Naime taj tip metapolitičke desnice prekida sa dekadentnim zapadnim paradigmima i zagovara povratak na eurospke esencijalističke matrice kroz filozofiju života i bitka (Lebensphilosophie, Simmel, Heidegger, Nietzsche) vitalizma (Carus, Stahl, Troxler, Junger), na organicističku teoriju društva i na antimodernizam Julisu Evola i Rene Guenona, na Naturphilosophie Schellinga ina romantičarski Sturm und Drang.

Otada sam svaki mjesec snimao novi film. Paradoksalno, zbog te samorehabilitacije, zbog njegovog vitalizma i životnosti njegovih filmova (film nije dio borbe, film je dio života), zbog toga što se njegova slobodarska politika od prvog filma opredijelila za manjinski život (iz manjinske perspektive), manjinski umjetnički izraz (prividno pornografskog filma) i manjinsku publiku (skriveno političkog filma) te što nijedan njegov film nije snimljen iz očišta moći (već su to filmovi o slabima i za slabe) - možemo reći da je Koji Wakamatsu jedan od onih moćnih autora svjetskog filma koji su veći od života.

Namjerno izbjegavam u promidžbi korištenu riječ spektakl jer ona nosi neku konotaciju glamuroznog ali površnog sjaja, dok je novo uprizorenje uzbudljive Orffove glazbe na neki način introspektivno i neobično u suptilnoj prigušenosti glazbom prizivanog vitalizma.

Glavna je nit njegove kulturno-kritičke misli (od studije Die Geburt der Tragödie aus dem Geiste der Musik, 1872, do posmrtno objavljenih zapisa Der Wille zur Macht, 1901, neautentično redigiranih) apologija dosljednoga antimetafizičkog, a u odnosu na društvene postulate amoralističkog vitalizma.

Povijest je to filozofije koju je pisao čovjek koji je prvi puta bio u kinu jer je išao provjeriti Bergsonovu apologiju kinematografije - bilo bi za Bergsona bolje da nije išao, jer je nakon toga samo prezrivo odmahnuo prema modernističkom Prometeju vitalizma kao prema šarmantnom poeti, a ne filozofu, kao prema pjeni, a ne prema nečemu što bi bilo bitno.

Posebnošću atmosfere on stvara cjelinu koja registrira likovnu misao, začuđujuću i nestvarnu, a svaki prikaz je jedna zasebna priča, posebna i neponovljiva, puna vitalizma i energije važnog i naglašenog umjetničkog doživljaja.

Umjesto da ispita eklatantni nesporazum izmedju klasičnog shvaćanja utjehe kao dobra života i svoga vulgarno-apstraktnog meta-shvaćanja utjehe po kojem su filozofi pronašli filozofiju kao odgovor na frustraciju zbog uskraćenosti, deBotton prenosi taj nesporazum i na slučaj Nietzschea, vjerujući čvrsto da je upravo faktor zdrave hrane ono što izmiruje svijet čudnovatih filozofa s našom suvremenom prosječnošću: zamjena kontinentalne, švicarsko-njemačke hrane mediteranskom i tehnika rješavanja seksualnih frustracija razgovorom o čulnosti, u adekvatnom ambijentu talijanskih vila bogatih i naobraženih Njemica, tajna je Nietzscheovog filozofskog zaokreta od Schopenhauerove filozofije apstinencije ka filozofiji vitalizma.

Upravo u tako nagomilanom kontekstu povijesnog značenja, emocionalnih trenutaka, aktualnih aktivnosti i vitalizma, krije se snaga Stonesa koji, čini se, prkose i prirodnim zakonima.

Ukratko, povezati život i estetiku općenito se ne čini utemeljenim niti kritičarima vitalizma niti apologetima života.

Kelkope su ove jeseni u kazalištu Trešnja ponovile koreografiju Vers Tamare Savičević, premijerno izvedenu u lipnju 2006. Prisustvovala sam izvedbi 21. studenog, a predstava me silno razočarala jer je umjesto prepoznatljive energije i strasti plesanja koja je bila i cilj i sredstvo i prekrasna poruka ljudskoga vitalizma, i samo po sebi dovoljno opravdanje libreta predstava poput Free Your Mind, Tamara Savičević prebacila akcent na nešto psihološko, što u kombinaciji programskoga teksta i neurednog kostima iz prvog dijela predstave (spojevi debelih traka koje neuredno vise i prljaju pokret) i čistog, ali kabaretskog iz drugog dijela, te revijalnih plesnih sekvenci, s veoma malo dobrih i dobro otplesanih grupnih kombinacija, i bez imalo humora, djeluje prazno i dosadno.

Ovaj pjesnik energije i životnog vitalizma obajvljivao je i članke, prozu, eseje i drame u kojima je nazočna mitska koncepcija, prevodio je s ruskog i talijanskog, bio voditelj Katedre za teoriju književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i lektor na Sorboni.Njegova kćer Lada Kaštelan zanimljiva je i već nagrađivana dramska umjetnica.

Drugi paradoks proističe iz suštinskog psihološkog vitalizma Karanovićevih likova.

Ali začudo i nekog neobičnog organskog vitalizma.

I tu nastaje veliki, duboki prijepor i tu su korijeni protestne akcije Coundown tijela nezavisne scene koja je popratila, ali zapravo kao neki contradictio in se i ostala u sjeni Platforme manifestacije tvrdoglavog plesnog vitalizma nacije.

Objavio je 11 zbirki pjesma koje su stilski pisane u rasponu od impresionizma, ekspresionizma, vitalizma i zanosa sovjetskom revolucijom 1917. do socijalno zauzetih pjesama, napomenuo je Petrač dodavši kako se od avangarde vratio 30 - ih godina hrvatskoj pjesničkoj tradiciji.

Da je taj postupak i proces snažan, energičan i pun novog vitalizma, pokazao je i otklon, doduše privremen i povremen, ali nadasve uspješan, prema grafičkome dizajnu, što više nego jasno i očigledno iskazuje potrebu za iskorakom ususret novim izazovima u drugo područje vizualnosti, ali u mediju grafike.

Takova ishodišta mogu dovesti do nazora da je život revolucionarna snaga koja se bori protiv kapitalističke realnosti i protiv zatiranja spolnog nagona: tako udruživanjem borbe protiv buržoaskog društva i borbe protiv spolnog nagona dolazimo do svojevrsnog vitalizma kojemu oslobođenje bio-psihičke energije predstavlja uvjet zdravlja i sreće.

Prije bih rekla da imaju nešto malo ironije, i vitalizma.

Kritike Najčešće kritike se upućuju homeopatiji da je pseudoznanost potakla od vitalizma i da nalikuje alkemiji, a da pacijenti potpadaju pod placebo efekt.

Smuth (1926) je isticao misao da cjelina nije zbroj dijelova, ali ni nešto što je dodano tim dijelovima (protiv vitalizma): A whole is not some tertium quid over and above the parts of which compose it; it is these partsin their intimate union and the new reactions and functions which result from the union (1926).

Lako bi bilo od Hanksove robinzonijade napraviti ljigu, napučiti svaku treću scenu gudačima i zalaskom sunca i pretvoriti Nolandovo preživljavanje u trijumf vitalizma i ljudske snalažljivosti.

Galićeva pomna redukcija u kojoj ima vitalizma, sa sačuvanom organičkom dimenzijom (meki rubovi oblika na slikama) mogla bi nas u asocijativnim nizovima odvesti do Slobodana Vuličevića i Vaska Lipovca, kao konačnim potvrdama da je riječ o likovnoj higijeni koja je bliska »estetiziranju likovne forme i vizualnosti boje« (Denegri).

Ritualna putovanja, hodočašća, druženja, klicanja, grljenja, noćna bdijenja, slavljenje obitelji i snažan osjećaj zajedništva u Isusu, uvijek uz mističnu inscenaciju, mirise i pozadinsku glazbenu polifoniju: snažna doza vitalizma i erosa emanira iz te kolektivne pustolovine.

S Mallarméom je Debussy zazivao fauna, a ovdje se nameće pomisao na velikoga Pana, drugi književno-mitologijski lik razdoblja secesije i svjetonazornog vitalizma.

Knjiga neobičnog vitalizma, neobičnog mira i neobične navezanosti na biofilski osjećaj života.

O njemu je, uz janjetinu u Zagorcu - ugao Frankopanske i Varšavske - za jedne večere 1971, Matko Peić zapisao i ove riječi: "... veliki Milivoj - majstor intime, čudo od vitalizma, šarmer najvišeg stila, čovjek sposoban da spoji najrafiniranije i najvulgarnije, najbizarnije i najobičnije, najdekadentnije i najzdravije, najozbiljnije i najsmješnije... ".

U različitim formama seminarskog rada studenti su upućeni na probleme kompozicije predstave, tematizacije i vitalizma kao dispozitiva događajnosti, studija izvedbe, teoretizacije kazališnog čina i analize netekstualnih diskurzivnih praksi

Parafraziraju ć i naslov jednog ranijeg Kravarova teksta koji se bavi lirskim subjektom, može se re ć i da autor u ovoj knjizi nije dopustio opoziv (biografskog) subjekta koji osobnim iskustvima prožima i nadopunjuje tekstove koji se uglavnom bave temama (anti) modernizma, (filozofije) vitalizma, svjetonazora razli č itih razdoblja dvadesetog stolje ć a, književne i glazbene kritike.

Ali, ako je uvažimo kao poetičku autodefiniciju slikarevu, bojim se da moramo priznati kako se, u njega, životno i poetičko miješaju, a to bi teoretski moglo značiti da ili artificijelno živi svoj život ili da, brišući granice između životnih i artističkih istina, stvara slikarstvo vitalizma, bez ikakvih metafizičkih sadržaja, bez metafizičkog podteksta.

Ali, s obzirom na dokazivu ovisnost vitalizma o modernoj biološkoj znanosti, jasno je da neslaganje s Descartesom nije antimodernistički privilegij.