Ta riječ, kako kaže Vojmir Vinja (Jadranske etimologije, 2004.) " može, ali ne mora biti iz slovenskoga, jer je ta varijanta poznata i u Lici ".

Skokov učenik Vojmir Vinja u svom kapitalnom djelu, posvećenom " svijetloj uspomeni učitelja ", Jadranska fauna - etimologija i struktura naziva (Split, 1986.) dostigao je viziju Učitelja, dakako ne samo u proučavanju naziva talasofaune.

Dante Alighieri, Nauk o pučkom jeziku iliti De vulgari eloquentia, preveo Vojmir Vinja, naklada Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 1998.

Akademik Vojmir Vinja rođen je u Dubrovniku 1921. Objavio je mnoštvo znanstvenih radova, među kojima se uz Gramatiku španjolskoga jezika i Rječnik španjolsko-hrvatskog jezika posebno ističu njegove Jadranske etimologije - Jadranske dopune Skokovu etimologijskom rječniku. (Hina)

U slučaju saljskoga maca, macara (kamen u vrši) Vojmir Vinja u Jadranskim etimologijama (Zagreb, 2003.) zaključuje da se radi o tragu što su ga ostavili južnotalijanski ribari zvani Pujizi, osobito Sicilijanci iz Catanije, od kojih su naši ribari naučili loviti jastoge vršama.

Vojmir Vinja, Disput, Zagreb, 2005. Sljedeće godine napunit će se tri desetljeća od smrti jednoga od najvećih lingvista 20. stoljeća, Émilea Benvenistea.

Vojmir Vinja (Jadranska fauna, Split, 1986.), nadopunjujući Hirtza, piše: Po narodnom vjerovanju ne valja zmiju kućaricu nikad spomenuti imenom zmija, nego kojim drugim imenom, kao baja, bajurina ili nespomenica, a to valja činiti i kod drugih zmija, jer tko ne spominje, ono ga ne ujedaju.

Vojmir Vinja ovih dana " na svijet izdaje " treću knjigu Jadranskih etimologija (Zagreb, 2004.) u kojoj nas pod geslom petrusimen (Korčula) upoznaje s izrazom petršimun (Boškarija), petrisimul (Vinišća), prtisimul (Kukljica), petrusimila (Sestrunj), te nas informira da se u Senju kaže peršin (M.

- Na današnji je dan rođen profesor Vojmir Vinja, učitelj čitave generacije hrvatskih romanista i lingvista.

Vojmir Vinja (Jadranske etimologije, Zagreb, 2003.) napominje da dok su glagoli inžinjovat se, inđenjat se i sl. očite posuđenice iz mletačkog, dotle je za naprave, a poglavito za koraljarski ježin, to teško tvrditi budući da se primjerice franc. engin (od lat. ingenium) spominje već u 15. stoljeću (appareil servant au ramassage du corail).

Vojmir Vinja (Jadranska fauna, Split, 1986.) ovako to opisuje: Ta se opozicija izražava u Murteru sa izrazima spuga - spugar, tj. pomoću roda, dok se u današnjem isključivom središtu spužvarstva Krapnju kao opće neoznačeno ime upotrebljava spuga, kod koje spugari razlikuju dvije vrste: " slonovo uho " i " jebac ".

Poštujući " narodno gledanje ", a ne biološku realnost, i Vojmir Vinja pod nazivom kirnja obuhvaća dva roda (Polyprion i Cerna) i barem dvostruko veći broj vrsta.

Tu su nezaobilazni jezikoznalci Petar Skok i akademik Vojmir Vinja, a našlo bi ih se još.

Međutim, Vojmir Vinja (Jadranska fauna, Split, 1986.) drukčijeg je mišljenja: Ne može se gledati u tim varijantama samo " ikavizme " i " ijekavizme " jer se " ijekavizmi " sreću i tamo gdje ih ne bismo očekivali.

Vojmir Vinja u Jadranskim etimologijama (Zagreb, 2003.) uočava da nije nikako moguće da je koviljata preuzeta iz ven. cavegiera, kako to misli Tomo Matić (Prva redakcija Tanclingerova rječnika, Rad JAZU, knj. 293., Zagreb, 1953.).

Za lingviste je, kaže Vojmir Vinja, važna činjenica da primorci, a često ni sami spužvari ni koraljari ne znaju da te vrste spadaju među životinje, već ih zbog njihova općeg izgleda smatraju pripadnicima biljnog svijeta.

Upravo postojanje čakavskih likova s metatezom i njihovih semantizama, smatra Vojmir Vinja (Jadranske etimologije, Zagreb, 1998.), upućuje nas da odbacimo ionako nepotvrđeni etimon boldone, od venecijanskog boldon, i da prihvatimo tumačenja pomoću metateze - tl/dl - u - ld -.

Među utemeljiteljima bili su istaknuti sveučilišni profesori Juraj Andrassy, Petar Guberina, Ivana Batušić i Vojmir Vinja.

Naš je grip bizantinizam koji smo, smatra Vojmir Vinja (Jadranske etimologije, Zagreb, 1998.), jer se ništa ne da zaključiti iz fonemske postave riječi, mogli preuzeti iz venecijanskog, iz južnotalijanskih dijalekata ili nam je ostalo od bizantinske uprave.

Vojmir Vinja (Jadranska fauna - etimologija i struktura naziva, Split, 1986.) nalazi brljun (Žirje) te s prelaskom f u h brhum (Tribunj, Murter).

Vojmir Vinja u Jadranskim etimologijama (knj. 2) za prilog kortežano (gospodski, fino) ima primjer iz Poljica: Valja da žive ne gospodski ni kortežano, nego ubožno i pokorno.

Vojmir Vinja (Jadranska fauna, Split, 1986.) kaže " kako ihtionim izrazom ne nastavlja neki naziv za koji bi se moglo tvrditi da je postojao u grčkom odnosno u latinskom jeziku, moramo zaključiti da je kod gavun riječ o romanskoj tvorbi ".

Vojmir Vinja (Jadranske etimologije, 2003.) misli, kako nema ni odgovarajuće izvedenice, da je " u gradu kao što su Split i Trogir lako mogao biti kasar - parte d ' un castello ".

Vojmir Vinja u trećem tomu Jadranskih etimologija donosi cijelu lepezu najrazličitijih mišljenja, ali filuga (filjuga) ostaje bez općenito prihvaćenog rješenja.

Vojmir Vinja u Jadranskim etimologijama (Zagreb, 2003.) navodi da jedino posebno značenje za mara postoji u Murteru, gdje ona znači " mena (l) s konopun vezan za brk ", tj. konop koji se veže za brk od sidra s pomoću kojega se može sidro osloboditi kad zapne.

Vojmir Vinja tvrdi da je taj kartaški termin nastao iz ven. brisca - sitnica; koje bi potjecalo od iz franc. brisque (usp. španj. brisca, kalabr. brischia, sardski brisca/bresca...), a najvjerojatnije je keltskog podrijetla.

Međutim, Vojmir Vinja u Jadranskim etimologijama (knj. 2, Zagreb, 2003.) upozorava da se ta riječ prvi put spominje u genovskoj ispravi iz 1265. godine, da je odatle prešla u provansalski i u katalonski kao llibant (španj. liban).

- U životu nam nerijetko neke slučajnosti odrede životni put, a moja se " slučajnost " zvala akademik Vojmir Vinja, koji me je još od studentskih dana usmjerio prema toponomastičkim istraživanjima.

Vojmir Vinja (Jadranska fauna, Split, 1986.) upozorava na neobičnu sociokulturnu " paralelu " kod glavonožaca.

Od 1. rujna 1991. radim, na određeno vrijeme, a od 1. listopada 2003. na neodređeno, u Zavodu za lingvistička istraživanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, prvo pridružen leksikografskom projektu Hrvatski rječnik voditelja akad. Stjepana Babića, zatim etimološkom projektu Jadranske dopune Skokovu rječniku akad. Vojmira Vinje, morfološkom projektu akad. Stjepana Babića; sada sam na projektu dovršavanja Benešićeva rječnika, akad. Milana Moguša (s Anjom Nikolić-Hoyt, Bojanom Marković i Ivanom Filipović). Doktorirao sam 31. ožujka 2000, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (Tipologija etimoloških rječnika; u komisiji mentor doc.dr. Ranko Matasović te prof. dr. Vojmir Vinja i prof. dr. August Kovačec).