eto, imali smo ovdje curku koja je navela konkretno dvije stvari: da ne daje zivotinju podstanarima (tj, ne daje ju rado (mislim, ako pri preseljenju naletis na gazdu koji ne zeli kucne ljubimce, trazis dalje, zar ne, a ne vracas zivtoinju po difoltu u azil/pojedincu: ne zna:)), i da ne daje psa u boks, nego u kucu. mislim, ja nisam otok, i zivotni prostor dijelim s drugim osobama medju kojima ima i onih koji se ne slazu s boravkom psa u tom istom zivotnom prostoru. jos nismo nit kucu pod krov stavili, a vec se dogovaramo o velicini boksa, gradji, izlolaciji.. mislim, kako bi tom psu bilo gore ili losije kod nas nego u nekom azilu gdje je smjestaj valjda deset puta losiji nego sto bi bio nas buduci boks, plus dvoriste od preko soma metara kvadratnih, plus selo: ne zna: okej, nije svaki pas za boks, nikad mi ne bi palo na um, recimo, franuskog buldoga ostavit ' vani. ali nije svaki pas koji se udomljuje fancuski buldog: ne zna: ne kazem da su svi takvi. i jasno mi je da svatko ima pravo odluciti kome ce i pod kojim uvijetima dati zivotinju o kojoj se skrbi. ali da, generalni dojam je da se zahtjeva previse. i da sve manje od toga nije dobro niti dovoljno, te da granici sa zlostavljanjem, maltene. primjera poradi, isla sam citati temu o hrani za macke (obzirom da posjedujem dvije, evo, ide 4. godina, zive, zdrave, kastrirane/sterilizirane, bez nametnika, falanapitanju, bez ikakvih zdravstvenih problema, os pretilost os bubrezi, os masni rep) i jos se par dana osjecala posrano jer nemam love da im kupujem supremium, nego jedu friskies i vrecice iz deema: ne zna: nakon toga mi se moderiranje rida i majki koje briju na dohranu ih ekouzgoja cinilo k ' o pickin dim: rofl: hocu reci, ponekad se stekne dojam citanjem svega da je bolje ostavit zivotinju na cesti da krepa, nego je uzeti i hraniti je hranom iz ducana, drzati u boksu umjesto u bracnom krevetu: ne zna: jer sve drugo je, oh, so very wrong.. kome to pomaze? a pogtovo kad se radi o zivotinjamaiz nasih rvackih azila: ne zna: