Posla knjigu Zlo i Naopako svom veziru Direktoru silnom kako reče, zorom drugog dana.

Velikome veziru na očigled, daje zapaliti vanjski dio Sigeta.

To učini do sutrašnjeg dana sve po redu u knjizi zapiši i pošalji svome gospodaru Direktoru, velikom Veziru.

Ne stigne li im pomoć iz Akka, tada će se predati i veziru isplatiti veliki iznos jer je dopustio primirje.

Prema numerološkoj vrijednosti te rijeci, Báb objavljuje devetu godinu ove Ere (1853. A. D.) kao godinu Bahá ' u ' lláhove objave Nabíl-i-A ' zam Bahá ' í naslov Muhameda-i-Zarandía, odana sljedbenika Bába i Bahá ' u ' lláha, koji je napisao povijesno djelo pod naslovom " Traveller ' s Narrative " (" Pripovijest putnika ") Nadr-ibn-i-Hárith Protivnik Muhamedov Najvece Ime Naslov Bahá ' u ' lláhov Nimrod Progonitelj Abrahamov Objava (Otkrivenje) Otkrivanje Bozje ljudima onoga što je do tada skrio od njih Objavitelj Onaj koji je " istovjetna slika " savršenstava i pridjevaka Bozjih Párán Planinski lanac sjeverno od Sinaja, izraz korišten kao simbol za mjesto objave Pecat Proroka Naslov Muhamedov, koji se odnosi na priblizavanje kraja Prorockoga ciklusa Petoknjizje Prvih pet knjiga Biblije, pripisane Mojsiju Ploca upucena Ra ' isu Poslanica Bahá ' u ' lláhova upucena Velikomu veziru ' Alí Paši Qá ' ím Obecani u Islamu Qayyúmu ' l-Asmá Jedno od glavnih djela Bábovih Qur ' án (Kur ' an) Sveta knjiga muhamedanaca, napisana na arapskom jeziku

Od onoga časa kada je u čadoru bega Kulenovića kazao ćehaji istinu u lice ter izjavio da nije voljan ići u pomoć Avdurahimu veziru, opsjednutomu u sarajevskoj tvrđavi.

Čuvši da ga je kćerka pokazala veziru, stupi pred Huseina i pozdravivši ga na vojničku, reče:

No to se neće svidjeti velikom veziru.

Prebogate darove prvo bi pokazali velikom veziru uz tvrdnju kako žele ugoditi svima koji uživaju sultanovu naklonost.

Ali od onih zimskih meseci, kad između života i smrti i između slave i propasti nije bilo razmaka ni koliko je oštrica noža, ostade u pobedniku veziru nešto stišano i zamišljeno.

Skandal te vrste zamalo se zbio 1679. godine kad su ga nesnalažljivi dubrovački poklisari htjeli javno predati velikom veziru.

Čita Vezir knjigu odaslanu knjigu čita, oči mu se žare gleda snove na javi što stoje veli snovi zlatnike mu broje šalje Pašu, svoga ljuta zmaja vjernu vojsku s Dinare brda da dovedu Zlo i Naopako umnu glavu i njegove momke da preprave što je noću sanjo. moj vazalu Zlo i Naopako tvoja knjiga puna lipih riči vidi mu se, zadivit Sultana samo malo dotjerati treba mjesto Dvora bili šator dići ne krasiti ga zlatom neg srebrom nek pjesnici naši odabrani pjesme sklope starije i bolje nek su naše, nek Sultana slave ne treba nam darivati darom svakog gosta što se divit došo dotjeraj mi moje snove lude velim ću te darivati darom. moj Veziru, moja svjetla glavo ne mogu ti uslišiti želje šator nije što i bili Dvori niti srebro kao zlato sija Sultanove pjesme nisu naše ko da slavuj poje glasom kosa tvoji snovi košnica je bila u koju su marljive pčelice unosile ideje što skupe sada hoćeš, vrli gospodaru da zatvorim košnice sa medom i ostavim pčele na livadi a košnice da nastavi punit one muhe što po govnima lete ima jošte umnih glava ovdje koji snove stvaraju u javu tako vjerno ko da nisu tvoji ne treba me darivati darom nagrada će meni dobra biti kada ćujem smjeh ti iza leđa i savjet ću tebi jedan dati nije svakom stvorit san u javi.

Spomenuti harem naime pripada jednom manje važnom veziru u vladi turskoga sultana, k tome već ostarjelom, a i pomalo čudnom, više ga zanimaju zvjezdoznanstvo i ezoterija nego čulni užici.

Prepoznavši pridošlice Kizlar-aga odaje veziru tko su Ratko i Ljubdrag, i vezir bijesno presuđuje: Na vješala

To veziru puno mučno biše, na svake ga on muke mećaše: crne mu je oči izvadio i bijele ruke odsikao.

Savladavši u jednoj od bitaka Ibrahim-pašu, on se prema njemu poneo sa puno obzira i vratio ga bosanskom veziru Kuršid-paši skoro kao prijatelja.

Zbog straha od razvoja događaja, a nastojeći privoljeti zapovjednike osmanlijske vojske da poštede grad i njegove stanovnike, izaslanstvo Osijeka krenulo je 8. kolovoza 1526. Osmanlijama u susret i predalo gradske ključeve veziru Mustafa-paši.

Dok istovremeno zagrebačkom veziru, rođenome bratu svome, šalje poruku da mu je vojska kroz Split prošla bez gubitaka.

Zaboravivši na stidljivost i turske običaje, prilete k veziru s očajnim licem i upitaju ga turski: - Što je s tobom, što je s nama?

- Od Bošnjaka ti si prvi pružio ruku veziru, i prvi si ga ti opet ostavio.

Mlađi i vatreniji Sarajlije ne bijahu voljni dozvoliti veziru slobodan odlazak koji je ovaj zahtijevao; nu stariji i iskusniji ne želeći tjerati mak na konac i zadovoljni dosadašnjim uspjehom, nagovore mladež da popusti, i tako ostavi vezir Avdurahim tvrđavu, odvukav sa sobom topove koje bješe tamo prije dopremio, ter krenu k vojsci na Orlovo polje.

Sutradan oko podne pođe major Vidas u sjajnoj uniformi konjaničkoj u pohode veziru.

I ti sada hoćeš da idemo u pomoć veziru koji je odredio da se sakupimo na Orlovom polju, koji je najviše kriv svoj našoj sramoti?

Zato ti evo savjetujem da poručiš veziru neka se nikakovoj pomoći ne nada i neka gleda da mu Sarajlije dozvole slobodan odlazak.

Rešid-paša posla novomu veziru Bosne na dar vilovitoga arapskoga ata i zlatom okovanu demeskinju.

- Ni vama, ni veziru neće se ništa zla dogoditi.

Sultan Mahmud II, hoteći svom silom i u Bosni provesti svoje reforme, zapovjedi bosanskomu veziru Morali-paši da obuče na se nizamsko odijelo, što ovaj i učini.

Međutim pođe za rukom veziru uteći dok je ramazan trajao.

Bošnjaci povjeruju velikomu veziru i vrate se svojim kućama, puni plijena i slave.

Taj kapetan prvi se je odijelio od Huseina dok je još sva bosanska vojska bila na okupu u Makedoniji, i počeo rovariti proti novomu veziru Bosne koji je sjeo već u Travnik i stao vladati zemljom kao nezavisan gospodar, uredivši uza se potpuni vezirski dvor sa svim činovnicima.