Prilikom projekcije odre? enog broja animiranih filmova 1958. u Cannesu veliki povjesni? ar filma Georges Sadoul spontano? e re? i: " Pa to je zagreba? ka škola crtanog filma. " Od filmova Premijera i Na livadi Nikole Kostelca iz 1957, preko Samca Vatroslava Mimice, koji donosi prvo veliko me? unarodno priznanje, Grand Prix s Venecijanskog festivala 1957, Surogata Dušana Vukoti? a (prvi europski Oscar za animirani film 1961) filmova Vlade Kristla Šagrenska koža i Don Kihot iz 1960. i 1961, koji i danas zna? e kreativne vrhunce škole, Maske crvene smrti Pavla Štaltera 1969, Muhe Aleksandra Marksa i Vladimira Jutriše iz 1966, Bourekova Be? arca virtuozne tehnike kolaža iz 1966, Dovnikovi? evih izvanrednih portreta malih ljudi, koje najbolje karakteriziraju filmovi Znatiželja (1966) i Putnik drugog razreda (1974), Dragi? evih filmova Idu dani (1969) i Tup-tup (1972, nominacija za Oscara) bravurozne animacije, Mali i veliki rano preminula izvanrednog animatora i autora Zlatka Grgi? a iz 1966, Zida Ante Zaninovi? a iz 1965, Izme? u usana i? aše Dragutina Vunaka iz 1969, antologijskog djela Zdenka Gašparovi? a Satiemanija iz 1978. (Grand prix Svjetskog festivala animiranog filma), do Nebodera Joška Maruši? a iz 1981. te filma Album Krešimira Zimoni? a iz 1983. godine te? e nepregledan niz autora, filmova potpuno razli? itih vizualnih pristupa.