Nisam mogla doć sebi od čuda kad sam ugledala Robija na TPortalu, još čuvam poratne listove iz bilježnice i tu i tamo ih pročitam i vrištim od smijeha... Dobrodošao

Vrištim, plačem te nakon par trenutaka dolazi mi neki čovjek te mi posuđuje mobitel da zovem brata i tatu.

Sve se dogodilo u sekundi, počela sam da vrištim i to me je spasilo jer je pobegao glavom bez obzira ", rekla je 21 - godišnja Mateja Rajković za Večernji list ".

sama Crkva toliko puta baca sebi klipove u kotače... glede proročanstava. da je bila tolerantnija na mnoge Isusove i Djevičine pozive.. nego sve proglašavali lažnim proroštvima i tako izravno vrijeđali Boga. čitam neku ekspertizu o sekti Mery Jane Ewen kojoj se navodno javljala Djevica i Isus koja traži klečeć pričešćivanje, itd itd i čitajući taj jad od blaćenja od eminentnih imena Crkve, dođemi da vrištim i zbilja kada čitaš umnog teologa kako s visoka ponižava i pljuje po proročici čovjek dobije zbilja osjećaj da je ova proročica antikristova službenica... ali čekaj ona izričito tvrdi da BOG TRAŽI KLEČEĆI PRIČEŠĆIVANJE NA USTA, ne na ruke. i što je tu sotonsko, bat.. mnogi apriori prihvate što teolog veli jer on k o zna znanje i kome ćemo vjerovati ako ne njemu. nije čudo da će Isus dobrano protresti Crkvu i slomiti oholost te ju milom ili silom pokleknuti pred PRESVETIM

Nije moj tip Nije ni moj Ovdje se nas dvije Uhvatimo smijat ' Ionako ne vjerujem da ću ikad ikog Upoznati u Sabražu Svi se drže svoje čaše I bojažljivo gledaju snaše One dekorirane A mene i Lili Gledaju k ' o aliene Vide da nismo lo kalni modeli Darling, ovaj je grad za nas premali Mislim da pripadamo na Manhattan Naši izlasci u Sabraž meni su terapijski... iznojim pola kile tekućine... osim što plešem, također pjevam na sav glas, vrištim, glasam se...

A ja ne znam jel da vrištim, jel da plačem, jel da lupam po zidovima od muke............ ili da je ljubim.......... dijete moje.

plačem, a suza ne teče, vrištim, ali glasa ne puštam, samo da neko ne vidi, da ne primjeti, da se ne sažali... koliko ovo boli, prostim riječima opisat se ne može, gutam muku, hranim se suzama, sreća je trajala trenutak, a tuga ju zamjenila kasnije satima... dal me voli il ne, sam Bog zna, ali ne i ja, dal ću saznat ikada, to je za mene jedna velika nepoznanica, bolna suzama oprana enigma... dal ga volim ja, to je pitanje koje navire, koje mi pili mozak zadnjih sati i minuta, sumnja je prevladala, dal je vrijedan, dal je on taj, to samo mogu ja da znam... umorna sam, iscrpljena i ispijena od osjećaja, neka sve prestane, neka nestane, ako je to cijena mira duše moje, neka tako bude neka ostanem sama ovdje, samo da više ne pati srce moje...

Na desnoj strani u već sledećem momentu, on koji kasni na međunarodnu autobusku stanicu s mobilnim telefonom zove mene koja sedim u praznom gradskom autobusu vraćajući se kući i tiho, tamo u onom najtamnijem kutku sebe vrištim i plačem jer smo se mimoišli i ne možemo da se vidimo.

Samo ja sada ne vrištim, pomirena sam sudbinom, a on skida hlače, razgolićuje se besramno: ne gledam ga, skrećem pogled

Kupujem kroasane i jogurt, pa onda čokoladnu bananu na drugom pultu prodavnice, pa počnem da vrištim i padnem na pod, bez ikakve mogućnosti pomeranja...?

Jedini razlog da ne vrištim je trenutačna spoznaja da nemam dovoljno podataka za takvu reakciju.

Na ekonomiji najviše volim slušati predavanja.. sve si razmišljam zašto ju nisam upisala.. oni koji me znaju malo bolje, znaju kakav sam davež pred ispitne rokove.. najrađe bi se bacila sa savskog mosta, ispisala fax i otišla raditi, oženila se i rađala djecu propalici zadnje vrste.. bilo šta, samo ne učila.. i onda i plačem, i vrištim, i svašta ne ugodno uhu.. samo radi fckn ispita..

Vrištim preko gaga, molim ali nema popusta.

Nekako sam navikao da mi ljudi gaze po kosi dok hodam i da se onda korijen isčupa iz vlasišta pri čemu ja vrištim u zaslijepljujućoj boli poput tisuću turkih kurvi za vrijeme kamenovanja.

Uzimam mobitel, pišem poruku dragome; krenem ju slati; ona se izbriše: zovem ga u nadi da će u podrumu biti signala i da uopće ima veze: javlja mi se on, pitam ga da gdje je, govori mi da bježi od tornada, prekida me u mom daljnjem govoru i kaže: (moje ime), tata ti je poginuo vrištim od boli: Nee toliko jako da gotovo bez glasa ostajem, kažem mu: Čuvaj mi se, čuvaj mi brata pomislim na mamu i drugu sestru, on mi govori: (moje ime), ostajem bez goriva...

Kažem kao, jer ju dosta često zaboravim, pa onda psujem i vrištim i čupam kosu i zamišljam da sam vozač tenka u nekom akcijskom filmu koji gazi sve pred sobom.

naravno. svi smo ovdije " pali " u bitki za neku svoju istinu. (čast izuzecima koji ovdje za dobru lovu ili za žuju bate škatule). htjela sam samo reći Kukljici da volim čitati njegove komentare, da su izuzetno kvalitetni ali me smeta ta neka nota ja sam rekla agresivnosti, on kaže građanski neposluh, zovi to kako tebi zvuči. mislim da bi se lakše s njim " složila " da može izbaciti to nešto. odnosno, devedeset posto mogu potpisati ali onih deset mislim da ne vodi u dobro. izgleda da to samo meni smeta pa ću pokušat to preskakat. to nešto ne volim ni kod Marina, stalno se zbog toga kačimo, pa vrištim na Jakšu, jedinohrvatsku a sad sam pukla i na kukljicu. valjda je greška u meni.

Meni je to s epilatorom prava gnjavaža, radije odem kozmetičarki i vrištim

I još tako vrištim po doma zato jer ne mogu zapalit.

Ali ljubav moja nije ni na trenutak dozvolio da ja to primjetim i nastavio me sigurno voditi kroz trudove, upozoravao me na vrhunac i tješio najavom njegova prolaska, tjerao me da ih prodišem i na trenutke vojničkim, zapovjednim drilom maltene vikao na mene da se saberem i dišem, a ne da uzaludno stenjem i vrištim...

Meni faca pokočena od pokušaja držanja fejk utješnog smješka, a zapravo mi dođe da vrištim ajme daj samo pleši i šuti višeeeeee i jedva čekam da odem sjesti i naručim još dozu onog malinovca.

Što me dodatno baci u očaj, vrištim u jastuk i derem se na Boga, molim ga da mi objasni cilj svega, svrhu postojanja, i zakaj me neprestano ostavlja da se roštiljam na vatricama, zakaj mi jednostavno ne riješi stvari kad ga tako lijepo molim.

" Prestani, Mitridate, prestani... " Ali tada mi je probijen desni bok, pa ponovo levi, pa desni - u nemoći sam uspevao samo da vrištim, - i da se od bola pružim po peronu.

Definitivno najneugodnije u nejnezgodnijem trenutku je grč u nozi.... ja vrištim, a on misli da baš tada treba zapeti: D

Umjesto da pljujem na televiziju, param novine i vrištim u wc-u pokušavam svoje nezadovoljstvo situacijom sa sobom i/ili oko sebe pretočiti u nešto kreativno.

Ovdje na blogeru to donekle mogu tolerirati, iako nekad vrištim u sebi: dajte pišite te tekstove u Wordu s instaliranom provjerom hr pravopisa, ali na bilo čemu službenom, no way

Da ja vrištim kao ti na zelene i Green Peace da zašto mi zaglupljuju i mrze dijete?

Ja za svaki broj nakon te osmišljene koncepcije vučem za rukave izabrane autore dok ne napišu traženo, moram im ovom prilikom poslati zahvalu zbog gnjavaže, naime, užasan poput djeteta, vrištim dok ne dobijem traženo.

vrištim iz petnih žila sad sam roditelj a ne karijeristica kako sam se dala nagovoriti na ovo ja sam totalni kreten....

Poslije vrištim i povraćam, susjeda me tješi.