Povremeno vrludam i skupljam dodatne metre.

Tko zna, a ja danas opet mislima vrludam.. Nekako čudno sive danas su misli moje.. Zašto su takve.. Tko će znati.. Neobjašnjivo ih rasipam bez boje..

Ako me jako hvališ, a nisi Tatjana Jurić zarumenim se, vrludam pogledom tražeći izlaz.

Opet mi se čini da vrludam s temama, htio sam napisat nešto ne previše osobno, općenitije...

Kao drugo: gubim se i vrludam po bespucima muzejskih hodnika.

vidiš kakav si, pustio si me da vrludam po forumu sama s nekom lošom maricom...

Ja sam tu.. Ponekad se kao rosa jutrom javim.. U predvečerje vjetra ostavim trag.. Pa me opet nema.. Negdje svojim mislima vrludam.. I dobro sam.. Hvala na pitanju svima koji pitaju.. Ja sam samo sjena i uvijek sam tu i kada vam se čini da me nema..

Odavno nisam iz takvog položaja prema nebu pogled podigla.. Kupam se u bezdanu.. Lutam po svemiru.. Vrludam stazama djetinjstva dok iza mene ostaje cijela niska zelenila..

Veliki vam pozdrav svima ugl svaki dan idem na sljeme i vrludam uzduz i poprijeko volio bi da mi netko kaze ako zna ili da mi da uputstva kako da saznam sljedece,,

Ja ne vrludam (zamisli, komunistički, a katolik sam i nisam bio član SKJ, a onda se zbog profita slikao pred oltarom) nego govorim o temeljnim stvarima koje gotovo papagajski ponavljam i mogu se sažeti u jednu rečenicu: Barem na crkvenim manifestacijama treba se KONKRETNO govoriti o svagdanjem Zlu i o njegovoj tami koja je u biti odsustvo Svjetla.

Stvarno, ništa od tog da me sada zoveš, dušo Prekasno je, više te ne čujem Vrludam sâm niz cestu dok misli jure, lete Volio sam ženu, ispala je dijete Uz srce mi i dušu htjela je baš sve Zato, ne zamaraj se, sve je OK

A ja vrludam mislima malo grlim.. ljubim strast ispijam..

Trista trica ostavlja u meni trista boli i trista puta trista misli, i ovako izgubljen vrludam po svijetu i samo kiša može da me prikuje za stolac.

Sunčani jesenji dan oko podneva, a ja vrludam bezmobitelan po gradu.

Osjećam udarac, gubim kontrolu nad vozilom, vrludam po lijevoj strani ceste.

Na raskrižju života, lijevo ili desno, mladošću ovjenčani, rascvjetali biti ili ne biti.. Prema nebu, u pogledu daljine razbuktala se putenošću nadojena krivudava cesta postojanja.. Biti ili ne biti, nebitno je u odnosu na voljeti i ne voljeti.. Voli oštre krhotine koje te na život snaže dok ti po rukama krvave tragove ostavljaju.. Budi hrabra, vječna noći, zlosutna ptico budi jača od svega.. Na krilima zelenog zmaja moj se plavi san odmara.. A, ja vrludam cestom skupljajući razbacana slova, nižući riječi bez smisla onako šturo pokazujući nemir prosut kao prašina nepostojana na vjetru.. I, volim da je tako, vjetrom ispuhano, nemirno, nepostojano biće u meni.. Tjera me na dalje.. Tjera me van sa ceste, dalje od dometa vjetra u mirnu, tihu erupciju samoće.. Pokucaš li, neću čuti, već odavno ne slušam ništa do vlastitih smirujućih otkucaja srca.. To i poneku nježnu poruku ostavljenu u nepometenom dvorištu dviju zaboravljenih duša.

Moram češće dizati glavu i orijentirati se, jer ovako vrludam, a kad dižem glavu, narušavam si ritam disanja i tehniku plivanja.

I vrtim se ja tako u krug, neznam više gdje je ekipa, gdje je kamper, samo se trznem jer sam već treći puta prošao pored istog znaka i neke ružne lampe, izgubljen vrludam i naletim na ekipu koja je na putu do kampera, umorni idu na spavanje.

Moja osobnost, kao i moj odnos prema njoj, je kao i kosa: uvijek vrludam između crno-smeđe i crvene, jer vrludam i između leda i vatre i šećem njihovom sredinom; i nikada se neću posve smiriti ni s jednom ni sa drugom, ili bolje, uvijek ću se jednoj od te dvije vraćati; a zapravo je samo moja prirodna boja vjeran prikaz mene: naizgled hladna tamnosmeđa, s crvenkastim odsjajem koji je vidljiv samo kada je obasjan suncem

I tri sata vrludam od Redentorea do Redentorea..

Tako da ja danas vrludam gradom u Loubotinkama s crvenim potplatima (prošla sezona, ali briga me

Jezikom vrludam po Njenoj jamici, istražujem glatke, vruće i vlažne stjenke.

Puno mi je toga u mislima pa zato ovako vrludam sa temama, nemojte zamjeriti.

Da ne bi bilo zabune, ja se ne natječem, već vrludam naokolo njihovog plovnog polja, da im ne smetam, uživajući i hvatajući svaki trenutak s vjetrom.

Right.:) I na kraju je bilo to terensko predavanje, kiša je doduše putem padala - dok sam se vraćala, pa sam mislila da sigurno i tu pada, al eto.... ma... opet bi isto napravila... samo vrludam okolo... D A pazi ovo..

Osjetio je on to razgovarali smo svašta mi je rekao, kako ne vjeruje da je to učinio, kako si ne može oprostiti ali kako nije mogao podnijeti da se ne javljam pokušao sam okrenuti temu objasnit mu da znam kako se osjeća, jer, i sam se tako osjećam prazan sam, puste mi misli, vrludam nisam ja više onaj nasmijani Smotani koji je krenuo u njegovo oslobađanje, objašnjavam mu da znam kako je čekati da se neko javi.. a nema ga.

Guzva mi je oko posla trenutno pa ne stignem sve upratiti nego vrludam po temama kako stignem

Dođem iz Slavonije u Zagreb i sad bih ja trebao znati gdje je sjedište Zagrebparkinga da mi storniraju kartu, pogotovo, ako sam u zurbi, pa nemam vremena da vrludam po Zagrebu

Kasnije iste te večeri, desetak minuta pred zatvaranje, odmaram bolne noge i vrludam pogledom

I sada još u duhu vrludam po rimskim ulicama, sustavjlam vojnike, gradjane i senatore, pa primajućih za odjeću o svakoj sitnici zapitkujem, a što doznajem vrstam u svoju bilježnicu