Poznato je da je Drugi vatikanski koncil generalno pozvao na povratak izvorima na svim područjima crkvenoga života pa tako i liturgijskog u sklop kojega spada i štovanje svetaca.

Drugi vatikanski koncil je svjesno na tome radio.

Nekoliko godina kasnije pada i najveći bastion konzervativizma 11. studenog 1962. održava se u rimskoj crkvi sv. Petra II vatikanski koncil, na kojem će papa Ivan XXIII, najveći kršćanski vjerski vođa poslije Isusa Krista i Martina Luthera, pokušati iz osnova preobraziti crkvu.

Naime, kao što tvrdi Drugi vatikanski koncil: " Sveti cilj, pomirenje svih kršćana u jedinstvu jedne i jedine Kristove Crkve, nadilazi ljudske snage i sposobnosti " (Unitatis redintegratio, 24).

Drugi vatikanski koncil (1962 - 1965) koji je, prema riječima njegova sazivatelja, pape Ivana XXIII, želio biti " podanašnjivanje " (tal. agiornamento) Katoličke crkve, dovočenje stvari u stanje koje odgovara našemu dobu započeo je mnoge reforme.

Tu se kaže: »Njihov život nam je primjer, njihov zagovor pomoć, zajedništvo s njima izvor pravoga bratstva.« Moglo bi se jednako tako navesti i cijelo 7. poglavlje dogmatske konstitucije o Crkvi »Lumen gentium«, u kojoj II. vatikanski koncil govori o nasljedovanju, čašćenju i zagovoru svetih na nebu.

»Prije 50 godina upravo u ovoj bazilici, u ovo vrijeme zasjedao je Drugi vatikanski koncil pod predsjedanjem bl. pape Ivana XXIII.

Danas možemo sa zahvalnošću gledati na Drugi vatikanski koncil koji nudi jasne smjernice za razlikovanje između suštine pologa vjere i njegovih očitovanja u različitim prilikama i okolnostima.

Upravo tako ste vršili svoju svećeničku službu među nama, među ljudima i za ljude, široka i otvorena srca za sve, kao zauzet svećenik za novo lice Crkve, koje je Drugi vatikanski koncil toliko želio.

Ako baš ustrajavate u mišljenju da je Drugi vatikanski koncil razdjelnica kad su u pitanju knjige za koje vam se čini da biste ih trebali pročitati, bilo bi puno bolje da pročitate samo knjige napisane prije Drugoga vatikanskog koncila nego one napisane poslije njega.

U vezi s tim treba podsjetiti na topli poziv kojim Drugi vatikanski koncil potiče prezbitere da " iskreno priznaju i promiču dostojanstvo laikâ i poseban udio koji laici imaju u poslanju Crkve

Drugi vatikanski koncil kaže: " Takve zajedničke prošnje zasigurno su vrlo učinkovito sredstvo da se postigne milost jedinstva; one izvorno označuju one sveze kojima su katolici još povezani s odijeljenom braćom: ' Gdje su naime dvojica ili trojica sabrana u moje, ondje sam ja među njima ' (Mt 18, 20) " (dekret Unitatis Redintegratio, 8).

Vatikanski koncil/šteta što se neke crkvene strukture prema njemu odnose maćehinski. (Darko Pavičić, u istoj emisiji)

Na Verešovo zauzimanje oko dijaloga utjecao je i Drugi vatikanski koncil, u čijim se dokumentima (naročito u Pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu) dijalog pojavio kao jedna od bitnih odrednica kršćanske svijesti i života Crkve uopće.

O božanskoj je objavi, kao što znate, jasno progovorio Drugi vatikanski koncil dogmatskom konstitucijom »Dei verbum« (Božja riječ).

Drugi vatikanski koncil upozorava: »Mir se nikada ne stječe jednom zauvijek, nego ga stalno treba graditi.« Na to treba neprestano i neumorno upozoravati i podsjećati, bilo zgodno ili nezgodno.

I na taj se način mogu »otkriti nakane o čovjekovu cjelovitom pozivu«, na što podsjeća Drugi vatikanski koncil.

Drugi vatikanski koncil priznao je stupnjevitu i distanciranu crkvenost unutar same Katoličke Crkve kada je u Lumen gentium, br. 14 istaknuo kriterije crkvenosti odnosno pripadnosti Crkvi.

U bazilici Sv. Pavla, 25. siječnja 1959. priopćuje kardinalima odluku da sazove Koncil i nakon trogodišnje priprave, 11. listopada 1962. otvara Drugi vatikanski koncil, prekretnicu u Katoličkoj crkvi.

Drugi vatikanski koncil bio je prekretnica na kojemu su donesene brojne reforme.

Vatikanski koncil kaže o svetosti i o putovima za ostvarenje svetosti: Lumen Gentium 5 o svetosti.

On je 1962. godine sazvao Drugi vatikanski koncil kojeg je najavio već 1959. godine.

Drugi vatikanski koncil potiče na međureligijski dijaliog, a postoje i zajednice unutar crkve koji potiču jedinstvo kršćana.

Prema nauku Prvoga vatikanskog koncila (1869. 1870.), koji je Drugi vatikanski koncil (1962. 1965.) potvrdio, papa je nepogrješiv kad donosi definitivnu odluku koja se odnosi na vjeru ili moral.

Godine 1962., 11. listopada otvara svečano II. vatikanski koncil.

05. prosinca 2012. prof. emeritus dr. Ivan Golub: Moji spomeni na 2. vatikanski koncil Prvi ovogodišnji adventski susret za vas je opisala Ivana Varjačić.

Čovjek ostaje u središtu njegova nauka i zauzimanja jer mu je geslo ono što Drugi vatikanski koncil kaže (GS 25): »Ljudska osoba jest i mora biti počelo, subjekt i svrha svih društvenih ustanova.«

S jedne strane, treba izvršiti zadaću koju joj je u svoje vrijeme povjerio Drugi vatikanski koncil: obnoviti svoje vlastite načine poučavanja kao bi djelotvornije poslužila evangelizaciji.

Drugi vatikanski koncil rekao je da je euharistija »vrhunac kojemu teži djelatnost Crkve i ujedno izvor iz kojega proističe sva njezina snaga«.

I kada nema slavlja, oltar uvijek pred očima vjernika (i ne samo pred njima) treba biti istodobno i šutljiv i rječit svjedok vazmenoga otajstva koje izgrađuje Crkvu, jedan narod oko jednoga Pastira.« Kada je, dakle, Drugi vatikanski koncil dao mogućnost drukčijega »organiziranja« oltarnoga prostora i kada je predsjedatelj za cijeloga misnog slavlja mogao biti licem okrenut prema narodu, došlo je do različitih - na početku razumljivih - reakcija.