" A znadeš li, mlad vezire, ne znao te jad, Da će dželat glavu tvoju odrubiti sad? ";

Ni na nebu ni na zemlji, već na moru, na obali i maonama, veliki za vezire, a mali za age i aginice.

- Da, svi osim tebe, čestiti vezire i tvoga pobre Ali-paše.

- Iz Hrvatske, čestiti vezire - odvrati djevojka, dražesno se nasmiješivši - tamo mi je otac.

Hahaha stade se Jokaš usiljeno smijati, a onda se isto tako usiljeno prekinu i ušilji oči na oca Kikaša čuješ li, pašo i vezire, čuješ li, stara opuzdrino, tko Vrtirepki silu učini?

E, vezire, uhljebit ćeš me ili - ima još motki u Indiji "

A da ja zamislim one srpske sultane i vezire sto su poturcivali nas narod svim sredstvima...

Skači ti, pašo i vezire, jer to nije hajdučko već tvoje zlodjelo

Ti ga ugradi, pašo i vezire

E nije ni na sto godina hoda, pašo i vezire

»Muč ', ne luduj, veliki vezire, ja ne plačem paše i kadije, nit ja plačem age ni spahije, još ni tvoju dicu janjičare,

Nećeš ti umrijeti, starino moja, već živjeti i uživati, pašo i vezire, kad ti se koljeno okoljeni i loza olozi i opet budalasto završi nožem u netom zadanoj rani.

Poželjna jedino za svoje visoke međunarodne vezire.

Potrki se učini da i samo kamenje sa svih strana viče: A sad skači, pašo i vezire, te mu dvostrukom radošću srce zaigra: zbog Vrtirepkina spasenja, a i zbog junačkoga iskoka njegova oca, s kojim su se svi poradi nepameti izrugivali, a sad, eto, ta ista nepamet pameću tri koplja nad djedovu iskoči, te bi i slijepac mogao napipati Jokaša kao dub, a Kikaša kao grabov panjčić.

- Onda bijaše još sve oduševljeno za vojnu, i onda, čestiti vezire, nisi još imao toliko dušmanâ.

Naš narod dao je turskomu carstvu najslavnije vezire, vojvode i podkraljeve, skidao je care s prestolja i podizao druge; ali ne imajući narodnog duha i ne braneći jezik s narodnostju, mora se još uvěk u najlěpših stranah južne Europe, kao što i u velikoj strani naše domovine horvatske, klanjati šaki tursko-azijatskih tiranah. Naš narod doveo je na ugarsko prestolje najslavniju liniju anjouska s Karlom Robertom, pověrio je pèrvi kraljestvo ugarsko blagovladajućoj kući habsburskoj pod Ferdinandom I., dao je Ugarskoj pèrve junake i mnoge glasovite spisatelje, kao što i pradědove najslavnijim sadašnjim familijam ugarskim, čim je zajedno branio granice od Ugarske i Europe proti navalam neprijateljah kèrsćanstva; ali ne mareći za svoj jezik, ne uzdèržavajući mu slobodni duh i ljubeći bolje rimski, magjarski i němački duh i jezik, ostao je pokraj narodnosti ovih u neznanstvu i siromaštvu sve dosada. Isto tako podignuo je naš narod u Dalmaciji i Primorju mletačku vladu na veliku silu i moć, ali poprimivši mletačko-talijanski duh i jezik, čami još i sada pod tuđinstvom i neljudskim onim nehajstvom za sve, što je narodno.

- Ohrabri se, vezire, uzdanje naše - govorahu mu oni.

Naravno da mislim na ajatolahe unutar naše Crkve, ali mislim i na naše demokratske vezire, koji nas strižu kako i niene uovce ča je nikad mai niedan nideri na svitu striga.

A sad skači, pašo i vezire, care Sulejmane, aman, Sulejman

Da tko već ti, pašo i vezire, i care Sulejmane, aman Sulejman

- Valja ti znati, čestiti vezire - odgovori major - da sam rodom iz Travnika, i moj se otac kad sam bio sedam godina star, odovud iselio u Hrvatsku.

- Mani se majora, čestiti vezire - reče beg Vilić.

- Ja ti u tom ne znam ništa svjetovati, čestiti vezire - odvrati fratar, a ne bi se ni slagalo s mojim zvanjem da se miješam u javne, tako zamašne poslove.

- Treba ipak biti na oprezu, čestiti vezire - progovori smjerno fratar.

On je spreman i ima uza se dosta i dobro uvježbane vojske, a ti, čestiti vezire, kako vidim, nisi nimalo spreman, a ni vojske nemaš uza se.

No, Fejzulah je smjesta postavio nekolicinu svojih vrlo mladih sinova na položaje u učenjačkoj hijerarhiji te se, kao šejhulislam, umiješao u pitanja koja su u osmanskome svijetu njegova doba bila tradicionalno pridržana samo za vezire.

- Poznaješ li ju, vezire? - upita grof

Slušajući suca Ebuua Suuda Efendiju kako brani svoje nekonvencionalne načine kažnjavanja trgovaca, sultan odluči odustati od njegovog progona, iznenadivši time sve velike vezire.

- Iz Dubrovnika, čestiti vezire - odgovori prirođenom poniznošću fratar

Ali-paša pođe pram veziru i doviknu mu: " Evo ja sam, vezire