da, to je moralni prostor u kojem se nalazimo. odnosno, koji nam diktira naslijedje prosvjetiteljstva. zanimljivo je kako se u odredjenom razdoblju modernog doba jezik etike poceo razvijati po uzoru na vokabular prava. ne znam da li je koncepcija znacaja (bolja rijec) napustena na svakodnevnom, pucko-moralnom nivou, no kada zelimo biti objektivni, uglavnom prisezemo za nekim super-ljudskim kategorijama i etickim nacelima koja bi trebala vaziti u svim situacijama i za sve ljude. ali ta nacela, posve apstrahirana od pojedinca, dolaze u kontradikciju sa samim pojmom moralnog agenta - ako samo intelektualna spoznaja odredjuje moju pravilnu akciju u odredjenom trenutku, gdje je tu moralna vrijednost (i mog cina i mene samog)?