Ne vezujuci se ni uz prijatan sum talasa, pokrenutih divljim vetrom, ni uz miris koji u smiraj dana najavljuje promenu, kisne dane, koji nas cine tuznim, ni uz mirnu vodu kada smo skroz svoji u svojoj jedinstvenosti, jer ne zaboravate i to ce proci mi smo tu samo da svedocimo, prihvatimo, budemo zahvalni u najruznijim trenutcima oprostimo i pustimo da slobodno tece, jer koji posmatrac je zaustavio reku sto tece posmatrajuci sa obale, niti jedan... Svratio je u prolazu, zastao privucen, magijom vecnosti, bio zauvek, mislio da nikada nece ni otici, a zatim nastavio svojim putem, dok je reka nastavila svojim tokom...