Od XII. stoljeća razvija se ikonografija pakla, pri čemu je na evropskom Sjeveru njegov stožerni simbol Levijatan, čudovište koje ždere osuđene (u germanskoj mitologiji je u Valhali boravio i vječni vepar, koga su svake večeri klali, pekli i blagovali, a sljedeći dan je bio kao nov i ponovo jestiv, što nije bila kazna njemu, nego nagrada božanskim sustolnicima); oko Mediterana se razvija slika Pakla kao vječne vatre u kojoj gore prokleti dok Sotona uživa sjedeći među njima na prijestolju.