Piše o književnim prilikama i književnosti od 17. do 20. stoljeća te nastoji navesti samozatajne osobe koje su djelovale na javnome, prosvjetnome, vjerskome i nacionalnom polju pridonoseći ' podizanju svijesti toga zanemarenoga i napuštenog puka '. (Hina)

Britanski odjel ' Crkve u nevolji ' zaprimio je više od 6 tisuća i tri stotine milodara u tu svrhu, namijenjenih sjemeništarcima, katehetama, redovnicama i drugim djelatnicima u vjerskome odgoju, gospodarskoj potpori siromašnih i progonjenih svećenika, tiskanju Dječje biblije i katoličkih glasila, te potpori obavijesnim sredstvima, podizanju crkvi i drugih vjerskih zdanja.

Jednako tako, i hrvatski vjernici izvan domovine moraju raditi na vlastitoj izgradnji i odgovornosti u vjerskome životu, a ne samo tražiti duhovnu pomoć i skrb iz domovine.

U vjerskome iskustvu on se pokazuje kao beskonačno različit od svijeta« (Willhelm Grab).

Engleski vojni zapovjednici odlučili su tada poslati pomalo »tvrdog« i nediplomatičnog, ali principijelnog i savjesnog kapetana Evelyna Waugha u Dubrovnik koji je svom vrhovnom šefu Mcleanu otkrio namjernu da napiše izvješće o vjerskome stanju u Hrvatskoj, što mu je on i odobrio.

Roditelji se trebaju pitati: daju li dobar primjer djeci u vjerskome životu, brinu li se materijalno i duhovno za djecu, poučavaju li djecu o molitvi, vjerskim istinama i kršćanskom moralu, prate li što im djeca čitaju (časopise koji su ispod razine kršćanskog morala) i gdje sve izlaze?

Koliko će samo nagađanja, izmišljenih priča i svjedoka osvanuti na raznim internetskim stranicama i forumima koji će širiti govor mržnje - koji nitko ne cenzurira - prema drukčijima i drugima, prema onima koji nisu »iz vlastita dvorišta« ili nisu nikli u istome ideološkome ili vjerskome okruženju?

Ne pristoji se u jednom demokratskom društvu, poput hrvatskoga, da mu mladost bludi u stremljenju prema nacionalnome (sačuvaj nas Bože toga), ni prema vjerskome (osobito katoličkome), ni prema tradiciji (nikako se riješiti ognjištara), ni prema obitelji (tom zmijskom leglu koje kvari djecu i mlade ljude u samom početku njihova života), ni prema hrvatskomu jeziku (ha, ha, hrvatski jezik, hm, kome taj treba), i sve tako redom i sve tako sustavno.

A premda je dosta mladih obitelji u župi, rijetki su oni koji se istinski aktiviraju u vjerskome životu.

Štoviše, često se može osjetiti određena doza prezira - nažalost i kod nemalog broja kršćana - prema« vjerskome »životu, prema liturgiji.

Posljedica toga jest mlitavost i mlakavost u vjerskome životu.

Stoga su, upozorava dokument, roditeljska prava pogažena ako su djeca primorana pohađati školska predavanja koja ne odgovaraju vjerskome uvjerenju roditelja ili ako se nametne jedinstveni oblik odgoja iz kojega je sasvim isključena vjerska izobrazba.

Bilo bi zanimljivo čuti, na temelju Vašega dugogodišnjeg iskustva, kako se hrvatski katolici, koji dolaze iz sredina gdje je još uvijek u vjerskome životu prisutna masovnost, »snalaze« u sredinama gdje je katolištvo dijaspora?

To me podsjetilo na nedavni slučaj iz Austrije: jedan mladić premoćnom većinom glasova izabran je u župsko vijeće; vrlo popularan u svojoj župi, predan radu s potrebitima, iznimno aktivan u vjerskome životu svoje župe od malih nogu, čitavo mjesto okupilo se povodom njegova vjenčanja

O »vjerskome ratu« koji je buknuo u Rimu i njegovim kolateralnim posljedicama razgovaramo s Ivicom Šolom, teologom iz Osijeka.

U cijelome je vjerskome svijetu, a posebice u Rumunjskoj, veliku pozornost privukao izbor novoga patrijarha Rumunjske Pravoslavne Crkve.

No najveća je promjena nastala u kulturnome i vjerskome ozračju jer je turska vlast bila muslimanska te je donekle surađivala s pravoslavljem pa i protestantizmom, ali nije trpjela rimokatoličku vjeru i njezine pripadnike zbog ideoloških i ratnih sukoba sa zapadnim kršćanskim vladarima i papom.

I umjesto da zastanu i pokušaju prodrijeti u smisao onoga što im djeluje besmisleno, oni ovih dana, dok se rijeke hodočasnika slijevaju u molitvi i pjesmi, govore o velikim mogućnostima i potrebi iskorištavanja dolaska ljudi u svetišta, govore o ' vjerskome turizmu '.

U svakome slučaju, dok žalimo zbog neugodnosti koju ste doživjeli, kao i Vi smatramo da bi dobro bilo kada bi se čitatelji, posebno vjernici, »više otimali oko vjerskog tiska« i kada bi doista shvatili svu važnost informiranja i formiranja na vjerskome području, a ne da se »hranimo« isključivo (polu) informacijama iz žutoga tiska.

No, da bi usavršili svoj vjernički život, doista se u današnje doba u kojemu smo »zapljusnuti« informacijama sa svih strana pokazuje nužnom i potreba - gotovo obveza - informiranja na vjerskome području.

Razum i iskustvo dokazuju da je obično ono dobro koje se čini pojedinačno, jadno, nesigurno i kratka trajanja te da ni najvelikodušniji napori pojedinaca ne vode ničemu velikom, pa ni u vjerskome i moralnom području, ako nisu sjedinjeni i usmjereni na zajednički cilj.«

Gusić potvrđuje sve Lončarove navode o vjerskome kriminalu, te se posebno osvrće na ulogu fra Ante Barišića, čiju izjavu za naš list, u kojoj župnik župe blaženog Ivana Pavla II. iz Petrinje negira bliskost s Udrugom molitvenih zajednica svetoga Josipa, naziva potpunom izmišljotinom.

Uskrs i Božić se slavi prema vjerskome opredjeljenju, što i treba jer su to prekrasni dani.

Katoličke agencije pružaju dobru uslugu, prihvatile su i provode sve propise o posvajanju, a sve koji im se javljaju srdačno primaju i nikoga ne diskriminiraju prema vjerskome načelu.

Nastoji se prilagoditi i približiti župljanima, podijeliti s njima sve njihove radosti i brige, dati uvijek potreban nov zamah vjerskome životu, ali stalno ističe kako je za sve sadašnje dobro u župi zaslužan njegov prethodnik Antun Luketić, sadašnji župnik u gospićkoj katedrali.

Uspio je sa zauzetim suradnicima postaviti čvrste temelje vjerskome životu: organizirati pojedine skupine u župi, povezati ih, potaknuti na sve veću angažiranost, obnoviti, kao što je već spomenuto, župnu crkvu sv. Nikole i župnu kuću te filijalne kapelice sv. Barbare u Jamaricama i sv. Martina u Janja Lipi.

Bez Franje Klara ne bi izabra la lom sa svojom obitelji; bez njega ne bi prodala svoju baštinu da se razdijeli siromasima: bez njega ne bi mogla zamisliti ni evanđeosku korjenitost u vjerskome životu svoje majke.

Ako u zapadnome slikarstvu, kako profanome tako i vjerskome, prevladava ' kult osobnoga, isključivoga i originalnosti izražaja pojedinoga umjetnika ', ikonografiju smijemo definirati ekspresivnim i simboličkim govorom božanskoga, kojega nakana nije izazvati ni poticati u čovjeku prirodni ljudski osjećaj.

Ovo se odnosi i na tjelovježbene udruge formirane na vjerskome, nacionalnom ili regionalnom temelju (čl. 4.) ".

Znaeenje potpisivanja ugovora izme? u Svete Stolice i Republike Hrvatske Crkva u Hrvata nakon potpisivanja triju ugovora izme? u Svete Stolice i Republike Hrvatske, kako je rekao nadbiskup Juria, " u praksi oeekuje potpunu slobodu rada na vjerskome i moralnom podrueju za dobro našeg naroda i svih gra? ana Hrvatske, a ni najmanje ne tražimo nikakve povlastice ".