavno da me vjetar odnese. nekamo daleko. da me preda nekome. u bolje ruke. da mi pomogne poletiti. da rasirim konacno ta krila. fali mi. fale mi mnogi. oni su nestali. vjetar je bio jak. odio ih daleko. tamo gore. u nebo. sada ono gledaju. cudno. osjecam da su ovdje. da sjede pored mene. govore. ne cujem ih. samo saputanje. nasmiju se i pobjegnu. bojim se njihove blizine. uzasava me njihova prisutnost. jednom sam odustala. i ne mogu dalje. ne zelim. ne daju mi. brane mi. guraju me niz brdo. cemu svrha? samo tuga. dignes glavu. ubrzo spustis pogled. taj pogled. vodi samo u dubinu. a osjecaji? da osjecam se usrano i pregazeno. bez volje i neke nade. cemu se uopce veseliti? naci se u nekom svome svijetu. zivjet u njemu. samo prestat vjerovat u sve to. suvisne su daljne rijeci. mozda su posljednje. mozda zavrsava neka era. prolazim tim putevima. samo prestajem vjerovat. izgubila sam snagu. volju. neda se to izdrzati vise. previse boli tu unutra. previse pece. osjeti se gorcina. ovo je zamarajuce. pronalaziti razloge. pronalazit uopce nesto. sve je nepotrebno. stojim tu na zemlji. polusavam dohvatiti zvijezde. dohvatiti i poletiti s andjelima. zelim poletiti gore. da me vjetar odnese samo gore. da me ne vrati. da me oni gore nikad ne ispuste iz ruke. uzmite me k sebi.

Rekla sam da cu joj promijeniti ime u ' Cucopalcica ' - to ju uzasava ali i dalje cucla.

Ta me bolest uzasava, and I don ' t like it, a i moze taj kondom bit i 100 % siguran, ja se opet ne bi osjecala dobro.

slazem se da je bolesno i ultradekadentno.. i tu bih imala ambivalentne osjecaje. s jedne strane me uzasava na kakve dekadencije se trosi lova i na kakav luksuz a s druge bih mozda i isprobala jedan let s njima, ali svejedno bih se uzasno osjecala. na sto se sve trosi lova, uzas: eek:

Jer na slici pored ' ' 1892. ' ' jos pise ' ' Vampire ' ' tak da ne mislite da je Saya neko drugo blijedo cudoviste koje se uzasava krscanskih simbola, ima nadljudsku snagu i spretnost i besmrtno je.

E pa kad smo vec kod " dlacica "... mene uzasava uzeti kivi u ruku: horor

To me najvise uzasava da smatraju citav svijet budalama.

Mene buka uzasava... sirene, pad predmeta, prasak pri zatvaranju vrata... i bas burno reagujem na njih Plasim se, tj, vise se jezim i gadim stakora... strahovita mi je pomisao na mrave koji mile tijelom, jer su me kao dete od pet godina izgrizli do boli...

Keva nije znala sta da kaze, sestra se uzasava ptica i odmah je pobegla glavom bez obzira iz sobe, a ja sam stajao kao ukopan i zaustavljao disanje plaseci da ga ne uplasim.

Mene uzasava ideja da zele upisati imovinu na osobnu iskaznicu.

Slazem se da nije cilj sve razbacat i da bi vjerojatno nastao preveliki kaos kad bi svi kupci vadili sve odasvud, al nece im past kruna s glave ako moraju slozit koju majicu. mene uzasava najvise nacin na koji one dreknu svaki put oko toga - onim tonom kojim vices na malu djecu kad idu gurnut prst u steker

Zato sto sam mama i uzasava me pomisao se mojoj djeci nesto dogodi

Ova tema mi je uvijek bila prebolna... i rijetko kad se usudim o njoj pricat.... moja obitelj.... heh... imam dva starija brata.... najmlađe sam dijete... i jedino zensko.... nezeljena.... greska.... deriste... balavica... usrance.... koliko sam samo puta cula te rijeci... a nikad, ama bas nikad nisam cula ono oprosti, ono zao mi je.... nikad.... braca su me cijeli zivot toliko maltretirala da ih stvarno pocinjem mrzit..... uzasava me taj osjecaj... ovo ne pisem iz bijesa nego iz tuge.... iz ogromne, neizrecive tuga koja me vec godinama gusi.... nikad nisam imala obitelji... nikad nisam osjetila tu ljubav, moji se rođendani nikad nisu slavili.... ispod bozicnog bora me nikad nije cekao dar.... nikad nisam cula volim te..... nikad nisam imala potporu.... nikad nisam cula bravo... svi moji uspjesi njima su nebitni.... i ne mogu se pomirit s tim.... cijeli svoj zivot im se dokazujem.... sve sto radim, radim samo da bi oni bili ponosni mnome.... ali njih ne briga.... dok sam bila u osnovnoj skoli, uvijek sam gledala majku kako se brine oko brace... i jednog dana sam je upitala zasto se nikad tako oko mene ne brine... ona mi je odgovorila: " ne znas ti kako je njima tesko, vidit ces kad dodjes u srednju skolu "..... i dosla sam... docekala sam to.... i trudila se... i upisala gimnaziju.... i imala odlican uspjeh.... nikad ni bravo.... nikad.... u međuvremenu su braca upisali fax i sad se sve vrti oko toga, oko njihovih ispita.... i opet sam upitala mamu zasto je nije briga za mene? a ona mi je odgovorila isto kao i prije 5 godina: " ne znas ti kako je njima tesko ".... i sljedece godine ja upisujem fax.... i izrazila sam zelju da upisem defektologiju... cijeli svoj zivot to zelim..... i oni mi nedaju.... kazu da mi je ionako svejedno koji cu fax upisat ako cu ucit.... a oni ne shvacaju kako mene to ispunja.... kako zelim pomoc toj djeci s posebnim potrebama... da osjete ljubav koju ja nikad nisam.....

Nije vreme sada, nije vreme onda... pitam se kada je.Postoji vreme kad se seje, vreme kad se zanje... U nastavku samo molim Boga da mi kaze kada je pravo vreme za to.Sta mi je drugo preostalo Bilo bi lepo kada sve ovo ne bi moralo biti na blogu, ali ponekad je to neophodno.Svaki ulazak makar i slucajni u moj racunar u vreme savremene tehnike me uzasava i neki intimni spisi gube na vrednosti, a kako i ne bi kad su dostupni svima.Nije to kao u starim filmovima o zabacenoj svesci koju neko nadje posle sto godina i potom rekonstruise tuznu sagu o tamo nekoj obicnoj zeni.Zaista se nadam da ce ovo pisanje doneti smirenje, ako ne za citaoce onda za moju umornu dusu.Osim toga nece se uprasnjaviti i garantovano niko nece iz toga napraviti film ili bilo kakvu drugu storiju.Pitanje kada i dalje je tema danasnjeg dana da ne kazem jedne nedelje, meseca, razdoblja mog zivota.Pogled unazad me zastrasuje kada u ogledalu ugledam svoje bledo i umorno lice.Najlakse je reci da sam umorna od svega.To je danas postala tako normalna stvar, jer u stvari kao da ne znamo vise ni ko smo, ni sta smo, najmanje znamo kuda idemo, a kamoli sta nam odista smeta.Sve je nekako sklupcano u neki Gordijev cvor, a znamo kako je on razmrsen.Ponekad pomislim da je san o njegovom razmrsenju zaista nesreca, jer je sasvim moguce da nam ni to ne bi donelo potpunu satisfakciju.Onda se pitam sta ja zaista trazim od svog zivota i gde je u stvari greska.Moguce da je problem u mom nezasitom istrazivackom duhu, ali sam onda u gadnoj nevolji.To bas tako nekako i osecam, posebno nakon svok trideset i petog rodjendana.Sigurna sam da ima mnogo ljudi koji tako osecaju. Bas upravo tako... Kao da jos uvek nisu nesto zapocelii, radili i dovrsili.Bas kao da hiljadu dela ceka na mene i na njih da se vinu u oblake toj strasti koja ume da ponese i vine nas u zvezde

I ono sto me uzasava je to da su dostupni adolescentima na ciji razvoj mogu zaista vrlo, vrlo lose djelovati