Mnoge se penjačice cijene i zbog ljepote svojih listova, posebno vazdazelene vrste, [... ]

Crnika je, zajedno s crnim jasenom, indikator vazdazelene vegetacije koja je nekad prevladavala primorjem, a danas je najvećim dijelom zamijenjena različitim degradacijskim stadijima makije i bušika.

U vlažnim područjima vegetacija je bujna, prevladavaju vazdazelene šume, a prema JZ prelaze u savanu i u područje kserofitne vegetacije.

Vazdazelene palme, i zimi je kraj njih toplo prolaziti.

Sjeverni obronci kanala imaju južnu ekspoziciju, koja uvjetuje razvitak vazdazelene makije hrasta crnike (As.

Eumediteranske vazdazelene vrste, kao što je hrast crnika (Quercus ilex), čempres (Cupressus sempervirens) i dr. preporučljivo je saditi kao solitere i manje skupine koji mogu poslužiti kao svojevrsni orijentiri na markantnim mjestima izvan uže gradske jezgre.

U mediteranskoj regiji najvažnije su vazdazelene šume hrasta crnike (Orno-Quercetum ilicis) kojima je obrastao topliji dio kvarnerskih otoka (eumediteran), kao i listopadne šume submediteranske zone (hladniji dio kvarnerskih otoka i priobalje) u kojima dominiraju šume hrasta medunca i bijelog graba (Querco-Carpinetum orientalis).

Na području Grada Malog Lošinja su utvrđena ugrožena i rijetka staništa (bušici/submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci, mješovite, rjeđe čiste vazdazelene šume i makija crnike ili oštrike, površine stjenovitih obala pod halofitima/submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci) te ugroženi i rijetki morski tipovi staništa (zajednica jesenske mrižice i modrikastog pelina, cirkalitoralna čvrsta dna i stijene, cirkalitoralni muljevi, ciklalitoralni pijesci, infralitoralna čvrsta dna i stijene, infralitoralni pijesci s više ili manje mulja i naselja posidonije) za koje se predviđaju slijedeće mjere očuvanja:

Ovdje se osobito ističu grmovi vazdazelene biljke planike, mahače (Arbutus unedo).

Djeca će kroz izložbu moći naučiti nešto o različitim vrstama šuma u Hrvatskoj i svijetu, pogledati šumske plodove i sjemenke te se slikati ispred rekonstrukcije listopadne i vazdazelene šume.

U devedesetim godinama dvadesetog stoljeća u Lijepoj našoj i Sunce nas je nekako, kao, toplije grijalo, dogodilo se, da uz jednakomjernu dozu fotosinteze pojedine vrste drveća i raslinja jednostavno se prevrgnu u " vazdazelene ".

VAZDAZELENE biljke su one koje nikada ne odbaciju lišće odjednom, ali djelomično ga odbaciju tijekom godine (hrast crnika, h. oštrika, h. plutnjak, magnolija, mušmulica, velika većina četinjača jela, smreka, borovi, čempresi, pačempresi, tuje).

Područje listopadnih šuma hrasta medunca i bijeloga graba, najraširenijega oblika šumske vegetacije u Istri, prostire se najvećim dijelom istar. kopna, od pojasa vazdazelene vegetacije na koju se nastavljaju, pa do sr. dijelova Istre.

Bor, smreka i jela su četinjače Gotovo sve drvenaste i grmolike četinjače su vazdazelene što znači da zadržavaju lišće tijekom cijele godine.

Na visinama između 300 i 1400 m javljaju se listopadne šume, a između 1400 i 1800 metara visine zimzelene (vazdazelene) šume.

Akcije se uglavnom odnose na četinjače (vazdazelene) šume ili zimzelene biljke u miješanim šumama.

Imaju vazdazelene, sjajne i kožaste listove ušiljena vrha i pilastog ruba, a cvjetovi variraju veličinom, oblikom i bojom.

Ostaci autohtone vazdazelene šume češvine, planike i ostali sastojci degenerirane sredozemne makije sačuvani su samo na teško pristupačnim lokacijama.

Prizor plodnih polja, bjelogorične i vazdazelene šume posute na okolnim brežuljcima, ostavio nam je dubok utisak.

Mora da sam se putem do kuće negdje očešao o nekakav transformator ili sam promarširao ispod nekog jakog magnetskog zračenja pa mi se, kao na hard disku, memorija izbrisala i ni do dana današnjega nemam pojma koje su biljke ostale zimzelene a koje su se prevrgle u vazdazelene.

Zato su takve šumice (u kojima prevladavaju vazdazelene vrste u sloju grmlja) oku ugodne, svijetle zimi i krajobrazno privlačne.

Na lišću vazdazelene krkavine redovito ćemo za vrijeme sunčanih zimskih dana zateći male zdepaste crne mušice dlakarice (Bibionidae) čija se krilca također ljeskaju na suncu, iridesciraju i opalesciraju mliječnim sjajem duginih boja (slične optičke pojave poznate su i kod poludragog kamena opala), a te začarane i naizgled neznatne i nevažne sitnice vjerojatno neće promaći oku znatiželjnog i senzibiliziranog posjetitelja na prolasku kroz Šumu Striborovu.

Stoga vazdazelene biljke (rododendron, šimšir, tisa, borovica i dr.) treba saditi što ranije na jesen, čim prestanu visoke temperature.

Glavne vazdazelene vrste ove zajednice jesu crnika (Quercus ilex), lemprika (Viburnum tinus), planika (Arbutus unedo), zelenika (Phillyrea media i P. latifolia), mirta (Myrtus communis), lovor (Laurus nobilis), veliki vrijes (Erica arborea), broćika (Rubia peregrina), kozokrvina (Lonicera implexa i L. etrusca), dok se od listopadnih vrsta javljaju crni jasen (Fraxinus ornus), hrast medunac (Quercus pubescens), bijeli grab (Carpinus orientalis), šibika (Coronilla emeroides), kupina (Rubus ulmifolius), drača (Paliurus spina-christi).

Drugu šumsku zajednicu Brijunskog otočja čini zajednica tršlje i vazdazelene krkavine (Pistacio lentisco Rhamnetum alaterni).

Kora ove afričke vazdazelene biljke obiluje johimbinima stimulansom koji vrlo brzo djeluje na naš živčani sustav i intenzivira cirkulaciju krvi u spolnim organima.

Zvijer nismo ni jednu sreli (nažalost ili nasreću), ali smo zato uživali u šetnji među stablima vazdazelene šume u kojima su biljke poput tisa, smreka, jela, klekovine bora, bukve i mnogog drugog drveća.

Temeljno obilježje biljnom pokrovu kopnenog područja, bez obzira radi li se o nizinskim, brdskim ili gorskim krajevima, daju listopadne šume, listopadno grmlje i posebno zeljasto bilje, dok ton biljnom pokrovu primorskih područja daju vazdazelene šume, vazdazeleno grmlje i, naravno, zeljaste vrste koje nisu istovrsne s onima iz listopadnog područja.

Ostale vazdazelene vrste koje nalazimo u ovoj šumskoj zajednici su zelenika (Philyrea latifolia), planika (Arbutus unedo) koja se u jesen okiti crvenim jestivim plodovima, aromatični lovor (Laurus nobilis) i druge.

KLINČIĆ - ime dolazi od latinske riječi CLAVUS = čavao (suhi neprocvjetali pupoljci vazdazelene biljke); potječe s Moluka ili Mirodijskih otoka.