Na program se nakon pet godina vraća Vojnovićev ' Ekvinocijo ' u režiji Joška Juvančića, a bit će izvedene i Stullijeva ' Kate Kapuralica ' redatelja Darija Harjačeka, ' Dantonova smrt ' u režiji Olivera Frljića te Euripidov klasik ' Medeja ' u režiji Tomaža Pandura.

Naprotiv, umjetnost kasnoga 19. i ranoga 20. stoljeća oponira tim tendencijama bijegom u krajolik, u potonule povijesne prostore (kao što su Vojnovićev Dubrovnik i Domjanićeva aristokratska »kajkavija«), u posve izmišljene svjetove (Galović, Začarano ogledalo) ili u utopijsko-eshatološke projekcije.

Reprizirat će se i prošlogodišnji Shakespeareov " San ljetne noći ", dok će Vojnovićev " Ekvinocijo " petu godinu za redom igrati na otoku Lokrumu.

Vojnovićev ' Geranium ' ne pripovijeda o odnosima dubrovačke vlastele već o sukobu između privatnoga i javnoga, Jarnevićkina ' Strašna ženitba ' užasnoj sintaksi unatoč i dalje ostaje relevantan i poetski snažan tekst o patrijarhalnoj dominaciji i ženama kao objektima što nije tek kuriozitet devetnaestog stoljeća.

Uz Katu Kapuralicu bit će repriziran nakon pet godina i Vojnovićev Ekvinocijo, premijerno izveden 2004. godine na Lokrumu, u režiji Joška Juvančića.

Tu je i dubrovački puk kojeg predstavlja Folklorni ansambl Linđo, te Držićev Negromant i Vojnovićev Orsat sa slavnim monologom o dubrovačkoj slobodi.

Memoari pokrivaju Vojnovićev politički i prosvjetni rad, djelatnost u Svetojeronimskom društvu, obiteljski život, te prijateljstvo s biskupom Strossmayerom i brojnim uglednicima iz srednjoeuroskog političkog, kulturnog i vjerskog kruga.

Temeljni je smisao slobode u tome da se posvuda, svima i svakome obznanjuje, a Vojnovićev Orsat snatri o nekoj hridi na koju će preseliti Grad i na njoj sakriti njegovu slobodu, onu koja se ne prodaje ni za svo zlato svijeta zapisao je u predgovoru knjige osvrta na predstave Igara nenadmašni kritičar Dalibor Foretić.

Negdje na tragu Hanifa Kureishija i njegovog romana ' Buddha iz predgrađa ', Vojnovićev je roman slika neke druge Slovenije promatrane iz manjinske optike, bez velikih pretenzija i iz perspektive običnog čovjeka, što je tema koja itekako funkcionira i u hrvatskom kulturnom prostoru.

Valja istaknuti i već amblematski Vojnovićev Ekvinocijo u režiji Joška Juvančića na Lokrumu najnagrađivaniju predstavu u povijesti teatra Igara, koja već četvrtu godinu izaziva isto zanimanje publike, ne pokazujući nikakve znake izigranosti ili premorenosti, uistinu, sjajnoga Festivalskog dramskog ansambla, te izvanrednu gostujuću predstavu ZKM-a S druge strane Nataše Rajković i Bobe Jelčića (koji su dubrovačkoj festivalskoj publici ostali u izvanrednu sjećanju predstavom Radionica za šetanje, pričanje i izmišljanje premijerno prikazanom 2002, predstavom koja je pomaknula granice dubrovačke kazališne ambijentalnosti i za koju su nagrađeni Orlandom), u prostorno ipak neprikladnu Revelinu.

Jednako kao što se Shakespeareov Hamlet iskazivao svim psihofizičkim značajkama Laurencea Oliviera ili Vojnovićev Orsat poprimio umjetničku fizionomiju jednom Tonka Lonze, drugi put Rade Šerbedžije, tako je i Willy Loman postao naš mučenik dehumaniteta kapitalističkog poretka s jasnom fizionomijom Mustafe Nadarevića.

Doista, Vojnovićev zahtjev u tom smislu, a u okviru programa stambenog zbrinjavanja bivših nositelja stanarskog prava, odbijen je na osnovu činjenice da je prodao dio imovine u Glini i da je suvlasnik druge imovine na istom području.

I doista, u hipu je protutnjala Brkanovićeva Oluja u slogu koncizna orkestralnoga intermezza za glazbenu dramu-operu Ekvinocij, u kojoj se Vojnovićev realistični predložak s uklonom prema naturalizmu prepoznaje i kao hrvatska (dalmatinska) inačica maskanjijevskoga verizma.

Juvančić mora biti zadovoljan, njegov nedavno postavljen Vojnovićev Ekvinocijo na otoku Lokrumu pobrao je najbolje kritike, posebno publike oduševljene izborom lokacije na stijenama uza samo more.

Ovogodišnje Igre će, također po prvi put u povijesti, u vlastitoj produkciji izvesti Vojnovićev Ekvinocijo, koji redatelj Joško Juvančić i scenograf Marin Gozze planiraju postaviti u neku od uvala Lokruma.

To je onaj Vojnovićev bogataš iz Amerike, Niko Marinović: ostavljenoj supruzi pobjednički baca u lice da je »dvadeset godišta bio s lupežima gorijem od mene, dokle nijesam zasio na gomilu zlata«.

Pojedinci iz njegovoga političkoga kruga - predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac i dr. - Gredeljev napad i Vojnovićevu smrt interpretirali su kao uzročno-posljedične fenomene: Vojnovićev neurovegetativni sustav nije, po njima, mogao podnijeti Gredeljeve neutemeljene optužbe.

Vojnovićev kritičar Gredelj u znatno većoj mjeri ponaša se kao istjerivač pravde i dežurna prznica, negoli kao profesionalni sudac.

Pristao sam jer se taj prostor čini dramatičan koliko i sam Vojnovićev komad.

Prozna komedija Psyche (1889.) Vojnovićev je dramski prvijenac: označava zaokret i u hrvatskom kazalištu i u književnosti.

Roman " Čefurji raus ", Vojnovićev prvijenac, prije dvije godine obilježio je slovensku književnu scenu i odmah postao hit.

Smješten u pučku sredinu, među dubrovački gruški puk i njegov govor, Vojnovićev " Ekvinocijo " donekle se oslanja na pripovijetku " Tužna Jele " Mate Vodopića.

Drame pišu i Kumičić i Kozarac i Derenčin, ali tek će Vojnovićev Ekvinocij (1895.) navijestiti novo razdoblje preko naturalizma do moderne.

Prema dosadašnjoj tradiciji i ove godine će se, po scenariju i režiji Joška Juvančića, ispred crkve sv. Vlaha pojaviti povijesni likovi Dubrovačke Republike: knez, vijećnici, kančeljer, notar, admiral, Držićev negromant i Vojnovićev Orsat sa slavnim monologom o dubrovačkoj slobodi, evocirajući tisućljetnu povijest grada.

Simboličnost doista čine Knez na taraci od Sponze i Linđo ispod iste tarace, Gotovčeva Himna slobodi i Vojnovićev Orsat.

Ali kad već spominjete Lokrum, ne smijete propustiti priliku još jednom spomenuti Vojnovićev Ekvinocijo, što ste ga nedavno odgledali i odsanjali na tom otočiću ljubavi.

Legendarni Vojnovićev i Juvančićev Ekvinocijo, dobitnik četiri nagrade hrvatskog glumišta, premijerno izveden 2004. godine na 55. Igrama na otoku Lokrum, vraća se na program nakon pet godina.

L egendarni Vojnovićev i Juvančićev Ekvinocijo, premijerno izveden 2004. godine na 55. Igrama, ovo se ljeto vraća na stijene otoka Lokruma.

Vojnovićev glavni operativac je završio ONO i DSZ, pa je već to dovoljno za razne probleme, a gdje su još impresivne gradske i ostale legije; Kupska se kao od šale ruši tip top građevinskoj eliti, onoj koja je godinama na sličan način imala sreću da se ne sruši tako, koja je završila sve škole i ima najviše stručne reference i koja godinama oslobađa hrpe materije zarobljene u zajedničkim kasama, pa neš ti problema da se na Vrbanima III ili bilo gdje naprave problemi).

Tada i dubrovački dobrovoljci upriličuju neka uprizorenja od šireg značenja (prva izvedba Skupa nakon Držićevog doba, makar i u skraćenoj verziji, 1901; Vojnovićev Ekvinocijo uz sudjelovanje u pripremama samog autora, 1903), a posežu i za složenijim zadacima (Čehov, Moliere).