Mozart je njegov libreto o amnestiji rimskoga cara Tita Vespazijana urotnicima dao temeljito obraditi, a konačni rezultat pokazuje stilske dodire s operom buffom, premda je dramska radnja maksimalno ozbiljna te ponajviše počiva na pjevački i glumački zahtjevnim ulogama samoga Tita, njegova prijatelja Sesta te Vitelije, koja manipulira Sestovom ljubavlju kako bi se osvetila caru.

Godine 69. (koja je poznata kao Godina četiri cara) izbio je građanski rat, a na prijestolju su se na brzinu izmijenili Galba, Oton, Vitelije i Vespazijan.

Vitelije okuplja vojsku i polazi na Italiju i u bitci kod današnje Cremone pobjeđuje Otona koji pravi samoubojstvo.

Vitelije, pretpostavljeni Poncija Pilata naredio je ovome da se opravda caru zato što je dao smaknuti vođe Samarijanaca koji su se okupili na brdu Gerizim u potrazi za svetim posudama iz zavjetnog šatora i za još neke ispade.

Postoje zapisi da je Poncije Pilat dva puta tužen caru Tiberiju, jednom od strane Židova i drugi put ga je tužio upravitelj Sirije Vitelije koji mu je bio pretpostavljeni.

Možda je kao primjer dovoljno samo opisati jelo nazvano Minervin štit koje je car Vitelije tražio da se po njegovim osobnim uputama i recepturi pripremi za jednu gozbu.

Barbara Frittoli uspješno se uhvatila ukoštac s golemim zahtjevima uloge Vitelije (mnogo uspješnije nego što je to učinila prošle sezone s Elvirom), a lijepe je mogućnosti pokazala i mlada američka mezzosopranistica Kate Lindsey u ulozi Anija i uz nju engleska sopranistica Lucy Crowe kao Servilija.

U Rimskom Carstvu, carevi Neron, Vitelije i Tit koristili su eunuhe kao savjetnike, a također i u muslimanskim zemljama nakon 750. godine, kao i u Bizantu.

Seksto Lucilio Baso, kojega je Vitelije postavio za prefekta ravenske i mizenske flote, prešao je na stranu Vespazijana zajedno sa svojim mornarima i veteranima.

Od partske granice do atlantskih hispanskih obala, od sjevera Germanije do juga Nubije i car je Vitelije svoj Minervin štit nutkao svojim gostima, uglavnom probranim gurmanima, koji su to njegovo monstruozno i umišljeno gastronomsko djelo, unatoč gađenju, kusali na silu, u strahu od njegovih pretorijanaca koji su bili spremni na najmanji Vitelijev mig okončati njihov život.

Nakon toga ga je legat Sirije Lucije Vitelije (otac budućeg cara Vitelija) smijenio s položaja i poslao caru Tiberiju da se pred njim opravda zbog svojih postupaka.

Titov slavoluk koji je Domicijan završio pošto je Tito vladao samo tri godine (79 - 81 n. e), možemo primjetiti slavnu menoru iz Hrama u Jeruzalemu kojeg su rimljani opljačkali nakon opsade grada u kojoj su bili uključeni Vespazijan i njegov sin Tito, vrsni generali i buduči carevi nakon pada Nerona i neuspjelih pokušaja da postanu carevi Galba, Oton i Vitelije (69. n. e takozvana godina četri cara).

Ipak dio legije je stigao do Italije no tada je već Vitelije bio poražen od strane dunavskih legija čiji je posao FERRATA bila prisiljena obaviti u Moesiji.

Kada je Vitelije zavladao u Rimu legija staje na stranu Vespazijana te upravo zapovjednik VII CLAUDIA Antoninus Primus (usprkos izričitoj naredbi Vespazijana da čeka Muciusa sa VI FERRATOM i veteranima) pokreće dunavske legije prema Italiji (ostaviviši pritom nebranjeni Dunav što su barbari iskoristili) te u drugoj bitki kod Cremone pobjeđuje Vitelijevce.

S Neronom je naime završila julijevsko klaudijevska dinastija (27. g. pr. Kr. 68. g.), a kako on nije imao nasljednika javljaju se 4 namjesnika koji žele doći na vlast: Galba, Oton, Vitelije i Vespazijan i 69. g. nazivamo godina 4 cara jer do carskog prijestolja pokušavaju doći 4 vojskovođe

Galba je došao u Rim, no Legije u Germaniji na prijestolju su željele vidjeti Vitelija, no nakon Galbinog dolaska u Rim pretorijanci ga ubijaju jer žele na prijestolju vidjeti Otona tako da se Oton i Vitelije sukobljavaju i u bitci kod Kremonije u sjevernoj Italiji 15. travnja 69. g.

Vitelije je nakratko 69. godine ponovo obnovio legiju koja nestaje sa Vespazijanom