Unatoč primamljivim ponudama dvojice moćnih vladara, Cosima de ' Medicija i španjolskog kralja Filipa II, Klović je ostao vjeran kardinalu Farneseu za kojeg je u periodu od 1538. do 1546. naslikao svoje remek-djelo ' Officium virginis ', poznatiji kao ' Časoslov Farnese '.

Veza perioda i srednjeg apsolutnog sjaja za klasične cefeide, W Virginis ili cefeide populacije II i kratkoperiodične RR Lyr.

I zaključujemo ovu kratku studiju riječima antifone iz matutina Rimskog brevijara:,, Immaculatam Conceptionem Virginis Mariae celebremus: Christum eius Filium adoremus Dominum slavimo Bezgrešno Začeće Djevice Marije, klanjajmo se njezinom Sinu, Kristu Gospodinu.

Dogma o bezgrešnom začeću Marije (immaculata conceptio beatć virginis Marić) nije isto što i dogma o djevičanskom rođenju (partus virginalis), s kojom se često brka (sćpe confusa cum partus virginalis Marić). Marijino bezgrešno začeće je vjerovanje da je Marija, buduća Bogorodica, začeta u utrobi svoje majke (in utero eius matris, Sanctć Annć) slobodna od istočnog ili iskonskog grijeha (a peccato originale libera), koji prema hrišćanskom učenju nose svi Adamovi i Evini potomci.

U svojem Apostolskom Pismu o Krunici, povodom Godine krunice, (Rosarium Virginis Mariae, 16. X. 2002.), blaženik napisa: Krunica me je pratila u trenutcima radosti i kušnje.

U starom spisu iz 1232. godine samostan se naziva Abbatia Beatissime Virginis Marie Vallis honesta de Gotho.

Godinu 2002. proglasio je godinom krunice, ustanovio novo, četvrto otajstvo krunice, Otajstva svjetla te tom prigodom napisao apostolsko pismo »Rosarium Virginis Mariae«.

Na Istoku prevladavala je druga tradicija, ona Dormitio Virginis (usnuće Djevice), koja je od 9. stoljeća prisutna i u zapadnoj umjetnosti.

U tom procesu prožimanja dviju tradicija nad prizorom usnuća sve više prevladava tip Assumptio Virginis (uznesenje Djevice), s različitim popratnim elementima.

Na Zapadu (Katolička Crkva) se blagdan do 1969. nazivao Očišćenje Blažene Djevice Marije. (Purificatio beatae Mariae Virginis).

Prva sam dva mjeseca stanovao u školskom stanu kojega mi je dao na raspolaganje domaći ravnatelj, učitelj Kratković Oto, rodom iz Pešćenice. " Zbornik Ivana arhiđakona iz god. 1334. spominje crkva Blažene Djevice (ecclesia beate Virginis in Peshenicha. ") u Pešćenici.

Tijekom krunice čitat će se ulomci iz Apostolskoga pisma " Rosarium Virginis Mariae " te drugih učiteljskih spisa Ivana Pavla II.

Papušlić je osmi po redu, a njegovi stihovi glase: Scripserat Antonius Studiorum plenus amator, Virginis Innocue fulgida gesta satis (Ramus 223). (Opisa Antun pun ljubavi do nauke Neokaljane Djeve blistava djela sasvim).

Ovaj zapis župu u Velikoj Gorici naziva ecclesia beate virginis de campo Turouo (Crkva Blažene Djevice u polju Turovu).

Kad bi pitali sv. Pija iz Pietrelcine zašto toliko moli krunicu, rekao bi: " Ako je Gospa, bilo gdje da se ukazala, uvijek zivo preporučivala molitvu svete krunice, ne čini li ti se da za to mora postojati valjan razlog? " Na 25. godišnjicu (16. 10. 2003.) svojeg pontifikata papa Ivan Pavao II. napisao je apostolslo pismo ROSARIUM VIRGINIS MARIAE (2002. - 2003. Godina Krunice - OTAJSTVA SVJETLA)

Potom je papa Pio XII. na temelju pristiglih molbi 1. svibnja 1946., uputio katoličkom episkopatu encikliku Deiparae Virginis (Bogorodica Djevica) tražeći od njih da se skupa s Božjim narodom izjasne može li Uznesenje Marijino biti proglašeno obveznom istinom vjere.

Prvi trag toj pjesmi nalazimo u latinsko - kršćanskoj literaturi Engleske iz 11. stoljeća pod imenom " Planctus beatae Virginis ", a pripisuje se sv. Anselmu (1033 - 1109).

Kodeks Evangeliarium Grimani iluminacije s likovima evanđelista i prizorima iz Kristova života te nizom inicijala, stiže iz Biblioteke Marciane u Veneciji, kodeks Libro d Oro iz londonskog British Libraryja njime je Klović počeo rad na nevjerojatnom nizu iluminacija što će vrhunac imati u remek-djelu Officium virginis, poznatijem kao Časoslov Farnese, rađenom za kardinala Farnesea.

Prvo djelo koje sa sigurnošću može pripisati Paolu Venezianu je poliptih - Smrt Marijina (Dormitio Virginis) datiran u 1333, danas u Gradskom muzeju u Vicenzi. [ 2 ] On je vješto spajao tradicije bizantinskog slikarstva, koje su se očigledno sviđale njegovim venecijanskim naručiteljima sa gotičkim uticajima, a to je bila kombinacija koja ga je učinila " najznačajnijim venecijanskim slikarom 14. stoljeća ". [ 3 ]

Pored toga darovao mu je dragocjeno faksimilno izdanje Liber Officii Beatae Mariae Virginis, popularno nazvan " Strossmayerov časoslov " koji je đakovački biskup Strossmayer darovao Galeriji na sam dan njezina otvorenja, popraćeno komentarom dr. Ive Pasini Tržec.

Na nadvratniku glavnih ulaznih vrata je uklesan natpis na latinskom jeziku NATIVITAS VIRGINIS MARIAE (ROĐENJA DJEVICE MARIJE).

Kodeks završava blagdanom prijenosa katedrale In festo Translationis Almae Domus Beatae Mariae Virginis, koji se u liturgijskom kalendaru srednjovjekovnog Cresa slavio 10. prosinca.

Na oslikanim stranicama knjižice u kojoj je sabrano nekoli ko molitava (najveća je Horae Beatae Mariae Virginis), autorica piše kako kroz njih: »zrači kršćansko-humanistička želja da se vjerom i umjetnošću pomiri kršćanski i antički svijet.

Dodao je četvrto otajstvo krunice 2002. godine apostolskim pismom Rosarium Virginis Mariae (hrv.

Procvala je Jišajeva mladica, a Djevica je rodila Boga i čovjeka. »Virga Iesse floruit; Virgo Deum et hominem genuit.« (Zajednička slavlja Bl. Djevice Marije, ulazna antifona); ili: »... de radice Virginis flos illibatus egressus...« (Predslovlje o redovničkome zavjetovanju) Krist je taj neokaljani cvijet.

Rosarium metricum de mysteriis Passionis Christi Domini et de vita Mariae virginis.

Kako Novi zavjet ne govori ništa o završetku Marijina zemaljskog života, umjetničke tradicije nadahnjivale su se na apokrifnim izvorima s pretežno istim naslovom Transitus beatae Virginis (Prijelaz Blažene Djevice), na liturgijskoj praksi i tekstovima, spisima crkvenih otaca, refleksijama srednjovjekovnih teologa i predaji, osobito na Zlatnoj legendi.

Ona Petrićev spjev Eridano uspoređuje sa Sannazarovim De partu virginis i Tassovim Oslobođenim Jeruzalemom.

Et ornare vestimenta virginis Mariae et Domini nostri Jesu Christi filii sui ad similitudinem pulchri charmisini brachiti anchoniae ornare secundum debitam convenientiam ad respectum vestium virginis Mariae« Ono što u tom sporazumu odudara od tolikih sličnih ugovora odnosi se na precizan tehnički zahtjev, da Nikola zalijepi platno na podlogu anchonae.

Njih dvojica prisegnuli su 31. srpnja 1465. da će u roku od osam dana, uz prijetnju kazne od sto malih libara, donijeti pravorijek o vrijednosti djela magistra Nikole »in anchona gloriose Virginis Marie.« Taj dokument od prvorazredna značenja, tek u fragmentu objelodanjen, i izvan konteksta, a koji mi je sada uobičajenom spremnošću i ljubaznošću poslao naš prezaslužni arhivist Josip Kolanović, trebalo bi ovdje u cijelosti pročitati i analizirati.