Tako glazba odvodi Logea i Wotana dolje u Alberichov Biebelheim.

O Ludendorffu postoji i neobičan podatak da je vjerovao u poganskog boga Wotana (germanska verzija skandinavskog Odina).

I Prsten, doduše, u liku Wotana i u motivu Walhalle, nudi skepti č an komentar gra đ anske politike, ali njegov antimodernizam uklju č uje i vitalisti č ki prigovor modernom društvu kao svijetu u kojem materijalni interes iziskuje kro ć enje nagonske prirode i žrtvu ljubavi.

Kada Fricka tjera Wotana da kazni Siegmunda za dvostruki prijestup incesta pomiješanog s preljubom, Wotan, umjesto da odgovori kako nijedno nordijsko božanstvo a najmanje Fricka ne bi baš najbolje prošlo u obje optužbe, jednostavno brani incest pozivajući se općenito na činjenicu da je promjena dio života i da taj novi dokaz za to treba prije pozdraviti nego li ga zabraniti.

Shvatio sam svog vlastitog Wotana, zabilježio je.

Ne čudi stoga da Wotana zovu bijelim demonom, u suprotnosti s crnim demonom Alberichom ako ništa drugo, Wotanov je izbor bio etički gori od Alberichovog: Alberich je žudio za ljubavlju i okrenuo se moći tek nakon što su ga okrutno ismijale i odbile Rajnine kćeri, dok se Wotan okrenuo moći nakon što se u potpunosti nauživao plodova ljubavi i umorio se od njih.

Glumački se Voigt zna koristiti suptilnim sredstvima, no u velikome prizoru konfrontacije u trećemu činu ponudila je previše istovjetnih glumačkih rješenja (primjerice simulacije plača) te je Terfel svojom ekstrovertiranom kreacijom Wotana ponešto dominirao.

Tomislav Neralić pjevao je Wotana i Putnika u Berlinu i na gostovanjima, među njima i u Scali.

Izdanje su predstavili Josip Nalis, tajnik Fonda Lovro i Lilly Matačić, te maestro Mladen Tarbuk, uz zvuke nove, remasterirane verzije snimke: predigre prvome činu i ulomka dueta Brünnhilde i Wotana u tumačenju sopranistice Eszter Kovács i basa Tomislava Neralića, oboje prisutnih na promociji.

Izdanje Fonda Lovro i Lilly Matačić, objavljeno u suradnji s Cantusom d. o. o, predstavili su Josip Nalis, tajnik Fonda, Tomislav Neralić koji na povijesnoj snimci tumači ulogu Wotana, te mo.

Njegovo djelo Prsten je glazbeni izraz vjerovanja u njemačke superljude koji se uspinju na svjetsku pozornicu poput drevnih poganskih bogova Wotana i Thora.

bezveze, kumo moja, kaj uopće delaš s tim tipom, ako ti ne paše? s druge strane, kako to vrlo obrazovani i dakle široko kulturno percipirajući prijatelji, a nisu sposobni to prihvatiti. znaš kaj, milo moje, ti sebe samu totalno precjenjuješ i obično smo skloni smijat se ljudima iz nekih arapskih ili istočnjaćkih krugova i miljea, a kad tamo, bogme se najde tako krasnih i obrazovanih da ti pamet stane, i zato nemojte generalizirati, a njemu daj šansu i podstrek da se unutar svoje kulture razvija što bolje... ja kad bih imao albanku, kak tu neko veli, ja bi nju usavršio u vatri-i-vrtu, u koranu i u svakoj mistici sufijskoj tak da bi bila najdivnija na svijetu, a ako je indijanka ko ona divna spisateljica rowe ili kak se zove, u new yorku, daj joj da te odvede u svoj šator, i do poglavice, makar jednom, daj da ti zaspi na ramenu u preriji, makar jednom, zašto ne bi. ako mi je židovka žena, hoću da zna toru i talmud i sva čuda maxa bubera i ostalih mahera, to je tak, da bude predivna. da se njome ponosim. ako mi dadne onaj downy-wotan iz benda nightwish, pa jasno da ću gledat kak more biti jača u filozofiji odina, wotana i sjevernih mora i nebesa... da vidim taj sjaj u oku koji joj je prirođen, koji je njen genetski prirodni zapis, i još i fenotip, to je tako fino, i tako smo na taj način pravedni. a još kad biste bili sposobni sve to skupa razvijati i miksati od svakog partnera najbolje, i čuvati za sebe kao zlatnu škrinju, hej pa to je divno s japankom pijem crni čaj od trešanja, ili senchu sa jasminom, i dolazi mi u kimonu i pretvorit ću je u virtual-geishu, naravno. s kineskinjom živim po lao tseovim zakonima i kak su mistici kineski rekli, jer ako to ne zna, glupa je, a ako je glupa nisu nam kulture i znanja isti, niti behaviori društveni, pa dakle ako se ne uskladite uvijek ćete se jedno drugome smijati i podrugivati, a okolina jedva čeka, ona još više... prema tome, samo naprijed. ako mi je srpkinja draga, hoću bre da me vodi u neki mistični manastir, hoću pravo narodno, etno-veselje, ali ne turbo nego rustikalno, sa protama i mističnim monasima, ako mi je čista katolkinja dižem je i cijenim kao anđela i mora mi znati smisao eklezijasta, mudrosnih knjiga i ivanove apokalipse, jer postoje jasni odgovori. eh pa sad, kada se na toj primarnoj spoznajnoj razini upoznamo, onda tek dolazi usklađivanje u biznisu i stvaranju obitelji, a to je barem lako, lakše od ove primarne zadaće, a i ta primarna je sitna riba ako se nađu dvije srodne duše koje se vole, pa makar on bio buber, a ona lilica marlenova. opet DVOJE igra presudnu ulogu. ne slušajte druge, a seljak koji bi se smijao tradiciji i običajima tvoje drage ili tvog dragog, hej - kaj uopće delaš s njim. našel sam si jednu šveđanku sa reklame od tenisača bjorna borga, jedna hladna skandinavska faca, kao da gledaš boga gromova u lice, oči kao pećine, faca ledena, a u srcu gori.... i jasno da ću počet proučavat kaj je ono napisano o bogu lokiju, o ledenim čarobnim zemljama i tako to, a sad, hoćeš li je u igluu poševit, ili kraj radijatora u stockholmu, to je manje važno, ako se volite. to je to. amen.

Opera je već izvedena 10. veljače, ali će se prikazivati i 24. i 28. veljače te 6. i 14. ožujka 2002. Uz ansambl Bavarske državne opere kao solisti nastupit će: John Tomlinson u ulozi Wotana, Franz-Josef Koppelmann u ulozi Albericha te Mirjana Lipovšek u ulozi Wotanove žene Fricke.

Slično, naime, kao u Dunsanyja, Eddisona, Tolkiena i njegovih sljedbenika, i u Wagnera se ljudske vrijednosti, oblici društvenosti i svjetski poreci koji nose pozitivan predznak smještaju u predmodernu prošlost, u svijet mita, legende i romantične historiografije, dok se u djelovanju likova koji, poput Wotana, Albericha (Prsten) ili Klingsora (Parsifal), remete valjan iskonski poredak alegorički uprizoruju pojavnosti, vrednote i tendencije modernoga svijeta.

Međutim, već i sami plakati predstave, koji fotografijom Bryna Terfela (tumača uloge Wotana) u herojskom kostimu s metalnim štitnikom na prsima nastoje ostaviti dojam tajanstvenosti i dostojanstvenosti kao da svjedoče o tome da nisu nimalo svjesni kako s dugom kosom koja mu umjesto uobičajenog poveza prekriva izbijeno oko ponajviše podsjeća na američkog komičara Jacka Blacka.

PRONAĐI MI KONAČNO NOVINARE I NOVINARKE KOJE SAMO NOVINARSTVO MODERNO I UČENO ZANIMA, ne orgije i vicevi. i tehničari i ostave dojam, to je najbolje... poput MI5 i MI6, dobri u laboratoriju, dobri na terenu, strašni. ili njemački bnd, koji te najprije uvuku u svoj svijet runa i wotana i fuotana, ako si im uopće zanimljiv, a ako nisi ne šljive te nikako.mossad dolazi kada pretjeraš, ali tada ćeš ih posljednji puta vidjeti. tu nema šale. francuzi vole najprije psihu izmožditi, hokusirati, a takvi su i u postelji, he, he.

Wotana je pjevao August Kindermann, a Brünnhildu Sophie Stehle.

Premijera 16. travnja 1898. u Hrvatskom zemaljskom kazalištu bila je jedna od Miletićevih posljednjih, odstupio je u lipnju.Vrlo naobražen bariton, Portugalac koji će pjevati u Covent Gardenu i Metropolitanu, tada član Opere, Maurizio Bensaude pjevao je Wotana. Junakinja večeri, prema Miletiću, bila je Leonija Brückl kao Brünnhilda jakoga glasa i vješte igre.

U sljedećim izvedbama Walküre a njih je do danas u HNK-u u Zagrebu bilo više od četrdeset Josip Križaj preuzeo je ulogu Wotana i postao njegov antologijski tumač.

Tako se dogodilo da smo i Siegfrieda i Mimea i Wotana da spomenem samo neke vidjeli u, štono riječ, krpicama.

Pjevačku podjelu predvode John Tomlinson, Gabriele Schnaut, Waltraud Meier i Marjana Lipovšek u ulogama Wotana, Brünhilde, Sieglinde i Fricke.

Pravi je lik Zla Titurel, taj opsceni p? re-jouisseur. (Možda usporediv s crvolikim članovima Svemirskog ceha iz Dine Franka Herberta, čija su tijela odvratno izobličena zbog njihovog prekomjernog konzumiranja začina.) To, dakle, potkopava antisemitsku perspektivu prema kojoj poremećaj u konačnici uvijek dolazi izvana, u liku stranog tijela koje remeti ravnotežu društvenog organizma: za Wagnera je vanjski uljez (Alberich) tek sporedno ponavljanje, eksternalizacija, apsolutno imanentne nedosljednosti/suprotstavljenosti (Wotana).

U Zagrebačkoj operi ostvario je velike kreacije Wotana u Walküri i Rajninu zlatu, Jochanaana u Salomi, Oresta u Elektri, Zaccarije u Nabuccu te 1999. Modrobradog u Dvorcu Modrobradog Béle Bartóka u sklopu 20. biennala suvremene glazbe, za koji je dobio Nagradu hrvatskoga glumišta.

Ne možemo se oteti dojmu da je recentnome tumačenju uloga poput Hansa Sachsa ili ovoj metropolitanskoj Wotana kumovao njegov zvjezdani status, jer velški bas-bariton kao da jednostavno nema potrebne glasovne kvalitete za upečatljivu kreaciju Wotana.

Za razliku od nastupa Bryna Terfela u ulozi Wotana pred dva tjedna, glas njemačkoga basa ujednačen je i prodoran u svim registrima, interpretacija maksimalno poštuje notni tekst u svim detaljima, a sve je kombinirano s ekspresivnom glumačkom kreacijom koja naglašava Borisovu ranjivost i krhkost unatoč carskome dostojanstvu kojim već sama Papeova pojava zrači.

U monumentalnoj eliptičnoj scenografiji rotirajuće pozornice Jensa Kiliana vidimo tragove geometrijskog minimalizma Wielanda Wagnera, koja je svoj maksimum djelovanja polučila u sublimnom završnom oproštaju Wotana i Brünnhilde, upotpunjenog majstorskim oblikovanjem svjetla Jensa Kiliana i spuštanjem spektakularnog metalnog obruča ispunjenog svijećama oko Brünnhildina odra.

U 3. činu, pak, Alberichove mračne misli dopiru do orkestra, dok čeka na svoju priliku izvan Fafnerove pećine. Ä udno plavo svjetlo (ne crveno ovaj put) uvodi Wotana, koji odbija svog starog suparnika prihvatiti kao neprijatelja, govoreći mu da može raditi što god hoće.

Siegfried, doveden na grubi način u Mimeovu pećinu, gotovo nas vraća u prirodno stanje; ali ne sasvim, kao što ubrzo potvrđuje vrlo poučna razmjena pitanja između Mimea i Wotana.

Mnogo je incestuoznih sjedinjenja bilo u nordijskoj mitologiji, osobito u njezinim primitivnim slojevima, uključujući i potomke Odina i Wotana na koje se Wagner oslanjao, makar ponešto zbližujući naraštaje kako bi priču učinio čišćom.

Njemački general koji je vjerovao u poganskog boga Wotana - 1865.