Ostatak čine dvorane s prekrasnim prirodnim ukrasima koje je napravila voda dubeći i nanovo gradeći vapnenačke stijene.

Mjerenjem tvrdoće vode iz 5 špilja utvrđeno je da vode koje teku kroz vapnenačke naslage imaju nešto višu kalcijevu tvrdoću i najnižu magnezijevu tvrdoću.

Mogote su zapravo ogromne vapnenačke kupole obrasle bujnom vegetacijom razbacane po dolini ili pak spojene u nepregledne masive.

Vapnenačke su stijene bile posebno važne u razvoju krškoga reljefa u Hrvatskoj.

vegetacija kamenjarskih pašnjaka, kao najraširenija na kornatskom otočju s zajednicom kovilja i ljekovite kadulje s kostrikom (Stipo-salvietum officinalis brachypodietosum ramosi) - vezana za razmjerno jako degradirane vapnenačke kamenjare i zajednica vlasulje i smilice (Festuco koelerietum splendentis), vezana za površine koje su relativno manje degradirane od prethodne zajednice.

Smještena je na ist. obali Istre podno Učke pri vrhu Riječkoga zaljeva, 10 km jugozapadno od Rijeke, duž stjenovite strme vapnenačke obale i na padinama koje se strmo spuštaju prema moru, uz uski obalni pojas na državnoj cesti (D 21) Rijeka Pula.

Uokvirena je trokutom gradova Knin-Zadar-Split, a okosnica joj se pruža pravcem Knin-Drniš-Šibenik. (karta iz Hrvatske iz prirodoslovnog vodiča s označenim gradovima Knin-Zadar-Split) U reljefu oko Krke ističu se planinski zid na sjeveru koji tvore Dinara, Uilica i jugoistočni ogranci Velebita, poljske udoline (Kninsko, Kosovo i Petrovo polje), vapnenačke zaravni (sjevernodalmatinska, kistanjska i zaravni oko Krke i Čikole) i kanjoni s tokovima Krke, Krčića i Čikole.

Voda utire svoj put kroz topive vapnenačke stijene stvarajući podzemne pejzaže nevjerojatnih oblika i boja.

Mlađe paleogenske naslage (vapnenačke breče, konglomerati i vapnenci) zauzimaju manji dio (područje sjeverozapadno od turske kule).

Nakon što iziđe iz ravnice riječna matica nailazi na prepreke - čvrste vapnenačke stijene - te se obrušava s visine 10 - 12 metara na širini od 30 metara.

U četvrtak je predavanje bilo posvećeno alpinizmu, a ulogu predavača je preuzeo Srđan Vrsalović, pročelnik HGSS-a za helikoptersko spašavanje, te polaznike upoznao s počecima penjanja u Alpama, s vrstama stijenama (vapnenačke, dolomitne, granitne, pješčenjaci), s reljefnim oblicima (žljebovi, tornjevi, prevjesi, pukotine itd.) i načinima penjanja kroz iste, s načinima ocjenjivanja penjačkih smjerova, s osnovnim tehnikama penjanja i naglaskom na tri uporišne točke, te s osnovnom tehničkom opremom i njihovom uporabom.

Krka najljepša krška rijeka Hrvatske, proglašena nacionalnim parkom od Knina do Skradina; duboki kanjoni usijecaju se u vapnenačke platoe; jezera; između mnoštva vodopada, najistaknutiji su Skradinski Buk i Roški slap.

Područje oko jame izgrađuju donjo-kredne vapnenačke naslage.

Morfološko je obilježje područja planinski niz uzvisina i udolina položenih u dinarskom smjeru, kojem su u podlozi naslage fliša preko kojih su tektonskim pokretima klizno navučene starije vapnenačke naslage zbog čega je Ćićarija dobila specifičnu ljuskavu strukturu.

Medjutoa, previdio je činjenicu da rascjep nije završavao u razini podruma nego se nastavljao puno dublje, kroz sloj vapnenačke stijene i još dalje u dubinu di se nalazila stijenska masa čiji približan datum orogeneze nije bilo moguće ni izdaleka odrediti.

Nastala je djelovanjem vodenih bujica koje su u vapnenačke stijene urezale kanjon u dužini od 3500 metara.

Na samoj površini prečke uz korozijske naslage olovnih oksida, karbonata i klorida vidljive su školjke, kamenčići i razne druge vapnenačke nakupine.

Mladi podrijetlom iz Bačke i Srijema uvjerili su se te prekrasne sunčane subote da su Plitvička jezera doista jedinstveni prirodni fenomen sa 16 živopisnih jezera koja su međusobno spojena brojnim sedrenim slapovima u kontinuiranom biodinamičkom procesu povećanja sedre porozne vapnenačke stijene nastale taloženjem kalcijeva karbonata iz vode koja stvara različite oblike u krškim rijekama i potocima u vrlo posebnim ekohidrološkim uvjetima.

Vapnenačke naslage koje se nisu mogle skinuti mehaničkim putem pažljivo su odstranjene razrijeđenom 5 % - tnom kloridnom kiselinom.

Sjeverozap. granica prostor je tršćanskoga Krasa i Brkina, sjeverna je međa Ćićarije hrbat usporedan s cestom Rijeka Trst (Brgud Šapjane Podgrad Obrov Materija Kozina), a južna je granica između vapnenačke i flišne podloge (Vranja Lupoglav Roč Buzet Sočerga Črni Kal).

Morfološko je obilježje toga područja planinski niz uzvisina i udolina položenih u dinarskom smjeru, kojem su u podlozi naslage fliša preko kojih su tektonskim pokretima klizno navučene starije vapnenačke naslage pa je time Ć. dobila specifičnu ljuskavu strukturu.

Velika dubina izvoru daje prekrasnu modrozelenu boju, a okružuju ga vapnenačke stijene, dok se na putu prema izvoru mogu vidjeti brojni mali slapovi.

Neke od značajki meksičke barokne umjetnosti 17. i 18. stoljeća su tlocrt u obliku križa, urezane i štukom urešena pročelja, te uporaba vapnenačke žbuke u unutrašnjosti.

Kalnik je prvenstveno gora Kalnik koja se proteže u smjeru Jugozapad - jugoistok, karakterizira ga mala nadmorska visina (643 m) i gole vapnenačke stijene koje su atraktivne za slobodno penjanje.

Postoje dokumentarni zapisi da je i sam taj suveren austrougarske zajednice naroda posjetio i razgledao prirodne ljepote te vapnenačke tvorevine.

Tvore ih potrošene vapnenačke stijene koje su usred djelovanja kiše oblikovale raznolike stupove čija visina varira između 6 i čak 100 metara.

Pristranci polja građeni su od alveolinsko-numulitnih vapnenaca poslije kojih slijede eocenske tvorbe: vapnenačke breče, laporasti vapnenci i eocenski lapori.

Put prolazi kraj slapova potoka Šumi, uz vapnenačke kaskade, te na nekoliko mjesta prelazi sam potok.

Kameni materijali su prirodni proizvodi različitog kemijskog sastava ovisno o podrijetlu sirovine (vapnenačke stijene, dolomitne stijene) i različitih granulacija (u skladu sa zahtjevima kupaca i odredbama zakonskih normi).

One, naime, nisu vapnenačke građe, već su sazdane od raznobojnoga konglomeratnog materijala paleozojske starosti.