Onda sam počeo čitati libreta Wagnerovih opera, no ni tamo ničeg drugog uzvišenog vidio uglavnom jaki likovi (polubogovi i bogovi) iz germanske mitologije šaraju okolo u seksualnom smislu.

Vrijedi zabilježiti da je poznata Norma bila i hrvatska pjevačica Matilda Mallinger (1847 - 1920), interpretkinja Eve na praizvedbi Wagnerovih Majstora pjevača.

Posebnost toga festivala što ga je 1997. pokrenuo umjet-nički ravnatelj Gustav Kuhn su tri maratonska sedmodnevna ciklusa Wagnerovih opera 6, 14. i 22. srpnja, koje se izvode ovim redom: Rajnino zlato, Walküra, 1. i 2. čin Siegfrieda, Tristan i Izolda, 3. čin Siegfrieda, Sumrak bogova i Parsifal.

Simbolično je da Kallinu s obje strane uokviruju kuće Viktora Kovačića te da je početkom prošlog stoljeća na mjestu starog gradskog majura ostvaren vrijedan arhitektonski ansambl dvojice bečkih studenata, Wagnerovih učenika, a zagrebačkih arhitekata.

Edip je dramska uloga, poput Wagnerovih, ali ne traje dugo.

Naši će čitatelji uskoro čitati o tome kako se njemačka kazališta gotovo natječu u postavljanju Wagnerovih glazbenih drama na pozornicu, postižući pritom sasvim solidne rezultate.

Upravo Rajna, poprište Wagnerovih mitskih zbivanja razdvaja gradove Mannheim i Ludwigshafen i gore spomenute savezne države, no umjesto idiličnih krajolika pozornost plijeni teškom industrijom.

Zagrebačka je keramička kuća promišljena Bastlova kombinacija usvojenih Wagnerovih i Olbrichovih elemenata.

Na programu koncerta naći će se još i poznate arije iz Verdijevih opera Trubadur0, Rigoletto, Falstaff, Traviata i Aida, Mozartovih Figarov pir, Cosi fan tutte i Zaide, potom iz Wagnerovih Tannhäuser i Tristan i Izolda, Donizettijeva Ljubavnog napitka, Zajčevog Nikole Šubića Zrinjskog, Ponchiellijeve Gioconde te Hoffmanovih priča Jacquesa Offenbacha.

O tom je odlomku izvijestio Vaughan Williams nakon što se prvi put susreo s nekom od Wagnerovih glazbenih drama: ÂťNisam iskusio iznenađenje, već prije čudan osjećaj da sam to sve prije čuo.

Sekvence Verdijevih opera, Wagnerovih glazbenih drama te djela Ravela i Stravinskog izvoditi će Simfonijski orkestar Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, Zbor mađarskog radija te zbor iz Debrecena, a nastupit će i operna solistica Dubravka Mušović Šeparović, Petrit Ceku, te brojni drugi gosti.

Afirmirala se kao jedna od najvećih interpretkinja Wagnerovih likova (posebice Izolde iz Tristana i Izolde).

Također, proslavila se u domovini i svijetu kao jedna od najvećih interpretatorica Wagnerovih djela.

Ali išao sam u Budimpeštu pogledati njegovu režiju Wagnerovih Majstora pjevača, angažirali smo ga tek kad sam vidio da se posve uklapa u stil operne režije što ga u nas već godinama izgrađujemo, unoseći neke nove vrijedne naglaske, neka, rekao bih, otvaranja.

Kazalište je trebalo temeljito obnoviti i ansambli su se preselili u privremeni smještaj u tadašnji Dom JNA pa je Božena Ruk-Fočić do punog izražaja došla tek 1969. u obnovljenoj zgradi u antologijskoj predstavi Wagnerovih Majstora pjevača pod ravnanjem Otmara Suitnera u režiji Petera Lehmanna.

Naročito su poznate Lisztove parafraze ulomaka iz Wagnerovih opera koje bi se po funkciji dalo usporediti s funkcijom spotova u medijskoj propagandi današnje popularne glazbe.

Riječko općinstvo prvo je u Hrvatskoj prisustvovalo izvedbama brojnih talijanskih opera, ali i prvim izvedbama Wagnerovih Majstora pjevača te Tristana i Izolde, Berliozova Faustovog prokletstva i nekih drugih djela.

Na samom ulazu u Royal Opera House izložena su njezina četiri obnovljena kostima - dva iz Puccinijeve Tosce, a još dva iz Wagnerovih opera Tristan i Izolda i Tannhauser u Floral Hallu, koji su izazvali oduševljenje stručnjaka u Royal Opera House.

No po njemu je najveća razlika u jeziku. U većini opera sadržaj se govori muzikom, ali u Parsifalu, kao i kod ostalih Wagnerovih opera, kazuje se jezikom, objasnio je redatelj dodavši da je zato jako važan rad s pjevačima na pravilnom izgovoru njemačkog jezika. Wagner je skladao svoje opere prema njemačkom jeziku u kojemu je naglasak na suglasnicima i to je prenio na glazbu.

Zato je pjevanje Wagnerovih arija veliki izazov za pjevače, koji su se navikli na talijanske opere i talijanski jezik u kojem je naglasak na samoglasnicima.

Tako, naime, shvaćam ključne prizore Wagnerovih kasnih glazbenih drama: lom Wotanova koplja, povratak prstena u Rajnu, požar Walhalle (Nibelungov prsten); Parsifalovu pobjedu nad Klingsorom (Parsifal).

Zaunove interpretacije Wagnerovih predigri muzičkim dramama Majstori pjevači, Lohengrin i Tannhauser zabilježene su u nekadašnjoj Koncertnoj dvorani Istra 1955. godine.

A na njoj će se u natjecanju staroga i novoga, i bekmeserska pravila o dopuštenu pjevanju posramiti svoje uskogrudnosti, da bi pod ruku s apolonskim sjajem Wagnerovih Majstora i Zagrebačka filharmonija pod vodstvom Pavla Dešpalja doživjela priznanje zahvalne publike.

Ujednačen, svjež, kristalno čist lirico-spinto sopran Božene Ruk-Fočić s osobito lijepo razrađenim Kopftonovima pokazao se predodređenim za uloge Wagnerovih lirskih junakinja kakva je bila i Sieglinda koju je prvi put ostvarila 1968. u Ženevi, a koja joj je otvorila put na velike svjetske scene od Scale do Bečke državne opere... pročitajte cijeli tekst...

Međutim, velškome basu-baritonu nedostaje sofisticiranosti i ponajprije misaone dubine neophodne za tumačenje jedne od Wagnerovih najtragičnijih uloga.

Nakon uspjelih naslova s tamošnjom Operom (obnova Wagnerova Lohengrina i Nibelunškoga prstena) i Filharmonijom (s djelima Beethovena, Brucknera, Stravinskoga, Šostakoviča i Maleca) te zapažene izvedbe Madama Butterfly u milanskoj Scali, Bareza je obnovio tri Puccinijeve jednočinke u berlinskoj Njemačkoj državnoj operi, ravnao premijerom Wagnerovih Nurnberških majstora pjevača u Halleu te imao seriju predstava Puccinijeve Tosce u Bavarskoj državnoj operi u Munchenu.

Solističke su dionice deklamativnog karaktera, bez ikakvih mogućnosti za virtuozitet, a orkestar se, u tek naknadno za potrebe promjene scenografije komponiranim intermezzima odriče motivičke prepoznatljivosti (premda analiza ukazuje na motive koje Debussy razvija gotovo poput Wagnerovih leitmotiva), podređujući sve dočaravanju osebujna ugođaja.

Riccarda Mutija za ' ' Čarobnu frulu ' ' na Salzburger Festspiele, 2005. hospitirao je na probama mo.Gustava Kuhna Wagnerovih opera za Tiroler Festspiele.

Usprkos izbjegavanju Wagnera, njegova se glazba ipak izvodila u Izraelu pa je tako 2001. Zubin Mehta, ravnatelj Izraelske filharmonije, osudio poziv parlamentarnih zastupnika da se zabrani izvedba Wagnerovih djela pod ravnanjem maestra Daniela Barenboima.

Ona se je divila produkcijama mladoga umjetnika na glasoviru svejedno da li je što igrao iz velikih opera Wagnerovih, ili joj za promjenu pjevao uz pratnju glasovira glupo-frivolne »Vierzeilige« iz njezine domovine.