Hladni bi i sumnjičavi Šveđani onda brzopleto zaključili kako su se u JANAF-u uplašili da je stvar odveć providna, pa su smislili genijalno rješenje: umjesto milijuna što bi vonjalo na kriminal i korupciju dat će mu otkazni rok od šest mjeseci, za vrijeme kojega će sjediti na poslu i hm, sjediti na poslu.

Kroz sasvim mrtvu zelenu tišinu, iz kolibe, ispod slamnatog krova, gdje je vonjalo kiselkasto po ogromnim kukuruznim hljebovima, po čađavim ćupovima i po dimu ispod strehe, čulo se otkucavanje ure.

Vjerovali ili ne, mjesto fešte nije vonjalo po onom prepoznatljivom mirisu pečenih ćevapčića gradelavala se riba, stradalo je tko zna koliko srdela.

Put je vodio ka čuvenom Montalcinu iz čijih je, istina kažu Talijani turistički suhih ove godine, krčmi vonjalo na tartufe i rague s Brunellom ili veprovinu u ovom čuvenom vinu.

I mnogo je crnih stupova bilo tu, svi namazani svježom smolom i sve je gorko vonjalo po katranu.

Vonjalo je po mokrim jelovim daskama, od kojih su divizijski telefonisti tamo na čistacu sabili svoju kolibu, i pušio se dim; jedan je telefonist prao kotlove i govorio ljudima kako su tu, na tu istu telefonsku štangux prije dva dana objesili špijuna.

likovi: Brigge, roditelji, sluge, rodbina - glavno je da čovjek živi - padajući, komadići stakla se smijulje - obrazi im se prometnuli u gledanje - sve ulazi dublje u mene - dva novčića za jedan samrtan trenutak - nosimo smrt u sebi - plašljivi, prestrašeni predmeti - te razmažene stvari nisu podnosile pada - nositi smrt u sebi i biti joj hrana - gotovo hranjiv smiješak - spavaju teški, vlažni san - tko posjeduje uspomene? - korak pun sjećanja na raniji hod - stihovi su iskustva - ostati na površini našega života - soba je u sebe upijala čovjekove slike - jednoličan glas poput hoda nekog sata - pogledi bijahu odvedeni i zadržani - ta dobrota bijaše nekako premekana - težina njenih čudnovatosti - ruke mu ležaše kao nekakvi komadi - drugo oko kao da mu je prodano i da ne dolazi u obzir - ljupka, usamljena daljina - davno izdahnut zrak - težak, sklizak vonj masti - zadah straha djece - zrak već davno istrošen - svaki će smisao biti poput oblaka - osjećao sam u sebi neko unutrašnje svjetlucanje, kao kad se spremam pisati - dani žalosti su me zatekli, sličim prašini i pepelu - moja odjeća je promijenila boju od žestine moje nesreće - metež ludih uspomena, koje se vješaju kao mokre alge na predmet, što je potonuo - otpočinuta snaga, umorna od mnogog sjećanja - ne koristi što sam ostario - staklast zvuk i odsjaj, letio je ulicom kao neka bijela ptica - prošlonoćašnji zrak, pun zle savjesti - smijeh, kao da ga je netko zasuo njime - hladan je ubod prožeo moje tijelo - volja je na dva mjesta bila probijena - žilava neprolaznost - sapeli su te tvojom slavom - ti, kojega put je krivo ucrtan na svim kartama - u kap zgnječeni život - u takva se zbivanja zakovitlao naš život - znatiželja se još nije istrošila - vonjalo je neobično šuplje - kao da se svjetlo boji - prozori puni noći - utonula je negdje u sebe i tek povremeno se vraćala u čula koja su bila prazna - u njoj je počivala neka snažna, nepogrešiva glazba - kazivanjem se čine samo nepravde - opasnost je postala sigurnija od same sigurnosti - tamno se prisjećati - gruba, ledena divota - jezgra uživanja u sebi - snažne od iscrpljenosti - pokvarili smo se lakim užitkom - vozimo se u neki bijeli list papira - zvonjava se vješala o grozdove snijega, lijevo i desno po drveću - ove oči ništa više nisu trebale, sve su posjedovale u sebi - rana se umirila, kao zatvoreno oko - siromaštvo umiranja - dobro je kad čovjek sam sebi za vremena uđe u trag - reska tišina - knjige, napokon, ipak nisu život - visoki, krivi glas - zrak je bio ukočen od noćnoga mraza - brza, neočekivana iskustva - svakim retkom knjige načinješ svijet - odlučna i bez sudbine - posjeduje neki ostatak glasa - ima ljudi koji čitav život provode u nekoj pauzi - poprimao sam korak ostalih ljudi - jer, kakva golema obaveza leži u tome što postojiš? - mali talent kao neka hladna svjetiljka - pustoš uma, jaz svoje duše - sitan smiješak kao kod kamenih svetaca - gradovi obuhvaćeni pritiskom daljine - postajalo mu je tijesno u sebi samom - skrletna kupa vremena - teško, očajno, glomazno vrijeme - grad u kojem se ništa nije praštalo - razlikovati pojedine dijelove tišine - nutrina je bila puna blistavih suza - na nama je još uvijek komad glumačke odjeće - besposlena znatiželja - neprovrela stvarnost što leži po ulicama - svatko posjeduje svoje posebne misli i bojazni, a drugome dopušta vidjeti tek toliko, koliko to njemu koristi i odgovara - užurbana znatiželja - skinuti poglede sa sebe - oko onih žena koje ljube sama je sigurnost - bol kao neki viši svijet - u prezasićenom mirisu prebiva talog same slatkoće - smisao riječi kruži njegovom krvi - ugodna umornost njegovih ideala - tamna tišina njenih očiju - nagon za beskrajnim posjedovanjem - darovi otežali prolaznošću - kao netko tko oklijevajući ozdravlja - ljubio je samo ono što je želio da postoji - iz korijenja njegova bića Ali taj to još nije htio (ljubiti ga)

Vonjalo je na ljudskost, širio se duh ljubavi zajedništva.

Bilo je, osim fažola, i ćevapa, bržola, pečenog odojka po 120, janjetine iz Primorskog Doca po 220 kuna kilo... Navalija je svit i na te delicije, vonjalo je pečenje na sve strane...

Sibirjak na broju sedam napio se prošlu noć i ujutro je već bio mrtav, te su ga tek poslijepodne iznijeli iz barake, i sve je strašno vonjalo, jer se ona obilata krv upalila.

U ogromnoj zgradi bilo je vlažno, hladno, vonjalo je po mokrom pepelu i po gnjilim krpama.

Prijenosnici, istina, nisu teški, no baš da ih netko vucara i pokreće na različitim mjestima, pa tako i na »onima« gdje ma koliko vonjalo nerijetko sa zadovoljstvom listamo novine, nije baš vjerojatno.

Premda je iznutra vonjalo po ljepilu, kaširanom papiru, bojama i laku, ta me sobica magnetski privlačila čudnom tajnom bića kojima je bila pretrpana.

Sve opisano je, k tome, vonjalo na donje dijelove tijela, ako ne i na nešto gore.

" Meni je mater mećala murtelu i gariful i mažuranu, svako cviće što je vonjalo.

Puno vremena nakon zločina, možda dva mjeseca je jako vonjalo, nesnosni smrad se je osjećao u Raklju od raspadanja tijela žrtava.

Činilo se da od regate-maškarade neće biti ništa, a u Tkonu je sve vonjalo od lipe spize.

Obuzdavajući nagon koji ju je tjerao na uzmak, Mirna se nagne nad ležećim tijelom koje je snažno vonjalo alkoholom i osluhne gadljivo zadržavajući dah.

Sebi je ispjevala najljepši spomen u prvim stihovima nostalgične pjesme Bilo cviće omendula Bura je razmohala, A zubato sunce sjalo Po onome zodnjem vartlu, Di je cvalo i vonjalo Bilo cviće omendula.

Bog mu daj duši lehko " Jedan je razbijeni kundak zazvrndao visoko u dimu, a po brazdama povlačio se bijeli plin i sve je vonjalo po paljevini i po sirovom željezu, što je neprestano cvrčalo i gasilo se po mlakama, kao potkove u kovačnici.

To je onda bilo, kada su sva ostala prisutna lica bila čokoladne boje i kada je svuda naokolo vonjalo po niggeru.

Kišom okupano dvorište ispred Gusarova doma vonjalo je jučer po - srnetini

... no nešto je tu vonjalo našem junaku, nekakav čudan smrad mu je obuzeo nozdrve... nije htjeo vjerovati da je to bio klinac koji je iza njega rigao sjedeći, tako da se sve prosipalo po njemu... kakav kralj, polokao je sve uzalud, pomisli, to se zove investicija uludo

U zraku je vonjalo na kišu

Bila je te noći nekakva dobrotvorna zabava i sve je vonjalo po prolivenom vinu i ukiseljenom jelu, a jedna je grbava starica dizala oblak prašine skupljajući zlovoljno i gunđajući zgužvani staniol, rastrgane serpentine, kosti, ostatke jela i čikove.

Zaokrenuo je preko dvorišta popločenog ciglom, gdje je vonjalo na kokoši i golubove, i sve je izgledalo idilično u sjeni ogromnog oraha, a sve je bilo potpuno prazno, kao izumrlo.

FILIP je stanovao u jednoj petorokatnici, gdje je sve vonjalo po guščjoj masti, po plinskim svjetiljkama i po dječjim tragovima, a lift je izgledao žalosno, kao staklena kočija drugorazrednog pogreba: crno lakirana škrinja sa jastucima od tamnog izlizanog pliša.

TM tvoji stavovi su poznati ne voliš Hrvatsku niti išta ča bi vonjalo hrvatski.

Ispred ruševne crkvice svetog Luke na Matejuški sinoć je sve vonjalo od " pure na inćericu ".

Lift je već odavno bio u kvaru, stubište je bilo usko, strmo i vonjalo je po truleži, tako da se nisam usudio ni dodirnuti rukohvat, koji samo što se nije raspao.