Stara gradska vijećnica vjerojatno još nikad nije bila popunjena do posljednjeg mjesta, preko 200 ljudi, plejada vozača-veterana: Drago Regvart, Veco Holjevac, Ivan Rojtinić, Jovo Berić, Damir Štimac, Slavko Krpan, Drago Merlić, Ivica Magdić, Niko Pulić, Mira Nikolić, Duška Gregurek, samo su neka od imena sportskih velikana koji su sa danas aktivnim vozačima, sucima i uzvanicima iz Zagreba, Sv. Nedelje, Stubičkih Toplica, Oroslavja, Slavonskog broda, Osijeka i Velike Gorice, dekor manifestacije učinili još sjajnijim.

To mi je kasnije potvrdio i Veco Holjevac.

Partizanski komandant Zagreba Većeslav Veco Holjevac objavio je 20. 5. 1945. službeni oglas kojim je pozivao određena godišta da se prijave novoj vlasti radi nastavka služenja vojnog roka.

4. Navršava se 65 godina od početka NOB-e u kojoj je Veco Holjevac bio organizator ustanka i izvršilac najhrabrijih pothvata i kojoj je dao neprocjenjiv doprinos kao borac, čovjek i rukovodilac.

Tako bijaše nekad: U studenom 1941., s vodom dobrovoljaca bivših karlovačkih aktivista, Veco Holjevac upao je u Karlovac, da iz ruku ustaša otmu Marijana Čavića.

Taj naziv se 1950. i 1951. godine dopunjuje novim koji glasi: Škola učenika u privredi " Veco Holjevac "

No, onaj koji je u prekosavskim maglama, nad strništima sjevernog Turopolja ugledao obrise novoga grada nije bio Maršal nego jedan od njegovih oficira: Karlovčanin Većeslav Veco Holjevac, u svojim, danas već legendarnim, gradonačelničkim mandatima pedesetih i šezdesetih godina uspio je prebaciti Zagreb preko rijeke.

A tu je i Sekretarijat za financije Nardonog odbora (Veco Holjevac, naravno).

Bivši automobilistički as, zaljubljenik u more i ugostitelj Veco Holjevac odlučio se protiv recesije boriti radom i ulaganjem jer vjeruje kako je to najbolji način

Nekada proslavljeni automobilistički as, gospodin Veco Holjevac posljednjih godina predano vodi restoran i radi na razvoju.

Vinar Moreno Coronica, ugostitelj Veco Holjevac i maslinar Duilio Belić Vlasnik jednog od najboljih zagrebačkih ribljih restorana Ribarski brevijar, Veco Holjevac odlučio se na poseban način borbe protiv recesije.

Razmišljanja o čovjeku kakav je bio Veco Holjevac upućuju na potrebu sustavne obrade podataka iz razdoblja njegovog djelovanja i otimanja zaboravu vrijednosti izraženih u njegovoj osobi i djelu.

Isti dan po Titovoj naredbi Veco Holjevac osniva dva logora u Zagrebu (kod Glavnog kolodvora i u Vrapču) gdje se odvode sumnjivi i nikada im se ne doznaje sudbina.

Evidencija sudjenih na prisilni rad povečala se od broja 525 na 801, dakle za daljnjih 276 lica. (...) Evidencija proglašenih narodnim neprijateljima osnovana je i upisano je 30 lica. (...) Smrt fašizmu - Sloboda narodu " kaže se u izvješću o radu IV. sekcije " Odjeljenja za zaštitu naroda " za zagrebačku oblast za ožujak 1945. upućeno IV. odsjeku " Odjeljenja za zaštitu naroda " za Hrvatsku o vođenju evidencija i broju osoba upisanih u njih. (Broj dokumenta/izvješća/561/1945. od 12. travnja 1945. Izvor: HDA, Zagreb, 1491,4.0.6.1.) Iz Zapisnika sa sastanka " Mjesnog komiteta KPH " Zagreb od 12. svibnja 1945. godine, održan u Zagrebu, na kojemu je sudjelovao Mika Špiljak (šef CK SKJ i Predsjednik Predsjedništva SFR Jugoslavije osamdesetih godina 20. stoljeća), zatim, Marjan Gretić " Baja ", Ruža Turković, Marjan Cvetković, Veco Holjevac (poslijeratni gradonačelnik Zagreba), Branko Flajpan, Jure Puklek, Živka Žakman, i " drug " iz Centralnog komiteta KPH, Savo Zlatić, iščitava se da su " drugarice " i " drugovi " donijeli odluku o etničkom čišćenju svih onih stanovnika grada koji su u Zagreb doselili tijekom rata, koji da trebaju biti vraćeni u njihove krajeve.

Novinar Ivica Buljan iskopao je zanimljiv podatak kako je i Veco Holjevac, utjecajni zagrebački gradonačelnik i inicijator mnogih velikih projekata u Hrvatskoj, sredinom šezdesetih bio zagrijan za tu ideju te nešto s tim u vezi i konkretno poduzeo, ali se o tome uglavnom ništa ne zna.

U hrvatsku povijest, Veco Holjevac ušao je prije svega ključnom ulogom na čelu Grada, kao predsjednik NO grada Zagreba, odnosno Gradske skupštine.

Nada Dimić, Ivo Lola Ribar, Rade Končar, Josip Kraš, Vladimir Popović, Veco Holjevac, Marijan Čavić, Edvard Kardelj, Ivo Rukavina, Isidor Štrok, Ivo Amulić neka su od poznatih imena koja se spominju u prvom nastavku ovog feljtona.

Goran Štrok, Jovica Paliković, Mladen Gluhak, Veco Holjevac i drugi

Comments for VECO HOLJEVAC ME U SVEMU PODRŽAVAO

Svi znate da su na današnji dan, Josip Kraš, Rade Končar, Veco Holjevac, Vlado Janić-Capo, s par desetaka sisačkih boraca prvi u Europi formirali Prvi partizanski odred.

Karlovac je bio dobro organiziran jer su tu djelovali Ivo Marinković, Josip Kraš, Rade Končar, Veco Holjevac, Vjekoslav Klobučar-Čort, Nada Dimić i ostali.

Postao je kurir jer ga je u štab partizanske brigade povukao Veco Holjevac, komesar Korduna i Banije.

Kandit ga je stavio na omot mliječne čokolade, mladi vozači u njemu su svladavali prve pokrete volanom i rad nogu, milicija je fićom ganjala kriminalce i proturevolucionarne elemente, a tada 22 - godišnji automobilistički as Veco Holjevac opisivao je novinarima kako sanja utrke sa svojim fićom.

Sastav zločinačke organizacije koja je 1945. zapovijedila, nadzirala i počinila zločin genocid nad hrvatskim narodom: " Drug " Josip Broz " Tito " (Jugoslaven, i boljševik, bravar i maršal, ZLOČINAC, glavni zapovjednik u " Vrhovnom štabu " Jugoslavenske armije, predsjednik jugoslavenske vlade i generalni sekretar politbiroa CK KPJ, te agent Kominterne i doušnik sovjetske tajne policije NKVD), zatim, partizanski general Koča Popović (Srbijanac, i komunist, profesionalni oficir, zapovjednik Prve proleterske brigade, i I. armije JA), partizanski general Peko Dapčević (Srbin, i komunist), general JA Ivan Gošnjak (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, zapovjednik partizanske vojske u Hrvatskoj), partizanski general i politkomesar Vladimir Bakarić " Mrtvac " (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, predsjednik lokalne komunističke vlade u Zagrebu), partizanski general Aleksandar Ranković (Srbijanac, boljševik, krojač, član politbiroa CK KPJ i " Vrhovnog štaba ", i šef OZNE za Jugoslaviju), Milovan Đilas (Crnogorac i boljševik, član politbiroa CK KPJ i " Vrhovnog štaba "), Boris Kidrič (Slovenac, i boljševik), Andrija Hebrang " Mirotočivi " (Hrvat, i komunist, trgovac, ratni sekretar CK KPJ i zapovjenik partizanske vojske u Hrvatskoj do 1945.), general Ivan Krajačić " Stevo " (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, bravar, šef OZNE za Hrvatsku), Ivan Maček (Slovenac, i boljševik, šef OZNE za Sloveniju), Franc Leskošek (Slovenac, i boljševik, šef partizanske vojske u Sloveniji), zatim, partizan Vladimir Nazor (Hrvat, jugoslavenski i hrvatski književnik i zločinac, predsjednik predsjedništva komunističke skupštine " ZAVNOH "), zatim, Gabrijel Divjanović (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, poslijeratni direktor zagrebačke zvjezdarnice, a 1945. načelnik vojnosudskog odjela II. armije partizanske Jugoslavenske armije), zatim, partizanski general Kosta Nađ (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i titoist, oficir OZNE), zatim, politkomesar I. armije partizanske Jugoslavenske armije, Mijalko Todorović (Srbin, velikosrpski koljač), zatim, general Arso Jovanović (Srbijanac, profesionalni oficir, Jugoslavenske armije od veljače 1945. godine, i pomoćnik generala Ivana Gošnjaka), Josip Boljkovac (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, oficir OZNE u Karlovcu), zatim, Josip Manolić (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i ratni zločinac, oficir OZNE u Bjelovaru), zatim, partizanski oficir i ratni zločinac Većeslav " Veco " Holjevac, komandant I. korpusa partizanske vojske u Hrvatskoj, i član " Komande grada Zagreba " (zadužen za kršenje ljudskih prava hrvatskih izbjeglica u Zagrebu, i za likvidaciju hrvatskih ratnih ranjenika i " ročnika " u Zagrebu, 1945. godine), zatim, Aleksandar Koharević, ministar zdravstva komunističke lokalne vlade u Zagrebu (zadužen za likvidaciju ranjenika iz zagrebačkih bolnica, zajedno s Krajačićem koji je odgovoran i za maceljske žrtve zajedno sa Stjepanom Hršakom i ostalom partizanskom bandom), zatim, Drago Desput (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, komunist), član sudskog odsjeka " Glavnog štaba NOV " Hrvatske, Stanko Obradović (Srbin iz Hrvatske), partijski sekretar KPH u partizanskoj " IV. udarnoj brigadi ", Dimitrije Georgijević, opunomoćenik " Odjeljenja za zaštitu naroda " za Jugoslaviju, Jakov Blažević (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i zločinac), partizanski Javni tužilac Hrvatske, zatim, Vukašinović (predsjednik partizanskog tzv. " NOO " za Slavoniju), partizanski major OZNE, " drug " Brnčić, zamjenik komesara, potpukovnik Robić Ivan, pomoćnik majora Ćuk Milojko, major Vujanović Damjan, major Vidović Lazo i kapetan Janeković Slavko, članovi izvršnog aparata za tako zvane " specijalne zadatke " tzv. " III. odsjeka Odjeljenja za zaštitu naroda " za Hrvatsku, Zvonko Komarica, iz opunomoćeništva partizanske divizije " KNOJ " u Hrvatskoj, zatim, " drug " Vicko Krstulović, ministar unutarnjih poslova komunističke Hrvatske (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i zločinac), i drugi de facto ubojice iz zločinačke organizacije komunističke partije, zatim, " drug " Lutvo Ahmetović, de facto ratni zločinac sa Jazovke, i zamjenik načelnika UDBE u Zagrebu, Simo Dubajić (Srbin iz Hrvatske, boljševik, i četnik, te velikosrpski koljač iz 45 ' na Kočevskom Rogu), glavni komandant koljačke partizanske jedinice na Kočevskom Rogu, major, " načelnik štaba IV. armije), i ideološki vođa pobunjenih Srba iz 1990. godine), zatim, oficir Jugoslavenske armije, " M. P. " (Jugoslavenka hrvatskog podrijetla, zločinka i boljševik), partizanski politkomesar u " XI. dalmatinskoj brigadi 26. divizije Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije " koja je iz svoje jedinice odabirala ljude za " povjerljiv zadatak " ubijanja ratnih zarobljenika na Kočevskom Rogu, zatim Nikola Marić Bokež " Crnogorac ", " komesar čete ", Kosta Ugrica, politkomesar " I. bataljona " partizanske " XI. dalmatinske brigade ", član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) i KPJ, sudionik ratnog zločina i masovnih ubojstava na Kočevskom Rogu 1945. godine, Albert Štambuk, " zamjenik politkomesara 1. čete 5. bataljona XI. dalmatinske brigade " Jugoslavenske armije, Dinko Periša Ljubo, pukovnik " JNA ", Ivan Gugić, (partizanski) vojnik, Titov borac u " XI. dalmatinskoj brigadi ", svjedok-pokajnik, zatim, Nikola Maršić, " zamjenik komandanta 2. bataljona XI. dalmatinske brigade " koji je zapovijedao izabranicima iz " XI. dalmatinske brigade ", u sastavu od 60 do 70 partizana koji su ubijali na Kočevskom Rogu hrvatske ratne zarobljenike, i zarobljene hrvatske civile, Ljubo Barbarić " Hvaranin ", " politkomesar 3. bataljona XI. dalmatinske brigade ", član SKOJ od 1941. i KPJ od 1943. godine, Ivo Franković, " komandir 3. čete 3. bataljona XI. dalmatinske brigade ", član KPJ od 1943. godine, Božo Kačić, partizanski desetar u " XI. dalmatinskoj brigadi ", također sudjelovao u genocidu na Kočevskom Rogu, i u silovanju zarobljenih hrvatskih žena i supruga kod Kočevja ubijenih časnika hrvatske vojske oružanih snaga NDH, Ante Ćepić, " omladinski rukovodilac 4. bataljona u XI. dalmatinskoj brigadi Jugoslovenske armije " maršala Tita, Maks Baće i Jovo Kapidžić, Rankovićevi pomoćnici, izdali su, uz Ivana Matiju Mačeka, Simi Dubajiću zapovijed od Rankovića i Broza " Tita " za pokolj hrvatskih ratnih zarobljenika na Kočevskom Rogu kod Ljubljane, 1945. godine, partizanski pukovnik Dušan Dule Korać (Srbin sa Korduna), politički komesar 26. divizije JA, član komisije viših oficira koja je došla u kontrolu do jama-masovnih grobova na Kočevskom Rogu, zatim, počinitelji genocida u Maclju kod Krapine 1945. godine, Stjepan Hršak (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, titoist i zločinac, krojač po zanimanju, oficir (partizanski poručnik) i komandant tajne službe partizanske vojske u Krapini, i krvoločni isljednik OZNE, i komandant zarobljeničkih koncentracijskih logora u Krapini i okolici, te glavni zapovjednik i egzekutor na Maclju, zatim, ubojica s Maclja, Ivan Valjavec (Hrvat), doušnik UDBE među hrvatskim radnicima (" gastarbajterima ") u Zapadnoj Njemačkoj nakon rata, Rudolf Krivak (Hrvat), Josip Koret (Hrvat), Dragutin Koret (Hrvat), Stjepan Vinceljak (Hrvat), Šimek Leljak " Šinter " (Hrvat), Florijan Šerek (Hrvat), funkcionar UDBE nakon rata, Ivan Strmečki " Stanko " (Hrvat), ubijao nedužne ljude i u zagorskom Jesenju za vrijeme rata, Slavko Kovačec " Štefunjak " (Hrvat), Dragutin Draganić " Radobojec " (Hrvat), Josip Kovačec (Hrvat), Alojz Brodar (Hrvat), Zvon Smrečki (Hrvat), Miško Grobotek (Hrvat), August Herceg (Hrvat), i još 45 drugih partizana-ubojica na maceljskoj gori, te Leopold " Leo " Horvat (Hrvat), zapovjednik civilne OZNE u Krapini (zajedno s Hršakom izabirao dobrovoljce-ubojice za pokolj u Đurmancu i na vrhu maceljske gore Ilovec, a poslije rata radio u zagrebačkoj UDBDI, umirovljen sa činom kapetana UDBE), zatim, Branko Löw (Hrvat), oficir OZNE u Krapini, Ivica Fizir (Hrvat), istražitelj civilne OZNE u Krapini, i gradonačelnik Krapine nakon " demokratskih " promjena 1990. godine, Valent Katalenić " Valek " (Hrvat), istražitelj civilne OZNE u Krapini, Petar Bezjak " Perica " (Hrvat), zloglasni komesar koncentracijskog logora u Mirkovcu kraj Sv. Križa Začretja kod Krapine, 1945. godine, a poslije rata bio je " isljednik " zloglasne UDBE u Zagrebu, Milan Kunštek, prvi zapovjednik i " veliki i zloglasni krvoločni komandant " koncentracijskih logora kod Krapine, Branko V (i) dović (Hrvat), " komandant " komunističkog koncentracijskog logora u Oroslavlju kod Krapine, 1945. godine, Josip Frankol (Hrvat), krvoločni isljednik vojne OZNE u Krapini, Ivan Đurkin (Hrvat), krvoločni isljednik vojne OZNE u Krapini, zatim Mladen Šafranko " Marijan ", partizanski podoficir i stražar vojne OZNE u Krapini, svjedok-pokajnik o genocidu u Đurmancu, Mirkovcu i Maclju kod Krapine, 1945. godine, zatim, Dragutin Rafaj, partizanski oficir, i partizan Živko Vujčić, ubijali su, metkom u potiljak, hrvatske teške ranjenike iz zagrebačkih bolnica na Jazovki kod Sošica na žumberačkom gorju, i mnogi drugi partizanski i jugokomunistički ratni zločinci i zločinci protiv čovječnosti...

To je počeo još pokojni Veco Holjevac.

Nije li Hrvat, danas slavljen u Zagrebu, Veco Holjevac 1941. na čelu skupine četnika ušao u Karlovac i ubio na desetine Hrvata.

Partijska organizacija Banije i Korduna je dosta oklijevala, bojali su se, pa je dogovoreno da Veco Holjevac s grupom omladinaca u zrak digne prugu tamo gdje je kasnije bila Tvornica Ivo Lola Ribar, koja se nekada zvala Petras.

Ja sam pisao u prilog informacije o drugom razdoblju kada je Veco Holjevac na čelu Zagreba, kraj pedesetih i šezdesete, kada je Zagreb nastavio veliki razvoj iz tridesetih u novim okolnostima i bio u većini područja bez konkurencije na cijelom području " iza željezne zavjese " te sve više otvoren i u suradnji sa Zapadom, što je bio i razlog " sječe " i " čišćenja " do daske.

Slicnu stvar je opisao u svojim memoarima (Moj grad Karlovac) i Veco Holjevac, koji je opisao kako su partizani nocu upadali u domobranskoj uniformi sa crvenim fesom na glavi i palili pravoslavne kuce, ubijali seljake u gluhoj noci, a sutra im dolazili u pomoc i predlagali da idu s njima u sumu.

Spominje se tako Veco Holjevac kako je onemogućio da Velesajam preseli u Beograd, te kako mu to nikad nije oprošteno (čitaj: beogradska čaršija).