Namazala sam je na cijelu ruku i ne moram pisati da cijelo vrijeme pišući ovaj post guram ruku pod nos i uzdišem kao kad pojedeš cijelu pizzu nakon dva mjeseca dijete.: D Koža je baš mekana i baršunasta, bez masnog traga kao što znaju ostavljati kreme za tijelo

Prije toga zadovoljim svoju želju za posve ukrućenom tamnoružičastom bradavicom te je nekoliko puta okružim jezikom i namjerno uzdišem na ovlaženu kožu, tako da se još više naježi.

Tim pouzdanjem obdoren utječem se i ja k tebi Djevice djevica, k tebi Majko, dolazim, pred tobom eto stojim ja grješnik i uzdišem.

15. Pokoli, jaoh, ljubav, moj cvite, hoće toj, da za te ne pristav uzdišem ovakoj i da ino s istoči, jaoh, ne sja sunačce na plačne me oči neg rajsko tve lice; ne moj mi zazirat, molim te ljuveno, toj slatko pozirat tve ličce rumeno; er kada ličce toj ne budem tve pozrit, jaoh, smrtni nepokoj hoće me umorit; i mene tamnosti obujme sve tada bes tvoje liposti, ka život moj vlada.

Sent: Wednesday, April 20, 2011 3:01 PM To: [email protected] U svojoj boli ima snage moliti za one koji su Ga razapeli, moli i za mene.. zbog grijeha propusta i slabosti, daje i meni snagu oprosta kada me razapinju oni koje ljubim.Da sumi grijesi crveni i kao grimiz, s vjerom u Njegovo milosrđe i duboko pokajanje dovodi u raj.I ja Isuse vapim i uzdišem kao razbojnik na križu jer pravedno trpim poradi moje nepravednosti.Veliko Srce našeg Gospodina u boli misli na svoje ljubljene koje ostavlja i brine za nas, povjerava daje zadatak Majci i daje nas za sinove Majci Mariji da idemo sa Njom do pedesetnice i da svi mi primimo od Njegove punine.Napuštenost najteži dio puta do vječnosti tada je čovjek samo čovjek i čvrstina vjere.Isus je svoju napuštenost sam prolazio a ja svoju sa Isusom dakle nisam sama i ako mi se čini da jesam, On je prije mene to prošao.

Od jutra do mraka s prozora je gledim, Pa uzdišem tako, čeznem i blijedim, A majčino blago posluje i radi, U široku sofu žuti šeboj sadi, Do šeboja đurđic i karanfil mio, Uz crveni karanfil fesliđen se svio, Pa kad vjetar duhne kroz murvine grane, Marinim cvijećem mirišu sve strane.

Gledam kroz prozor u najniže okrajke sljemenske hrastove šume, koji već lagano mijenjaju boju u zlatnožutu, ispresijecanu crvenilom javora i divlje trešnje i uzdišem.

A dok se ne srede svi statuti i osnuje udruga ja ću vam šapnuti da se stvarno raznježim na sretnim vjenčanjima, gledam romantične komedije, uzdišem na slatke pjesme i super mi je kad sve to ovako priznam.

Uzdišem i nastavljam dalje, gonjena glađu.

Uzdišem dok zrak postaje sve topliji.

E sad, pošto sam ja seljak koji još ni u jednom IKEA-nom salonu nije bio (samo kataloge listam i uzdišem), recite mi Vi koji tamo kupujete da li je to kvalitetan namještaj ili je to samoi sfuran namještaj.

Naravno, nakon toga dođe na red i Algoritam gdje sada uzdišem nad Brisingrom i mislim na Zličinu digitalnu verziju...

A sada ćesto uzdišem i nesreću svoju mučno podnosim, jer nas mnoge nevolje snalaze u ovoj dolini bijeda, te me često smućuju, žalosne i zastiru oblakom.

Jedan srpski pesnik, Rade Drainac, ima stih: Ne uzdišem lepu pesmu da napišem, no da objasnim ovaj bol koji mi do nogu savija čelo.

Gasnem, blidim, venem, sahnem i uzdišem.: D: posipa se pepelom:

" A što ću, vraga, da tu uzdišem nad samim sobom?

Uzdišem i jednom rukom podižem popišanu da ne kažem usranu dasku, dok drugom rukom otvaram mesnicu i držim pišu.

Majko, u tebe se uzdam, Majko, tebe zazivam i uzdišem.

Svima sam zapovijedala tonom kao da je to njihovo dodavanje plastičnih sastojaka u drvenu kutiju very big deal i klinci su se naložili, to se radi, kuha, žuri, ja samo koordiniram i uzdišem: " Joj, valjda ćemo stić prije nego što nam dođu gosti ", a oni se satraše radeći.

Nakon svake premijere neizbježno mi priđu jedan do dvojica da mi kažu da je knjiga bolja, a ja sažaljivo uzdišem i sliježem ramenima čak i kada to nije istina.

Ja uzdišem za svojom simpom, daleko od toga.

Ne vidim slova, ne čitam... pišem... gubim i uzdišem.

Misliš, poput Hu-hu? moram se snimit jednom, pa ti kažem točno. ne obazirem se na to kako stenjem, cvilim, uzdišem.: D

Izniklo iz iskustva Tvoje blizine, moje se sjećanje na Te pretvara u čežnju pa trčim za Tobom i uzdišem dok Te ne nađem vječna i bijela preobražena u Božanskost, kojom si zamirisao u onaj taborski proljetni dan (ANTON ŠULJIĆ).

Da tečem, umjesto da hodam, da dišem, umjesto da uzdišem.

Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio da uzdišem za tobom, okusio sam ga pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i zato gorim za tvojim mirom. "

Često razmišljam o praznoj dječjoj sobi, uzdišem na svaku reklamu sa djecom, a još me uskoro čeka i upoznavanje 20 - etak šestogodišnjaka koje trebam naučiti sjediti bar 20 minuta na mjestu.

Mnogim mislima okupiram sadašnje strahove, premalo je boli danas posjetilo moje sklonište od svijeta, okupirana bezveznim ljudima kojima previše pažnje poklanja moja malenkost, a krv postaje sve gušća i time postajem bezlična silueta, nisam ubijala, samo na trenutke brisala osnovne retke moje knjige života, nisam shvaćala kome se predajem u ruke, prvo treba razmisliti, ali već sam postala zarobljenica savjesti i ne želi me pustiti, uzdišem sve dublje i sve rjeđi zrak je oko mene, jer ga trujem svojim snovima o nekoj vrsti slobode, da me bar oslobode.. oh, kako mrzim ovaj svijet

Na putu do škole ušla sam u Sainsbury ' s, njihov pandan našem Konzumu i foodijevskim okom ugledala 5 - 6 sastojaka za kojima uvijek uzdišem kad čitam recepte iz stranih kuharica i razmišljam kako toga kod nas nema... Nemam baš namjeru ovdje vrijeme provoditi za štednjakom pa sam se počastila jednom voćnom salatom (koja je bila začuđujuće dobra, ili sam samo ja bila jako gladna?) i produžila do International Housea, škole u kojoj ću odraditi CELTA - u, Cambridgeov tečaj za nastavnike engleskog.

Prekrasno je čitati kada se vi prisjećate vaših djedova, starih običaja, divno je što Podi ne da baštini gange da se ugasi, ali zaboga, zašto vam je odvratno kada ja uzdišem za jezikom moje none i dida, za pričama o maskenbalima, sjećanjima na jezero, na naše kantune, kontrade i detalje naše kolektivne memorije. ponavljam, ne smatram se boljim od bilo koga sa sela i meni drage Hercegovine, imam svugdje prijatelje, bivše cure i sjećanja na divnu zajedničku mladost.