To je negativni dekadski logaritam koncentracije vodikovih iona.

Ako je u nekoj tekućini koncentracija vodikovih iona veća od 10 - 7 mol/L njihov je pH manji od 7, pa govorimo da je takva otopina kisela.

U obrnutom slučaju, kada je koncentracija vodikovih iona manja od 10 - 7 mol/L pH je veći od 7 i tada govorimo o bazičnoj ili lužnatoj otopini. pH mošta i vina najčešće se kreće između 2,7 i 3,9. Od višega ili nižeg pH ovisi naš sud o tome, je li vino manje ili više kiselo, ali valja znati da će o pH ovisiti i druge pojave.

Naprava kojom se mjeri koncentracija vodikovih iona zove se pH metar.

S povećanjem ukupnih kiselina ne povećava se uvijek razmjerno i koncentracija vodikovih iona (pH).

Jesmo li kiseli? je izborni obavezni predmet druge godine studija Medicinskog fakulteta u Zagrebu s temom homeostaze vodikovih iona u ljudskom tijelu tj. održavanja koncentracije vodikovih iona u izvanstaničnoj tekućini u uskom rasponu od 35 - 45 nmol/L (pH = 7,35 - 7,45).

Smatra se da je snižavanje pH oceana (odnosno povećanje koncentracije vodikovih iona u oceanu) zadalo konačni udarac mnogim vrstama, a posljedice toga imale su utjecaja i na raznovrsnost današnjeg morskog života. www.znanost.com

Naime, kad CO2 u krvi dosegne određenu neprihvatljivu razinu (bolje rečeno, kad se povisi koncentracija vodikovih iona koji nastaju spajanjem CO2 i vode), aktivira se centar za disanje u mozgu koji živčanim impulsima prenosi podražaj u ošit, što osjećamo kao nagon za disanjem.

Voda je kao što znate neutralnog pH, no CO2 se mora izbaciti jer bi, ako bi se nakupio, u spoju s vodom proizveo previše vodikovih iona H i " zakiselio organizam ".

Ukoliko je koncentracija vodikovih iona veća, reakcija tla je kisela, a ukoliko u tlu pretežu hidroksilni ioni, reakcija je alkalna.

Broj kojim se izražava reakcija tla je pH - negativan logaritam koncentracije vodikovih iona.

Ne manja opasnost od nestajanja gljiva nesmanjeno je industrijsko onečišćenje tla u kojem se bitno mijenja koncentracija vodikovih iona i micelij gljiva ne može rasti.

Dišni lanac se odvija na unutarnjoj membrani mitohondrija gdje povećana količina vodikovih iona uzrokuje stvaranje protonskog gradijenta zbog kojeg se vodikovi ioni izbacuju preko membrane.

- koncentraciju vodikovih iona izraženu u pH jedinicama manju od 5,5 ili veću od 9,5;

Kiselost se mjeri kao pH vrijednost (to je pak negativni logaritam koncentracije vodikovih iona, tj. protona, H).

Razlog za to treba tražiti u, za apneju optimalnom netaknutom potencijalu neaktivnih mišića koji imaju u potpunosti sačuvane anaerobne energetske kao i stanične puferske kapacitete, nenarušenu acido-baznu ravnotežu bez akumuliraninih vodikovih iona i ugljičnoga dioksida te već spomenuti niži stupanj prokrvljenosti.

" Svaki organizam ima svoju tzv. acidobazičnu ravnotežu, a normalno acidobazično stanje uključuje kolebanje koncentracije vodikovih iona u izvan staničnoj tekućini unutar granica vrijednosti pH od 7,36 do 7,44. Patološka stanja poremećaja acidobazične ravnoteže nazivamo alkaloze ili acidoze ovisno o pomaku krivulje u lužnato ili kiselo.

Ravnoteža pH u krvi je jedno od najvažnijih biokemijskih stanja u ljudskom organizmu, a pH je stupanj koncentracije vodikovih iona u tvari ili otopini od 0 do 14. Više vrijednosti (iznad 7) pokazuju da je tvar alkalna odnosno lužnata i više upija vodikove ione, a niže vrijednosti kiselost organizma zbog čega dolazi do manje apsorpcije vodikovih iona te takvo stanje potiče rast stanica raka.

Realna kiselost (pH) označava koncentraciju slobodnih vodikovih iona u moštu ili vinu, a ovisi o količini ukupnih kiselina i jačini disocijacije pojedinih kiselina.

Svi ti procesi su u međusobnoj ravnoteži tako da kada se CO2 nakuplja u krvi nakupljaju se i vodikovi ioni, a kada se CO2 pojačano izdiše smanjuje se količina vodikovih iona.

Potrebno je razlikovati mjesto nastajanja vodikovih iona.

Posljedicu stvaranja prevelike količine vodikovih iona u tijelu katkada osjećamo kao bol u mišićima nakon naporne vježbe dok posljedicu stvaranja prevelike količine vodikovih iona u mozgu osjećamo kao snažan podražaj na disanje.

Drugim riječima kada bi mogli nekako maknuti vodikove ione centar za disanje ne bi bio podražen unatoč visokoj koncentraciji CO2. Sposobnost uklanjanja vodikovih iona zove se neutralizacija odnosno puferiranje.

Jedni od njih su bikarbonatni ioni (HCO3 -) koji pri povećanoj koncentraciji vodikovih iona u tijelu umjesto da odu u mokraću bivaju iz bubrega vraćeni u krv gdje se spajaju s vodikovim ionima i tako ih neutraliziraju.

Ostali procesi puferiranja su prekomplicirani da bi ih se ovdje moglo do u detalje objasniti no rezultat je uvijek isti - uklanjanje viška vodikovih iona.

Svaki pufer ima svoj kapacitet i ako vodikovi ioni neprekidno nastaju taj kapacitet će kad tad biti do kraja iskorišten (iscrpljen) i neće više biti moguća neutralizacija vodikovih iona te će neminovno doći do boli u mišićima (tijelo) ili podražaja na disanje (mozak).

Treningom izdržljivosti (ekstremni primjer je maraton - 42 km) može se povećati kapacitet pufera u tijelu kao i tolerancija organizma na povišene koncentracije vodikovih iona u tijelu, a treningom statike i dinamike može se povećati kapacitet pufera u mozgu, a možda i tolerancija na više razine vodikovih iona također u mozgu.

Guyton i sur: " U mozgu postoji efikasni mehanizam regulacije protoka krvi, u kojem glavnu ulogu igraju koncentracije ugljičnog dioksida i vodikovih iona.

Ovo uzrokuje da se i koncentracija vodikovih iona vrati na normalnu vrijednost jer odstranjivanjem CO2 odstranjuju se i vodikovi ioni.

Obrnuto, sniženje CO2 i vodikovih iona uzrokuje vazokonstrikciju što omogućuje da se ove tvari nakupljaju u tkivima dokle god ne porastu na normalne vrijednosti.