Štoviše, Maryno otkriće teme o kojoj će pisati opisano je gotovo istim riječima kao i Frankensteinovo otkriće načela života: ÂťBrza poput svjetlosti i podjednako oduševljavajuća bijaše ideja koja mi sinu.ÂŤ (str. xi), 11 piše Mary u uvodu dok Frankenstein govori Âťsve dok me usred te tame nije obasjalo iznenadno svjetloÂŤ. 12 U oba slučaja nenadana inspiracija mora biti poduprta podrobnim prikupljanjem raznovrsne, gotove građe: Frankenstein skuplja kosti i organe; Mary bilježi razgovore o znanstvenim pitanjima koje je slučajno čula, a koji će dovesti do njezine nenadane vizije o čudovišnom stvoru. ÂťOtkrićeÂŤ, piše autorica o postupku pisanja koji se podjednako može primijeniti i na Frankensteinov rad, ÂťOtkriće... se ne sastoji od stvaranja ni iz čega, već stvaranja iz kaosa; kao prvo, treba imati sredstva da se dođe do građe: građa može oblikovati tamnu, bezobličnu tvar, ali joj ne može udahnuti životÂŤ (str. x). 13 Vjerojatno je najizravnija naznaka spisateljičina povezivanja vlastite aktivnosti s Frankensteinovom u načinu na koji se koristi riječju ÂťumjetnikÂŤ na dva različita mjesta u romanu kako bi opisala Âťblijedog studenta bogohulnih umjetnostiÂŤ: ÂťNjegov uspjeh bi prestravio umjetnikaÂŤ (str. xi), 14 piše spisateljica o katastrofalnom trenutku stvaranja, dok se Frankenstein ispovijeda Waltonu riječima: Âťpa sam svojim izgledom više nalikovao nekome osuđenom na robovski rad u kakvom rudniku ili na kakvu drugu tešku rabotu nego na umjetnika zaokupljena njemu omiljenim poslom.ÂŤ 15