Sta je ono sto nam daje snagu u izvesnim momentima da ulozimo energiju u prolaznost i ovekovecimo na taj nacin da nam to usmerava zivot.Negde u nasem telu duboko ukorenjeni utisci vracaju nas upravo tamo gde smo u neznanju ostali nerazreseni.Zivotne okolnosti nas upucuju na to da je sazreo trenutak da ono sto negde duboko u sebi slutimo i pocnemo da zivimo, kako bi se oslobodili otpora koji nismo uspeli otkloniti u proteklom periodu.Ako mislimo drugacije to je pogresan stav, te na taj nacin necemo ni ovaj put uspeti otici dovoljno duboko da iskorenimo ono sto nas vezuje za ovaj trenutak koji ce se kontinualno ponavljati sve dotle dokle god ne budemo dovoljno sagledali sebe kako bi to razumeli.Sta prakticno mozemo da uradimo? Da budemo dovoljno svesni sebe i onoga sto nam se dogadja.Ono sto nas oslobadja vezanosti je paznja na tome sto se desava.Da li ce se to uspeti sagledati iz " prvog " puta, ili cemo samo sagledati otpore koji sacinjavaju problem koji treba resiti nije toliko vazno.Vazno je da mi sagledamo sebe i sve nedostatke koji nas ometaju u tom.Ne mozemo ocekivati da se vezanosti oslobodimo same od sebe, ili ce to biti suvise dugotrajan proces, pa ko ima vremena i para nek " ide dalje za iste pare ", a ko je spreman da ulozi ispravan napor da nesto ucini po tom pitanju onda neka krene u sve to ne sirom otvorenih ociju nego unutrasnjim vidjenjem i razumevanjeg svega sto se dogadja.Sklanjanjem " nepozeljnog sebe ", levo i desno, ili ti guranjem pod tepih, postacemo samo bleda imitacija noja kada zabija glavu u pesak, ubedjen da je spasio sebe i svoj zivot na taj nacin, sto nikako ne zelimo.Zato, pokusajmo sagledati stvari bas onakve kakve jesu upravo sada i razumimo to sto nam u prolazu signalizira da je vreme da te okove zbacimo.Pogresno je ocekivanje da je za sve sto nam se desava odgovoran neko drugi i da taj treba da se promeni, jer niti mozemo menjati druge, niti oni nas, a okolnosti su tu da nam ukazu, a ne da ih menjamo izvana, nego da laganom promenom sebe izmenimo i njih.Zato zapamtite nije nam zivot kriv sto je bas takav kakav jeste, nego mi sto ne umemo da izbalansiramo ono sto jesmo u odnosu na ono sto jeste i okrecemo sve u pogresnom smeru.Da bi bili u " toku " neminovno je da smo u ravnotezi, a ravnotezu cemo pronaci u razresenosti od svega sto nas veze za ovo, ili ono sto je prolazno, a to su svi ti otpori koji se javljaju, a mi ih ignorisemo.Dakle, dovoljno je pogledati se u ogledalo i zapitati se: " Sta je to sto vidim? Ko sam to ja? Sta je ono sto sacinjava to ja? Da li to ima svoje korene u vecnosti, ili u prolaznosti? Ako je ovo drugo, vreme je da nesto ucinimo.Ne, od ponedeljka nego odmah, jer vreme ne ceka, ono prolazi, a dostici vecnost nije tako lako.